ZASTO (NI)JE SLIJEPA BOGINJA PRAVDE?


ZAŠTO (NI)JE SLIJEPA

 BOGINJA PRAVDE ?

Ovaj dokument će biti proslijeđen na više adresa, od kojih neke nisu direktno nadležne za reagovanje, ali su pokazale interes i razumijevanje. U uvodnom dijelu, (italik tekst) predočavam stavove iz naučnih ekspertiza,(djelom modifikovane) koje obrađuju temu države, prava i pojedinca izvan, odnosno unutar države, a stil i tematika su podređeni mogućnosti da će zbog sprege mafije i državnih organa, ovaj predmet morati da se nastavi pred međunarodnim sudom…

Razlikujemo dvije vrste prava : prirodna prava koja pojedinac ima izvan države, (misli se u stvari na zakon sile, odnosno pljačke) i građanska prava koja dobija kada državi pristupi. Granice prirodnih prava svakog pojedinca određene su njegovom fizičkom snagom i pameću. Pošto su pamet i snaga nejednako raspodeljeni, to su i prirodna prava nejednaka. Kako se u prirodnom stanju svaki pojedinac sam brine za svoja prava, to se u takvom stanju ne može predvideti kada će i na koji način sila biti primenjena, pa pojedinci žive u neprekidnom strahu od pojave jačeg koji će ih lišiti njihovih prava, odnosno sprečiti da ostvare svoje ciljeve.
Da bi se izbavili iz ovog stanja, pojedinci sklapaju ugovor o stvaranju države, naprave koja bi bila moćnija od svih pojedinaca i zato jedina imala pravo da primenjuje silu. Odredbe ugovora utvrđuju kako država treba da funkcioniše. Ako se državni službenici ne pridržavaju ugovora, njihovo ponašanje postaje nezakonito, pa nestaje osnovni razlog postojanja države – pružanje sigurnosti. Širenje nesigurnosti predstavlja uvod u anarhiju, koja često prerasta u rat.
Prema savremenoj teoriji o ljudskim pravima, individualna prava su jednaka i pre stvaranja države. Ona ne zavise od pojedinčeve snage, već proističu iz dostojanstva njegove ličnosti, nepromenljiva su i imaju moralni karakter. Sama država je plod ugovora samo u tom smislu da pojedinac ima moralno pravo da iz nje istupi tako što će odbiti da poštuje njene zakone u slučaju da ona ne poštuje njegova osnovna prava da zadovolji svoje osnovne interese. Ukoliko ne bi bila plod ugovora, država bi, naime, bila organski ustrojena celina i pojedinac iz nje ne bi mogao da istupi. Samim tim, on izvan državnog kolektiva ne bi imao nikakva prava.


Ova tema bi se mogla razrađivati na stotinama stranica, ali suština je u sledećem : Ne tako davno sudije su presuđivale po odredbama "Ako gospodar ubije roba" i "Ako rob pokuša bjegstvo", dok su samo prije dva vijeka u SAD postojale milionske mase robova, koje praktično nisu imale nikakva prava, a to im nije mogao pružiti nijedan sud u zemlji.
Ako neko misli da je to davno prošlo vrijeme, navodim primjer iz skorije prošlosti, kada je jedan od najpoznatijih sportista svijeta Kasijus Klej stigao u domovinu sa osvojenom zlatnom medaljom i naivno pokušao da naruči ručak u jednom restoranu. Kada ga je vlasnik izbacio, samo zato što je crne rase, on je skinuo odličje i bacio ga u rijeku.
To su primjeri otvorene diskriminacije, koji su vremenom osuđeni na izazivanje otpora od strane onih koji su diskriminisani. Da bi izbjegli pobune i revolucije, vladajuće klase su se odlučile na perfidnije načine i to tako što su formalno izjednačile u ustavima, sve građane pred zakonom, a na mala vrata su uveli pojam imuniteta za neke slojeve i što je najgore, državni službenici, (služe državi, a država je zajednica građana, znači sluge naroda) brutalno krše sve zakonske odredbe, koji su temelj države i demokratskog društva.
Tako osobe, (savremeni gospodari) koje nemaju niti kakvu snagu, niti naročitu pamet, a o hrabrosti i moralu da i ne govorim, dičeći se jedino bezgraničnom ohološću, bahatošću, drskosti i bezobrazlukom, te koristeći instrumente državne sile, i zloupotrebljavajući svoj službeni položaj, prisvajaju sebi mnogo veća prava od onih propisanim zakonom, a istovremeno zabranjujući prosječnim građanima, (robovima), ostvarivanje prava predviđenim zakonom, nastavljaju sa tim milenijumskim nizom tiranije i terora.
