USTAVNOM SUDU
|
 |
Krajem 2010. godine, (novembar i decembar), pokrenuo sam pravnu ofanzivu, za dokazivanje kriminala i korupcije, prevashodno u instituciji tužilastva uopšte, na nivou države, i u sklopu tih aktivnosti, izdejstvovao sam "pobjede" u oba slučaja koja je tužilačka mafija, pokrenula protiv mene, sa ciljem da me uplaši i odvrati od namjere da dokažem spregu tužilaštva sa organizovanim kriminalom.
Prvi slučaj se odnosi na lažne prijave kriminalaca iz OT BIjeljina, koji su koristeći se svojim položajem isti zloupotrijebili i pokrenuli protiv mene neviđenu hajku, sa ciljem da se dokopaju podataka na računaru koji sam koristio, a koji dokazuju njihove kriminalne aktivnosti.
Kao povod za to su iskoristili moje više puta ponovljene tvrdnje, da će svi kriminalci iz redova tužilaštva, završiti iza rešetaka, što ih u početku nije zabrinjavalo, ali kada su saznali da imam čak i audio snimke njihovih izjava, odlučili su da me optuže po članu 169, iako u njemu ne postoji nijedna riječ, koja bi se povezivala sa mojim tekstovima…
U sklopu tih radnji sam praćen, pretresan, (i moji poznanici), prisluškivan, te je uz odnošenje računara, pred mojom kućom, postavljena i straža u tri smjene, a sve ovo je samo vrh ledenog brijega. No kako se sve zasnivalo na lažima, tužilačka mafija se ne usuđuje sukobiti sa mnom pred sudom, nego nezakonito odugovlači postupak, te je konačno poslije oko 9 mjeseci prisiljena složiti se sa povratom računara, jer sam zahtijevao da se u suprotnom kazne, što je predviđeno u ZKP-u, član "Kažnjavanje za odugovlačenje postupka".
Time je indirektno tužilačka mafija priznala da je ceo postupak bio nezakonit.
Prije preuzimanja računara insistirao sam na razgovoru sa tužiocem, iz više razloga, a prevashodno zbog obaveze, iz člana "Otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije" stav 2 : O otvaranju privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije tužilac je dužan obavijestiti lice ili preduzeće od kojeg su predmeti oduzeti, sudiju za prethodni postupak i branioca, (vezano za oduzete računare). Drugi važan momenat je vezan za član ZKP-a "Materijal dobijen preduzimanjem radnji i obavještavanje o preduzetim radnjama" stavovi 2 i 3, u kojima je jasno predviđeno da moram dobiti obavještenje, a kako se Posebne istražne radnje mogu maksimalno produžavati do 6 mjeseci, očito je da servis mafije OT Bijeljina, brutalno gazi sve zakonske odredbe, da bi prikrio umješanost u ubistvo djevojčice Ivone Bajo, odnosno "Sprečavanje dokazivanja" istog.
Treći važan momenat je bio moj zahtjev da se prije predaje računara provjeri njihova ispravnost, što je tužilaštvo takođe izbjeglo. No kako sam podneo pismene zahtjeve i Sudu i tužilaštvu, a tužilac nije ispoštovao nijednu obavezu koju sam naveo, odgovornost za uništavanje podataka, (hard disk je bio prazan, a cd rom neopotrebljiv) i materijalnu štetu za programski kod od oko 130 instalacijskih pakete u oko 250 fajlova, snosi prije svega OT Bijeljina, koja će biti i jedna od optuženih za nadoknadu štete.
Drugi nezakonit i kriminalan čin tužilačke mafije je hapšenje moje sestre i mene 10.08.2010. kada smo pri pokušaju da dostavimo dokaze o više krivičnih djela privedeni u sobicu 2×2 metra, bez prava na telefonski poziv, iako je sestra insistirala da pozove advokata.
Tom prilikom mi je uskraćeno čak i pravo na iznošenje odbrane i unakrsno ispitivanje, sa obrazloženjem da nemaju namjeru ostajati dugo poslije 15 sati.
