|
Postoji više argumenata, na kojima se temelji ova žalba, a shodno stavu B (ako su okrivljenom uskraćena bilo koja prava određena u članu 6 ovog zakona, člana 62. (Bitne povrede prekršajnog postupka), ističem da mi pomenuti član 6 nije čak ni pročitan, a pogotovo nije poštovan, sem stavova C i F, (koji nije ni bio potreban).
Dakle prije svega je prekršen stav A, člana 6, jer mi je odmah po provjeri moje tvrdnje da ranije nisam kaznjavan, saopšteno, da je to olakšavajuća okolnost i ponudjeno da prihvatim odgovornost i praktično priznam krivicu. Iako Član 48. Postupak na usmenom pretresu, daje sudu takvu mogućnost, (što je u suprotnosti sa pretpostavkom nevinosti – greška u zakonu), ta ponuda je uslijedila bez ikakvog izlaganja o navodnom prekršaju, pa čak nije bilo ni pomena o članu 24 ZOJRIM, za šta sam okrivljen. Vidljivo je da ni u jednom dokumentu, (u prilozima) počev od Potvrde o lišenju slobode, pa o Otpustu, te Zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka, Pozivu, samom Pretresu, te Rješenju, nije naveden tekst tog člana.
Jasno je da je time prekršeno moje pravo da znam šta mi se stavlja na teret. To što ja znam tekst pomenutog člana ne amnestira Sud od obaveze da mi se to predoči, a na moju sugestiju da se taj član pročita, makar zbog svjedoka, te da ću im postavljati pitanja o tome kad mi bude omogućeno, dobio sam odgovor, da ne mogu odredjivati i upravljati postupcima i radom Suda i policije, a niti je član pročitan, niti sam dobio dozvolu da ispitujem svjedoke…
Prekršen je takođe stav E, člana 6 (da ispitaju ili da se u njihovo ime ispitaju svjedoci koji ih terete i da se obezbijedi prisustvo i saslušanje svjedoka u njihovu korist pod istim uslovima kao i svjedoka koji ih terete ), jer iako sam jos krajem jula 2011, predao podneske u istovjetnom obliku Sudu i PS Bijeljina, u kojima sam sem opisa dogadjaja trazio da se pozovu i svjedoci, čija sam imena naveo, to ne samo da mi nije omogućeno, nego nije ni pomenuto.
Pošto sam u toku Pretresa, dobio pitanje o sadržaju materijala koji sam imao namjeru da predam tog dana kada mi se pripisuje prekršaj, shvatio sam da sudija nije pričitala ni slovo iz tog Podneska! S obzirom da mi je dobro poznat ZOP, shvatio sam da je samo to dovoljno da dokaze neregularnost presude i nisam to ni pominjao…
Kompletan tekst tog podneska je u prilogu sa jasno navedenim imenima osoba, koje sam trazio da budu svjedoci, kako bi ih ispitao. Sem toga imao sam namjeru predočiti i 2 dokumenta, (Obavjestenje, te Kako mali Đokica shvata zakon i prava, koji sam objavio na internetu, iste veceri kad sam uhapsen, na blogu http://kriminaluvlasti.blogger.ba/).
Dakle prije svega je prekršen stav A, člana 6, jer mi je odmah po provjeri moje tvrdnje da ranije nisam kaznjavan, saopšteno, da je to olakšavajuća okolnost i ponudjeno da prihvatim odgovornost i praktično priznam krivicu. Iako Član 48. Postupak na usmenom pretresu, daje sudu takvu mogućnost, (što je u suprotnosti sa pretpostavkom nevinosti – greška u zakonu), ta ponuda je uslijedila bez ikakvog izlaganja o navodnom prekršaju, pa čak nije bilo ni pomena o članu 24 ZOJRIM, za šta sam okrivljen. Vidljivo je da ni u jednom dokumentu, (u prilozima) počev od Potvrde o lišenju slobode, pa o Otpustu, te Zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka, Pozivu, samom Pretresu, te Rješenju, nije naveden tekst tog člana.
Jasno je da je time prekršeno moje pravo da znam šta mi se stavlja na teret. To što ja znam tekst pomenutog člana ne amnestira Sud od obaveze da mi se to predoči, a na moju sugestiju da se taj član pročita, makar zbog svjedoka, te da ću im postavljati pitanja o tome kad mi bude omogućeno, dobio sam odgovor, da ne mogu odredjivati i upravljati postupcima i radom Suda i policije, a niti je član pročitan, niti sam dobio dozvolu da ispitujem svjedoke…
Prekršen je takođe stav E, člana 6 (da ispitaju ili da se u njihovo ime ispitaju svjedoci koji ih terete i da se obezbijedi prisustvo i saslušanje svjedoka u njihovu korist pod istim uslovima kao i svjedoka koji ih terete ), jer iako sam jos krajem jula 2011, predao podneske u istovjetnom obliku Sudu i PS Bijeljina, u kojima sam sem opisa dogadjaja trazio da se pozovu i svjedoci, čija sam imena naveo, to ne samo da mi nije omogućeno, nego nije ni pomenuto.