Iako sam zakon kao temelj države i nema više od par procenata zakonskih odredbi koje su u suprotnosti sa osnovnom postavkom, da su svi građani ravnopravni, organi koje država konstituiše se toga ne pridržavaju. Tako je institucija tužilaštava, koja je predstavljena kao sredstvo za borbu protiv kriminala i bilo kakve vrste nezakonitih radnji, u stvari "trojanski konj" sa jedinim ciljem da organizovani kriminal, (sprega politike , mafije i pravosuđa) nikada i ne dođe pred sud, jer zašto rizikovati sa procesom, kada je bolje "kupiti" tužioca….
Za sve one časne državne službenike, kojima nije jasno zašto je institucija tužilaštava uopšte uvedena, na ovakav način da pojasnim : Brutalne pljačke i razaranja iz istorije danas su zamjenjene drugim načinima stvaranja bogatstva, a jedno od njih se zove privatizacija. (Svaki zakon predstavlja u stvari legalizaciju bezakonja i zločina iz prošlosti, što se jasno vidi na jednom od osnova kapitalističkog društva – privatnoj svojini. Ako se vratimo dovoljno daleko u prošlost nijedan komad zemlje nije imao vlasnika, Tako su recimo ubijanjem i protjerivanjem indijanaca koji nisu znali za pojam lične svojine nad zamljom, neki Džonovi, Stivovi i Bilovi, postali vlasnici zemlje, što je naknadno legalizovano zakonom, a ista je situacija na bilo kom kvadratnom metru zemljine površine). Drugi značajni poslovi mafije su narkotici, prostitucija, trgovina oružjem, robljem itd…
Ratni zločinci i profiteri, te poslijeratni tajkuni su tako postali "ugledni biznismeni, stranački lideri, tužioci, poslanici", a s obzirom da se nikada ne zna šta se od dokaznog materijala može pojaviti na sudu i kakva će biti presuda, po provjerenom receptu sa zapada, formirana je institucija tužilaštva kao servisa mafije sa jedinim ciljem da spriječi dolazak odabranih slojeva pred sud.
Kako državu čine tri nivoa vlasti, a to su zakonodavna, (parlament) izvršna, (vlada) i sudska vlast, iz njihovih naziva se vidi kakva im je uloga.
Parlament bi trebalo da bude najviši nivo vlasti u kome predstavnici građana donose zakone i "daju naloge" vladi za upravljanje zemljom. Vlada bi morala da poštujući te zakone obezbijedi svakom građaninu dostojan život, dok je sudska vlast zadužena da svi skupa poštuju zakone koji su temelj državne zajednice.
Nažalost istina je sasvim drugačija jer umjesto demokratije iz parlamenta, zaživljava tiranija iz vlade, gdje često mala grupa tajkuna ili samo jedan čovjek donosi odluke i naloge svojim stranačkim kolegama koji su u skupštini samo mašina za glasanje, bez prava na svoj stav, dok sudstvo koje bi moralo biti nezavisno biva birano po smjernicanma tih istih stranačkih lidera, čije će naloge morati da izvršavaju kako bi "platili" za dobijene funkcije.
No držati pod kontrolom sudije nije lako i praktično je nemoguće korimpirati iste. dok je sve to mnogo jednostavnije sa tužiocima, koji su praktično jedina prepreka da se najgori kriminalci izvedu pred sud.
Ti kriminalci su upravo mentori tužilaca koji su ih i postavili na te položaje, no da ne bih bio pogrešno shvaćen i da se ne pomisli kako tvrdim da su svi tužioci kriminalci, moram istaći da to nije istina, te da sam imao prilike da razgovaram sa osobama koje taj odgovoran posao obavljaju sa dostojanstvom i prema zakonskim propisima.
Ističem tužioca Hodžića, koji je demonstrirao profesionalan rad i korektan odnos prema građanima, te tužioca Jovanovića, koji je učinio to isto, opisujući tačno kako svoje tako i obaveze drugih tužilaca i glavnog okružnog tužioca.
Tu je i sekretar tužilaštva gđa. Prodanović, koja je sem profesionalizma pokazala, razumjevanje i humanost, što je nažalost rijetkost u današnjem svijetu.