To što smo zadržani ukupno više od 6 sati, i što je sestra imala troškove od oko 1000 KM, zbog propuštenog leta, će takođe biti predmet tužbe za nadoknadu štete, no najbitnije je da je krajem prošle godine Okružni sud doneo Rješenje po kome se jasno vidi da je ceo postupak bio nezakonit i da se isti obustavlja. Ali najgore od svega je to što majka ubijene djevojčice donoseći dokaze o ubistvu svog djeteta i sprečavanju dokazivanja istog, umjesto da bude tretirana kao ljudsko biće, biva maltretirana, šikanirana, mentalno ubijena, terorom i tiranijom, koju je naložio glavni okružni tužilac.
Dan kasnije načelnik kriminalističke policije, g. Aco Teodorović, koji je izrazio spremnost da ispita sve neregularnosti, "umire od srčanog udara".
Dakle cijele 2010. godine mi je bio onemogućen pristup tužilaštvu, sem pisarnice, dok je u drugoj polovini godine Kovačević Novak, izdao naredbu sudskoj policiji da mi ne dozvoli čak ni predaju materijala u pisarnici, što je poslije mog upozorenja da time čine krivično djelo iz člana 177 KZ-a i da ću je ako pokušaju da me spriječe krenuti i bez propusnice, izmjenjeno tako što sam tih nekoliko mjeseci predavao dokumente u prizemlju kao pas lutalica…
Nedavno sam dobio obavještenje od obmudsmena za ljudska prava o tome da zatvaraju predmet sa opaskom da da je OT Bijeljina postupalo po zakonu???
Sada navodim samo najekstremnije primjere bezakonja kriminalaca iz OT Bijeljina :
1. Tužilac Stjepanović odbija da uzme od mene izjavu o krivičnim djelima, vezano za ubistvo Ivone Bajo, jer bi ti dokazi poremetili njen plan, a postoji snimak mog razgovora s njom. (Po ZKP-u, član "Prijavljivanje krivičnog djela od strane građana" stav 1" jasno je da je to pravo brutalno spriječeno.
2. Poslije tog i drugih kriminalnih djela iste osobe pokušavam da podnesem prijavu protiv te kriminalke, ali po nalogu Kovačević Novaka, tada dežurni tužilac Gruhonjić Muhamed odbija da evidentira prijavu iako sam ga 3 puta upozorio da time krši čak i Pravilnik (član 80 – Usmene prijave).
3. Istovremeno iako je znala rezultate vještačenja, kriminalac Stjepanović, odugovlači sa donošenjem "odluke" i tempira je poslije nove godine, prekršivši član ZKP-a "Naredba o sprovođenju istrage" stav 4, ne navodeći nijedan razlog za odluku i bježeći na odmor kako bismo bilo spriječeni ostvariti uvid u spis. Majka ni danas ne zna kako je ubijeno njeno dijete.
4. Pri pokušaju da dođemo do spisa i podnesemo pritužbu, sudska policija nam ne dozvoljava pristup, (istog dana kada je izvršen upad na BN tv, što je u narednim mjesecima "zapušilo usta" svim medijima, tako da niko ne smije da objavi bilo šta o kriminalu tužilaca…)
Pozivajući se na član ZKP-a "Obustava istrage" stav (3) Tužilac, u slučajevima iz stava 1. tačka b) ovog člana može ponovo otvoriti istragu ako se dobiju dodatne informacije koje pružaju dovoljno razloga za vjerovanje da je osumnjičeni počinio krivično djelo, dostavljam od februara dokaze o tome i iako sam više puta insistirao, OT Bijeljina ne iznosi stav o tome.
5. U junu 2010. obavljam razgovor sa dr. Busarčevićem, vještakom, (postoji audio zapis) iz koga je jasno da je tužilac namjerno, monstruozno, kriminalno, sakrila sve podatke od njega, o unutrašnjim povredama koje dokazuju ubistvo.
6 Materijalni dokaz, torbu presječenog kaiša i to dvostruko, sa dijelom koji nedostaje, tužilac ili neko drugi su oprali benzinom, kako bi uklonili tragove ubistva, Snimci torbe postoje i dostavljeni su još u februaru, a ista se i dalje nalazi u sudu, sem ako nije uništena.
Ovo sve je dakle po ombudsmenima primjer zakonitog postupka. Mnogo će mi značiti taj stav pred Sudom u Strazburu, ali u međuvremenu očekujem da obmudsmeni "prepoznaju", gdje su o ovim tačkama brutalno kršena moja prava i u skladu sa time reaguju, a ne da se prave kako o tome nemaju nikakve podatke i drže se samo odluke o nesprovođenju istrage i još je legalizuju iako je servis mafije OT Bijeljina, ostavio takve tragove svog kriminala da su pokušali da ih unište oduzimanjem računara koje sam koristio.