Pošto sam u toku Pretresa, dobio pitanje o sadržaju materijala koji sam imao namjeru da predam tog dana kada mi se pripisuje prekršaj, shvatio sam da sudija nije pričitala ni slovo iz tog Podneska! S obzirom da mi je dobro poznat ZOP, shvatio sam da je samo to dovoljno da dokaze neregularnost presude i nisam to ni pominjao…
Kompletan tekst tog podneska je u prilogu sa jasno navedenim imenima osoba, koje sam trazio da budu svjedoci, kako bi ih ispitao. Sem toga imao sam namjeru predočiti i 2 dokumenta, (Obavjestenje, te Kako mali Đokica shvata zakon i prava, koji sam objavio na internetu, iste veceri kad sam uhapsen, na blogu http://kriminaluvlasti.blogger.ba/).
No kako je praktično prekršen ceo član 48 Postupak na usmenom pretresu ZOP-a, za to nije ni bilo prilike. Nevjerovatno je to da osim što ja nisam dobio priliku da ispitujem svjedoke, nije to omogućeno ni podnosiocu Zahtjeva. Ispitivanje svjedoka je u cjelosti, obavila sudija, što je u suprotnosti sa stavom 2 (Teret dokazivanja da je okrivljeni počinio prekršaj je na ovlaštenom organu.) pomenutog člana. Jedina riječ kojom se dokazivala moja krivica je bila "OSTAJEM", kada je po ispitivanju svih svjedoka, sudija postavila pitanje "Vi ostajete pri…" i ne sačekavši da se dovrši rečenica ,(…svom zahtjevu – pretpostavljam), usledio je gore pomenuti odgovor.
Dakle iako nijednim slovom podnosilac zahtjeva nije potkrijepila optužbu, a ja sam se naprotiv u odgovoroma na pitanja sudije, pozivao na članove zakona, postavlja se pitanje VI OSTAJETE, što je očito sugestivno.
U najmanju ruku je trebalo postaviti pitanje: "Da li?" ili "Kakav je vaš stav", a bilo je osnova, s obzirom da sam argumentovano obesmislio navodni prekršaj, da pitanje bude: "VI ODUSTAJETE OD VAŠEG ZAHTJEVA???
Nadalje, iako je u tekstu Zahtjeva, jasno istaknuto, da će se dokazi izvoditi saslušanjem svjedoka, ne postoji bukvalno ni jedno slovo od izjava bilo kog od svjedoka. Tekst Rješenja koji je potpisala sudija je doslovce prepisan iz teksta Zahtjeva, sa samo jednim premještanjem rečenice. Da je to istina vidi se u prilozima, gdje su uokvireni stavovi podnosioca i suda, a oni su kako sam naveo u dlaku isti. Zašto je to tako i zbog čega nije bilo ni riječi od izjava svjedoka policajaca, biće jasnije kada predočim izjavu svjedoka Mirić Zorana:
Pomenuta osoba je izjavila da sam u zgradu ušao sa namjerom da predam materijal o ubistvu Ivone Bajo i da sam insistirao da to učinim lično, na način predvidjen Pravilnikom. No s obzirom da kako dalje kaže postoji USMENA naredba glavnog tužioca, da se meni, mojoj sestri i svima iz porodice Bajo, ne dozvoli pristup Tužilaštvu, oni to nisu mogli da mi omoguće, te mi je naloženo da napustim zgradu. Ko je i kakva krivična djela izvršio tom prilikom, naveo sam u tekstu podneska, a sada podvlačim samo to, ( a prvi put sam tada čuo da tako glasi "NAREDBA"), to nije samo kriminal, ne samo krivično djelo, nego je diskriminacija cijele jedne porodice, čist primjer fašizma.