Iako sam ja po svoj prilici poslednja osoba na ovom svijetu, čije bi mišljenje bilo razmatrano od strane onih koji donose odluke, ističem da kad jednog dana svi kriminalci budu izbačeni iz tužilaštava, pomenuta osoba bi bila idealna da obavlja funkciju glavnog okružnog tužioca.
Radi se o osobama iz OT BIjeljina, sa čijim sam nekim pripadnicima, (nasuprot ovih pozitivnih primjera) imao i takva iskustva da ih mogu uporediti samo sa pripadnicima gestapoa
Tako je u slučaju ubistva jednog djeteta, Ivone Bajo, kriminalac Stjepanović Danica, inače tužilac u OT Bijeljina, planski smišljeno, uklanjala sve dokaze, koji su ukazivali na ubistvo, ali je zbog svoje i nesposobnosti nalogodavaca, ostavila jasne tragove svog zločina.
Iz mora brljotina koje je napravila pomenuta kriminalka, sada ću istaći samo to da je materijalni dokaz, torbu koju je na sebi imala ubijena djevojčica, inače presječenog kaiša sa dijelom koji nedostaje, ona ili neko drugi oprala jakim hemijskim sredstvom, kako bi se uklonili svi tragovi koji dokazuju ubistvo.
Sem toga je ne prihvativši rezultate autopsije i konstataciju patologa, naložila nova vještačenja, ali masakrirajući podatke sa autopsije, te je pokušavajući obmanuti stručnjake, istima dostavila samo slike površinske povrede, dok o unutrašnjim povredama, koje su u stvari i dovele do smrtnog ishoda, oni citiram vještaka, "nemaju pojma".
Na žalost mafije i njenih slugu unutar tužilaštva, uspio sam da dođem do dokaznog materijala o tim zločinačkim aktivnostima, te sam još u februaru predao fotose torbe, a u kasnijem periodu i druge dokaze o ubistvu i kriminalu unutar tužilaštva, a na kraju i audio snimak izjave vještaka dr. Busarčevića, iz koga se jasno vidi monstruoznost nekih državnih službenika.
Istovremeno, čak od kraja 2009. kada je shvaćeno da svaki moj susret sa korumpiranim službenicima, donosi samo nove dokaze za mene i glavobolje za njih, mafijaški bos daje nalog da se ne dozvoli nijedan susret između njih i mene.
Tako mi je već u oktobru 2009. onemogućeno da podnesem krivičnu prijavu, što se ponovilo i u decembru, dana 21.12. kada je čak na tri puta ponavljeno upozorenje da je obavezan po zakonu i pravilniku da evidentira krivičnu prijavu, dežurni tužilac, a po nalogu glavnog tužioca, odbio to da učini i naložio sudskoj policiji da me izvede iz zgrade, na šta sam već sutradan uložio pritužbu Kolegiju, bez ikakvog odgovora do danas, 10 mjeseci kasnije…
I u narednom periodu kada sam se koncentrisao na dostavu "novih informacija" o ubistvu jednog djeteta, postojala je naredba da niko iz tužilaštva ne smije da razgovara sa mnom, tako da i 8 mjeseci od predaje prvih dokaza, OT Bijeljina ostavlja utisak da "nema pojma" o materijalu.
Drugi aspekt cijelog slučaja su i krivične prijave, koje sam sam napisao i predao, a koje su obrađivane od strane drugog tužilaštva, pod izgovorom da će ono biti nepristrasno.
Kako se očituje ta "nepristrasnost", vidi se u tome da nijedan od dokaza koje sam dostavio se uopšte ne pominje, makar da se kaže da sam predočio fotomontažu torbe, da izjava vještaka nije autentična, nego se vjerovali ili ne kaže, citiram : "da prijavljeno djelo član 347, (Zloupotreba službenog položaja) i druga, (koja sam poimenice naveo) nisu krivična djela…
Tako je tužilaštvo sebi dalo za pravo da ocjenjuje da li je nešto iz Krivičnog zakona, krivično djelo ili nije. Pošto znam na koji će način biti pokušano opravdavanje ove gluposti i besmislice, unaprijed ističem da je tužilac mogao samo da kaže, kako nema dokaza ili argumenata da su navedena krivična djela zaista i počinjena, ali pošto sam dostavio neoborive dokaze, onda se išlo na to da se oni uopšte ne pominju.
