VLADI REPUBLIKE HRVATSKE

KONZULATU REPUBLIKE HRVATSKE
VLADI REPUBLIKE HRVATSKE

Obracam se Vladi Republike Hrvatske, a posredstvom Konzulata Republike Hrvatske u Cirihu, sa molbom da se dokumenti koje dostavljem kao prilog, proslijede ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, da ih strucne osobe u pomenutom ministarstvu, analiziraju, te ukoliko nadju osnova u mojim tvrdnjama, proslijede svoje misljenje Vladi Bosne i Hercegovine, te Vladi republike Srpske, sa ciljem da se otkriju i procesuiraju ubice moje kceri Ivone Bajo, (inace drzavljanke Republike Hrvatske) dana 23.07.2009. godine u Bijeljini…
Ukratko bih predocila da je posle vise nezvanicnih, u javnost plasirano misljenje da je moja kci, sama sebe ubila, tako sto se nabola na zicu od korpa sa bicikla, (promjera 2mm) koja je napravila rez na grudima od 2cm, te potom probila prsnu kost, napravivsi probod kroz nju od 25*1mm, te potom kroz grudnu zlijezdu, na kraju napravila razdor desne plucne arterije i dusnice, sto se ocituje u prilogu NALAZ I MISLJENJE, dr Blazanovica.
Iako je po zavrsenoj obdukciji, porodici (uz prisustvo 5 svjedoka, medju kojima je i jedan sudija), saopsteno da takve povrede nije mogla nanijeti zica, i da obducent nije mogao takvo sto da potpise, Tuzilastvo to ne prihvata, nego nalaze analizu zice.

Porodica je tijekom vremena, dosla do veceg broja dokaza o umijesanosti nekih od inspektora i tuzilaca u prikrivanju ubistva, a posto pocetkom godine "zatvaraju" istragu, iako niti jedan od vjestaka (biolog i trasolog), nije dao potvrdu da je smrt nastupila na nacin kako je to sugeriralo tuzilastvo, dolazimo i do materijalnog dokaza, torbe koju je djevojcica imala uz sebe u danu kada je ubijena.
Torba je naime za svo vrijeme navodne istrage bila sakrivena, kako od porodice, tako i od javnosti, a predocena nam je tek po zatvaranju istrage u prostorijama Okruznog suda u Bijeljini, kada je moj brat Zdenko Bajo, nacinio snimke te torbe, na kojima se jasno vidi da je kais od par cm debljine presjecen, te djelimicno opran nekim hemijskim sredstvom, kako bi se uklonili tragovi ubistva. Sve to su vidjeli i uklonili istrazitelji, ocito sa namjerom da se ubistvo jednog djeteta predstavi kao nesrecan slucaj.
Napominjem da je pristup predmetima odobrio Sud, a Tuzilastvo na vise podnesenih zahtjeva o pristupu informacijama (na sto ih obavezuje zakon), ne dozvoljava uvid u spis i kopiranje dokumenata, kako bi nas sprijecili da dodjemo do svih dokaza o prikrivanju ubistva…
Slika torbe na kojoj se jasno vidi prelaz iz originalne zute boje u drugu nijansu, nalazi se u prilogu, kao i dokument "Zagubljeni dokazi", na kome se ocituje da predmet koji je ubio moju kci, prethodno je presjekao pomenuti kais, pod uglom koji zatvara polozaj rane na grudima sa tim kaisom prebacenim preko ramena.
Torba se i dalje nalazi u prostorijama suda, a posto je moj brat predao snimke torbe kvaliteta 7000000 piksela Tuzilastvu i policiji, te pozvao pojedinacno sve tuzioce na suradnju u otkrivanju ubojica, uslijedila je tortura od strane drzavnih institucija prema mojoj porodici, koja se ocitovala u tome sto je svako ko je vidjen u drustvu mog brata, pracen, legitimisan, pretrasan, te je posle upada policije u prostorije koje je koristio moj brat i osobe sa kojima je bio u kontaktu, oduzet racunar (moje vlasnistvo, a koji je koristio brat za prikupljanje i obradu podataka o kriminalcima unutar drzavnih institucija), te imovina jedne druge osobe, koja nije u srodstvu sa nama, ali je moj brat koristio njegov stampac, posto vlastiti nije imao.
Nadalje sugeriram, s obzirom da je Tuzilastvo poslalo obavijest Konzulatu da ce njihovim pripadnicima uvijek biti omogucen uvid u dokumentaciju, a gospodja konzulica u Tuzli, Miona Sevcik je upoznata sa nasim problemima od samog pocetka, da se ta mogucnost iskoristi, kako bi uz pomoc mog brata, koji je najbolje upoznat sa svim kriminalnim aktivnostima unutar drzavnih organa (a njemu se licno ne dozvoljava pristup informacijama), sve relevantne cinjenice bile predocene i institucijama Republike Hrvatske.
Nadam se da cemo svi skupa doprinijeti tome da se sazna istina o ubojstvu jedne osmogodisnje djevojcice, (neovisno o tome sto se radi o drzavljenki Republike Hrvatske), jer ako dozvolimo da nam nekaznjeno ubijaju djecu, kakvu sudbinu mozemo ocekivati za sebe.

PRILOZI

1. NALAZ I MISLJENJE
2. ZAGUBLJENI DOKAZI
3. SNIMKA TORBE SA KOMENTAROM
BUDIMKA BAJO
0041762453155

Komentariši