Tekst o tome sam poslao u obliku elektronskih poruka na nekoliko desetina adresa i uslijedila je reakcije od strane VSITV, te sam obavješten da je pomenuti dogadjaj, protokilisan pod br. UDT:9994/11, te da na njega mogu slati dopune. Kompletan tekst ove žalbe sa prilozima ce biti proslijedjen na adresu UDT-a i objavljen na internetu, kao i sve reakcije po ovom pitanju, a taj tekst je u cijelosti priložen uz ovu žalbu…
Osnovano sumnjam da je ta izjava svjedoka namjerno izostavljena, ne samo da bi se meni nanijela šteta i imalo pokriće za osuđujuću presudu, nego i da bi se prikrilo bezakonje i kriminal u Tužilaštvu, te brutalno gaženje zakona toga dana od strane državnih organa, što sam takođe opisao u svom podnesku…
Popis neregularnosti na samom Pretresu završavam time, što sam na kraju istakao činjenicu da Sud ne može zasnivati svoju odluku na dokazima do kojih se došlo kršenjem zakona, član 49 ZOP-a, povezano sa članom 10 ZOKP-u.
Da to obrazložim: Navedenog dana sam pokušao da predam disk sa dokazima o ubistvu jednog djeteta, i više krivičnih djela počinjenih od strane državnih službenika sa ciljem prikrivanja tog zločina, te Zahtjev za pristup informacijama. ZOKP-u je dao pravo građaninu da prijavi krivično djelo, odnosno da dostavi dokaze o tome, a Pravilnikom je regulisan način na koji se to čini.
Svako uskraćivanje prava predvidjenim zakonom je napad na mene i ja ću se od tog napada braniti na najefikasniji način, pozivajući se na KZ, članove " Nužna Odbrana" i " Krajnja nužda", što je predvidjeno i u ZOP-u.
Dakle cilj dokazivanja optužbe je moralo biti dokazivanje zakonitosti naredbe, a s obzirom da je u suprotnosti sa pravom zagarantovanim zakonom, jasno je da je ona bila NEZAKONITA…
I na kraju dodajem da osim ovih navedenih nepravilnosti i onih koje su izvrsene toga dana kada sam brutalnim pravnim nasiljem, spriječen da dostavim materijal o teškim krivičnim djelima, bilo je neregularnosti i u tretmanu, koji sam imao po lišavanju slobode. Naime, iako nije bilo nikakvog osnova da budem pritvoren, to je učinjeno u intervalu od 3,5 sati. Očito je da nije bilo opasnosti da se radnja ponovi, jer je kraj radnog vremena i nisam mogao predati materijal, a na stranu to što sam zbog tog pritvaranja, MORAO, da najkasnije u roku od 12 sati budem izveden pred sudiju, relevantni stav : Član 7. Lišenje slobode i jemstvo kao obezbjeđenje prisustva i plaćanja novčane kazne
(2) Sud mora ispitati okrivljenog odmah a najkasnije u roku od 12 časova.
Postoju dakle obilje argumenata koji dokazuju nepravilnosti u radu državnih slušbenika, pa i Suda u ovom predmeta, ali osnova svega je činjenica da je sve uradjeno sa ciljem da se prikrije ubistvo djevojčice Ivone Bajo i zaštite počinioci.
U najmanju ruku je trebalo postaviti pitanje: "Da li?" ili "Kakav je vaš stav", a bilo je osnova, s obzirom da sam argumentovano obesmislio navodni prekršaj, da pitanje bude: "VI ODUSTAJETE OD VAŠEG ZAHTJEVA???
Nadalje, iako je u tekstu Zahtjeva, jasno istaknuto, da će se dokazi izvoditi saslušanjem svjedoka, ne postoji bukvalno ni jedno slovo od izjava bilo kog od svjedoka. Tekst Rješenja koji je potpisala sudija je doslovce prepisan iz teksta Zahtjeva, sa samo jednim premještanjem rečenice. Da je to istina vidi se u prilozima, gdje su uokvireni stavovi podnosioca i suda, a oni su kako sam naveo u dlaku isti. Zašto je to tako i zbog čega nije bilo ni riječi od izjava svjedoka policajaca, biće jasnije kada predočim izjavu svjedoka Mirić Zorana:
Pomenuta osoba je izjavila da sam u zgradu ušao sa namjerom da predam materijal o ubistvu Ivone Bajo i da sam insistirao da to učinim lično, na način predvidjen Pravilnikom. No s obzirom da kako dalje kaže postoji USMENA naredba glavnog tužioca, da se meni, mojoj sestri i svima iz porodice Bajo, ne dozvoli pristup Tužilaštvu, oni to nisu mogli da mi omoguće, te mi je naloženo da napustim zgradu. Ko je i kakva krivična djela izvršio tom prilikom, naveo sam u tekstu podneska, a sada podvlačim samo to, ( a prvi put sam tada čuo da tako glasi "NAREDBA"), to nije samo kriminal, ne samo krivično djelo, nego je diskriminacija cijele jedne porodice, čist primjer fašizma.