Pravo stanje stvari je slijedeće : Krivična djela nisu krivična djela, ako ih počini tužilac, ili neka druga posebna osoba, (čitaj gospodar).
Postoji dokument, sa potpisom i pečatom, u kome tužilaštvo čini krivično djelo "Samovlašće", (između ostalog) i "odlučuje", da 15-tak članova iz KZ-a, nisu krivična djela.
Koristim priliku da obavjestim Ustavni sud, da je njegovo postojanje izgubilo svaki smisao, jer Tužilaštvo odlučuje, da li je nešto po ustavu ili ne…
Istovremeno sa svim ovim događajima, saznavši da imam obilje dokaza o kriminalu u OT Bijeljina, korumpirani državni službenici, zloupotrebom svog položaja, pokreću neviđenu hajku na mene, sa više ciljeva, a jedan od najvažnijih je da se dokopaju dokaznog materijala, koji imam protiv njih. Neću sada navoditi sve oblike terora, koji je vršen na meni i svima sa kojima sam viđen, a samo ističem da im je glavni cilj bio da mi otmu računare, koje sam koristio i unište sve podatke o njihovim zločinima.
Kao povod za to su naveli moje tvrdnje, da će svi oni koji su učestvovali u prikrivanju ubistva djevojčice Ivone Bajo, završiti iza rešetaka???
Iako su izjavili da im već mjesecima upućujem prijetnje po život i tijelo, (član 169, stav 2, dakle imaju obilje dokaza), pokrenuli su protiv mene "Posebne istražne radnje", koje se primjenjuju samo ako nema drugog načina da se pribave dokazi, što je u startu apsurdno.
Danas iako je prošlo više od 7 mjeseci od pokretanja istih i upada u prostorije, te oduzimanja računara, uprkos više mojih zahtijeva da tužilac podigne optužnicu ili vrati imovinu moje sestre i našeg podstanara, mašinerija sa neograničenim resursima i moći, Tužilaštvo nastavlja da izbjegava suočavanje na sudu i "odugovlači postupak".
U ovom slučaju, tužilaštvo nije iznijelo stav da član 169, nije krivično djelo, nego je iako nije bilo nikakvog osnova za pokretanje bilo kakvih radnji, bez dokaza i na osnovu lažne prijave, izdejstvovalo praćenje, prisluškivanje, pretres i sve ostalo što su mogli…
Sa druge strane, svi moji pokušaji da prezentujem dokaze tužilaštvu o krivičnom djelu ubistva i saučestvovanjem tužioca Stjepanović u prikrivanju istog se sprečavaju brutalnom silom, koristeći sudsku policiju, koja ne zna da li je neki nalog zakonit ili nije.
Tako smo prilikom jednog pokušaja da dostavimo i obrazložimo dokazni materijal, na što svaki građanin ima pravo, moja sestra i ja uhapšeni i izvedeni pred sud.
To je poruka mafijaške vlasti, šta će se desiti građaninu, ako pokuša da prezentuje materijal o korupciji i kriminalu iste…
No naravno da teror pojedinaca iz državne službe, ne može da me uplaši. Oni koji misle da su oni zakon i da se zvanične zakonske odredbe ne odnose na njih, su grdno pogriješili, kada su pomislili, da će sa mnom lako izaći na kraj.
Kako sam došao do dokaza o korumpiranosti nekih osoba, i istovremeno audio snimao sve razgovore sa istima, pokušao sam da ih "uplašim", time što sam objelodanio da imam neke audio snimke, i druge tekstualne dokaze o njihovim kriminalnim aktivnostima iz ranijeg perioda, očekujući da će se oni zabrinuti i početi da rade po zakonu.
To je bila jedna od opcija, dok je druga, realnija bila ta da će upasti u prostorije u kojima boravim i dokopati se materijala koji imam.
Kako sam bio prisiljen da razmatram sve mogućnosti, tako sam još u januaru 2010. godine sav materijal, audio i tekstualni, te neke skenirane dokumente, narezao na disk i dao sestri da odnese u Cirih, dok sam sve podatke sa hard diskova izbrisao, zadržavši samo one fajlove koji su bili poznati mafiji, (uz dva tri izuzetka).
Sestra me je tad blijedo gledale bez komentara, i tek pošto je došlo do upada i odnošenja raćunara, priznala da je tada mislila kako "pričam gluposti" i da se to neće desiti.