Tekst o tome sam poslao u obliku elektronskih poruka na nekoliko desetina adresa i uslijedila je reakcije od strane VSITV, te sam obavješten da je pomenuti dogadjaj, protokilisan pod br. UDT:9994/11, te da na njega mogu slati dopune. Kompletan tekst ove žalbe sa prilozima ce biti proslijedjen na adresu UDT-a i objavljen na internetu, kao i sve reakcije po ovom pitanju, a taj tekst je u cijelosti priložen uz ovu žalbu…
Osnovano sumnjam da je ta izjava svjedoka namjerno izostavljena, ne samo da bi se meni nanijela šteta i imalo pokriće za osuđujuću presudu, nego i da bi se prikrilo bezakonje i kriminal u Tužilaštvu, te brutalno gaženje zakona toga dana od strane državnih organa, što sam takođe opisao u svom podnesku…
Popis neregularnosti na samom Pretresu završavam time, što sam na kraju istakao činjenicu da Sud ne može zasnivati svoju odluku na dokazima do kojih se došlo kršenjem zakona, član 49 ZOP-a, povezano sa članom 10 ZOKP-u.
Da to obrazložim: Navedenog dana sam pokušao da predam disk sa dokazima o ubistvu jednog djeteta, i više krivičnih djela počinjenih od strane državnih službenika sa ciljem prikrivanja tog zločina, te Zahtjev za pristup informacijama. ZOKP-u je dao pravo građaninu da prijavi krivično djelo, odnosno da dostavi dokaze o tome, a Pravilnikom je regulisan način na koji se to čini.
Svako uskraćivanje prava predvidjenim zakonom je napad na mene i ja ću se od tog napada braniti na najefikasniji način, pozivajući se na KZ, članove " Nužna Odbrana" i " Krajnja nužda", što je predvidjeno i u ZOP-u.
Dakle cilj dokazivanja optužbe je moralo biti dokazivanje zakonitosti naredbe, a s obzirom da je u suprotnosti sa pravom zagarantovanim zakonom, jasno je da je ona bila NEZAKONITA…
I na kraju dodajem da osim ovih navedenih nepravilnosti i onih koje su izvrsene toga dana kada sam brutalnim pravnim nasiljem, spriječen da dostavim materijal o teškim krivičnim djelima, bilo je neregularnosti i u tretmanu, koji sam imao po lišavanju slobode. Naime, iako nije bilo nikakvog osnova da budem pritvoren, to je učinjeno u intervalu od 3,5 sati. Očito je da nije bilo opasnosti da se radnja ponovi, jer je kraj radnog vremena i nisam mogao predati materijal, a na stranu to što sam zbog tog pritvaranja, MORAO, da najkasnije u roku od 12 sati budem izveden pred sudiju, relevantni stav : Član 7. Lišenje slobode i jemstvo kao obezbjeđenje prisustva i plaćanja novčane kazne
(2) Sud mora ispitati okrivljenog odmah a najkasnije u roku od 12 časova.
Postoju dakle obilje argumenata koji dokazuju nepravilnosti u radu državnih slušbenika, pa i Suda u ovom predmeta, ali osnova svega je činjenica da je sve uradjeno sa ciljem da se prikrije ubistvo djevojčice Ivone Bajo i zaštite počinioci.
Dio materijala o tome je na disku u prilogu, a s obzirom da je djevojčica usmrćena, na ulazu u firmu, tajkuna Bobar Gavrila, prvog čovjeka u gradu tada premijera a sad predsjednika Dodik Milorada, u vrijeme kada su švercovali neku robu, (čitaj oružje), jasno je kako je došlo do opstrukcije ovog monstruoznog zločina i ko je odgovoran za to…
PRILOZI ŽALBE : 1. Potvrda o lišenju slobode 2. Potvrda o otpustu lica lišenog slobode 3. Zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka 4. Poziv za okrivljenog 5. Rješenje 1 i 2 6. Obavještenje 7. Kako mali Đokica shvata zakon i prava 1 i 2 8. Osnovnom sudu pred pretres 1, 2 i 3 9. Fasisti među nama 10. DVD sa dokazima |
Zdenko Bajo 065831902
|
Dakle na kompletnoj teritoriji BiH (“tamni vilajet” neki vole reci!) jos uvek, i dalje, i pitanje je dokle…vazi ona o kadijama – “Kadija te tuzi, kadija ti sudi”.
Glasni “buntovnici” (i vrlo retki) se brzo ucutkaju, cak i oni iz NJIHOVIH redova, poput Dijane Milic. KO vise spominje Dijanu Milic?
Fuj, fuj, fuj!!!!!