No kako sam ja bio siguran u to, šta će da učine korumpirani kriminalci, ostavio sam im poruku na hard disku, citiram :
"TONSKI ZAPISI, KAO I JOS NEKI DOKUMENTI SU IZUZETI SA OVOG DISKA, KAKO NE BI DOSLI DO BANDE KRIMINALACA PRIJE POCETKA SUDSKOG PROCESA. IZVINJAVAM SE ZBOG TOGA… "
Tako će biti jasno svima da sam od njih napravio budale i što je još važnije : Oni neće znati koji je to dokazni materijal koji imam protiv njih.
Svrha toga je da bilo koji državni službenik, koji je dio organizovanog kriminala, će pred sudom pokušavati da se odbrani time što će osporavati istinitost optužbi, ali kada predočim materijal. recimo audio snimke, za koje će se ustanoviti da su autentični, postaće jasno da je zločin planiran.
S druge strane, ako bi kriminalci sasvim sigurno znali da imam dokaze o tome, mogli bi se odlučiti da se brane svojom "nesposobnošću", jer je mnogo bolje biti površan, što se može završiti suspenzijom, nego kriminalac, što se završava robijom…
Pošto su podaci, koje sam prikupio o krimainalu tužioca Stjepanović, neoborivi jer se radi o materijalnim dokazima koji pokazuju da je sa namjerom obmanjivala kako javnost, porodicu, tako i vještake i dostavila im materijal iz koga je izuzela sve podatke koji su kvarili njen zločinački plan. To što je izostavila informacije i snimke svih unutrašnjih povreda je ravno tome da je sakrila prisustvo metaka u grudnom košu sa pitanjem da li je smrt mogla nastupiti udarcem glavom o betonsku kuglu kraj asvalta, pri tome šaljući samo sliku modrice na glavi, koju je ubijena osoba zadobila pošto je izrešetana mecima.
Jasno je da u ovom slučaju nije moglo doći do greške, a svi moji pokušaji da dostavim podatke o tim nepravilnostima, koji su sprečavani od strane tužilaštva su dokaz da pomenuta tužilac nije bila usamljena u svom kriminalnom radu, nego je postupala po nalozima nadređenih.
Koliko je išla daleko u vrh vlasti ta poluga kriminala, pokazaće reakcije istih…
U svakom slučaju moj prvobitni cilj, da dođem do neoborivih dokaza o kriminalu tužioca je postignut i sada se nalazim u završnoj fazi "ispitivanja" umješanosti ureda glavnog okružnog tužioca, odnosno Kolegija u taj zločin.
To što se već 8 mjeseci tužilaštvo "igra žmurke", sa svojim obavezama i izbjegava da iznese stav po pitanju novih informacija koje dostavljam je prilično jak argument koji dokazuje korumpiranost tog organa i saučesništvo u zločinu.
No možda sam ja suviše glup da bih shvatio nadzemaljsku inteligenciju tužilaca OT Bijeljina i samo sam umislio da oni imaju bilo kakvog udjela u prikrivanju zločina.
Da li je mnogo očekivati da te intelektualne gromade objasne argumantovano svoje postupke. Kako je došlo do svih onih "tehničkih grešaka", tim prije što su po zakonu obavezni da obrazlože odluku o nesprovođenju istrage.
Vrativši se ponovo na drugi slučaj ove priče u kome sam ja optužen po članu 169, postavlja se pitanje, da li je to što sam ja toliko glup, da ne mogu shvatiti božanski um tužioca, pa neosnovano ih krivim za opstrukciju istrage i kažem da će svi krivci završiti u zatvoru, bilo kakav zločin ili krivično djelo.
Ako je to element ugrožavanja sigurnosti, onda bi svaki tužilac morao da bude optužen po tom osnovu, jer praktično se nikada i ne pojavljuje pred sudom a da nekom ne "prijeti" zatvorskom kaznom. Po istom principu bi se morali optužiti i sudije, te sami autori KZ-a i drugih zakona koji predviđaju bilo kakvu zatvorsku kaznu.
Vjerovali ili ne, jedna sasvim obična izjava, da svaki kriminalac treba da završi na robiji je iskorišćena od strane kriminalaca unutar državnih organa, pri čemu sama država nastupa kao terorista, drumski razbojnik i slično, da bi se od građanina koji je prikupio dokaze o kriminalu državnih organa, ti podaci oteli i vjerovatno uništili.
No iako su sem toga korištena sva sredstva kako bih se uplašio i odustao od borbe protiv mafije, pa čak i dva pokušaja ubistva, oni ne mogu da me pokolebaju.
Ostaje jedno pravo koje je starije i jače od svih drugih prava, a to je pravo na samoodbranu, (nužnu odbranu, i krajnja nužda). Pošto su sada istekli svi razumni rokovi za reakciju tužilaštva, ukoliko odbiju razgovore po pitanju materijala koje sam dostavljao, a nastupam i kao zastupnik majke ubijene djevojčice, ovaj i svi prethodni dokumenti će poslužiti kao dokaz o njihovoj krivici, a za sankcionisanje tog kriminala će biti odgovorni njima nadređeni.
Taj proces će se nastaviti sve dok se ne dođe do ograna koji će krivce procesuirati i kazniti po zakonu, ili dok svi državni organi ne podrže kriminalce koji su ubili djete i prikrili tragove istog. Tada će se steći uslovi za internacionalizaciju ovog zločina.
No naravno ja neću ostati samo na isčekivanju reakcije državnih organa, koji su manje više već pokazali da im je zakon navažan i da je jedina svetinja koje se pridržavaju, njeno veličanstvo marka, odnosno evro.
To je o odgovor zašto boginja pravde nažalost oličena u tužiocima nije slijepa i ne žmiri, nego ispod svog poveza viri.
Ispostavilo se da je narodna mudrost još vijekovima ranije dala odgovor na pitanje ima li prava i pravde za sve podjednako ili se to odlučuje od slučaja da slučaja.
Potrebno bi bilo da sam sebe optužim i prijavaim kako sam lično oprao tragove sa dokaznog materijala i sakrio najveći dio podataka od vještaka, kako bi se neko udostojio da "gvirne u ćitab".
Ono što je kadija rekao Eri, kad je mislio da je njegova krava ubila seljakovu i ono što je htio da uradi kad je saznao istinu, je slika i prilika tužilaštva.
Za njih nema zakona i oni su zakon i mogu da rade što im je volja..
To je naravno ono što oni žele, a mi svi skupa, smo obavezni da im to ne dozvolimo.
Istina još se očekuje mišljenje najuglednijih institucija u zemlji, ali je po reakcijama onih koji su se oglasili jasno da mafija vlada ovom zemljom.
Umjesto da argumentovano odgovore na sve sporne stavke, tužioci su se potpuno izolavali, istovremeno zabranjujući medijima da objelodane bilo šta od dokaznog materijala koji sam prikupio…
Šta će se desiti neposlušnima pokazali su u januaru 2010. upadom u jednu televiziju.
Zato će u narednom periodu, glavni oblik moje borbe biti javni protesti pred zgradom tužilaštva, (ako na to budem prisiljen) u kojima ću svakodnevno svim zaposlenim u zgradi i građanima prezentovati dokaze i imena kriminalaca iz tužilaštva.
Kakav će biti odgovor mafije uopšte me ne zanima.
Jedan Gandi je mirnim protestima oborio na pleća kraljevinu Englesku, Nelson Mendela je robijao godinama, pod tiranijom bijelaca i pobijedio ih, a za Josipa Broza da i ne govorim.
To je samo pokazatelj da jedan građanin može pobijediti mafijaše, fašiste, kriminalce ako se poziva na zakone, ravnopravnost i pravo.

Svako ko pokuša da pošalje oružanu silu na mene, da bi me spriječio u protestima protiv kriminalaca u vlasti, mora biti spreman da se jednog dana nađe pred sudom zbog saučestvovanja u prikrivanju ubistva, a ne manje važno je i to da će oni isti kojima se to eventualno naredi, znati i ko sam ja i zašto protestujem i ko je prikrio ubistvo djeteta. I oni i svi oni koji to budu gledali ispričaće to svojim porodicama.
Ja ću te proteste ponavljati koliko god bude potrebno, dok mafiju ne oborim na koljena.
Ne postoji način da me spriječe ili uplaše, sem da mi pucaju u leđa.
Možda opet uspiju sa pričom, da je građanin pao na žicu i preminuo ili možda da je dobio srčani udar na saslušanju…
Siguran sam da bi me mafija rado likvidirala.

Hoćete li pomoći njima da me ubiju ili ćete pomoći meni da ih pošaljemo na robiju.
Dokazi o kriminalu u tužilaštvu, su više nego očigledni.
Treba samo da ih upotrijebite

Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina

065831902

Komentariši