7. Dakle krajem marta u znak odmazde i prijetnje, pokreće se neviđena hajka na mene, samo zato što sam napisao da će kriminalci završiti u zatvoru.
8. U avgustu bivamo uhapšeni pri pokušaju da dostavimo dokazni materijal i damo izjavu o tome, a u narednom periodu se tretiram kao životinja i predajem dokumente u prizemlju, a čak je i to bilo pokušano da mi se ne dozvoli…
9. Mjesecima istovremeno tražim da se poštuje moje pravo na suđenje ili da tužilačka mafija odustane od optužbi, što se konačno završava 22.12.2010. vraćanjem računara. Prethodno sam obavješten pismeno iz OT Doboj da za 8 mjeseci "nisu imali vremena" za taj predmet i još uvijek ne znam da li sam pod nadzorom (sigurno da jesam, ali nezakonito) ili je prijava odbačena, a prošlo je od pokretanja terorističke akcije više od 9 mjeseci.
To stoga što je izdejstvovana na osnovu lažne prijave, (postoji i audio snimak izjave tužioca Kerovića, koji to dokazuje), a ne zato što tvrdim da nije predviđena zakonom…
10. Hard disk računara na kome su se nalazili podaci od neprocjenjive vrijednosti, (programski kod, na kojima sam planirao materijalnu egzistenciju, jer bih u suprotnom od ovog mafijaškog i diktatorskog režima, skapao od gladi) je prazan.
Uništena je moja intelektualna svojina, a još uvijek nemam podatke o tome ko je pristupao računaru, posebno u 5 dana od odnošenja da smještaja u depozit suda.
Postoji li neko pravo koje mi je uskraćeno gospodo ombudsmeni ili treba da vam nacrtam?
Dakle pomenuta institucija je obična farsa, kao i UDT, s tim što sam stekao utisak da se ombudsmeni plaše za svoj položaj, a možda i za život, (sjetimo se Ace Teodorovića, upada na BN televiziju, pa i terora nada mnom), dok je UDT, očigledno servis mafije, sprege tajkuna, političara i tužilaštva.
Podaci o ulozi UDT-a u servisiranju mafije su u prilogu, koji dokazuje da disciplinski tužioci ne čitaju niti jednu riječ pritužbi građana, sem naslova i potpisa na kraju….
Tužilaštvo je simbol korupcije i kriminala i djeluje u okvirima zakona, samo u granicama kada su optuženi "obični građani", dok za posebne slojeve koje sam naveo, zakoni ne važe, niti građani imaju bilo kakva prava predviđena zakonom.
Oni tužioci koji časno i po zakonskim propisima obavljaju svoj posao su po svemu sudeći zaduženi za te obične građane, dok su pripadnici tužilačke mafije tu da bi onemogućili pokretanje istrage i podizanje optužnice za svoje mafijačke bosove i nalogodavce.
No protiv mene im ni to nije pomoglo, tako da se uprkos tome što su imali neograničene resurse i pokušali da me zaplaše, pa čak i ubiju, ne usuđuju suprotstaviti na sudu, jer protiv mene nemaju ništa drugo sem izjave da će završiti na robiji, a znaju da ja protiv njih imam dosta, a ne znaju šta sve imam.
U svakom slučaju jedini ko može i mora da zaustavi ovu tiraniju i bezakonje inkvizitorske tužilačke mafije je Ustavni sud, a sigurno je da više ne mogu izbjeći ni tužbe za nadoknadu materijalne štete i duševnog bola.
A i Strazbur je sve bliži. Iako bih već sada mogao da predam tužbu, sačekaćemo odluku Ustavnog suda. Kako sam se uvjerio u dosadašnjem periodu, da sudije sve svoje poteze dovode u vezu sa zakonskim odredbama, imam povjerenje i u Ustavni sud.
S druge strane više bi mi odgovaralo da i ta institucija podrži kriminal ove mafijaške vlasti, jer u domaćem procesu, moja sestra ne može dobiti ni deseti dio odštete, koju bi dobila u Strazburu. S obzirom da zbog opterećenosti poslom ona jednostavno ne može dozvoliti sebi da ima još djece, (ne samo trudnoća, nego i kako da odrasta to dijete) kada dobije milionsku odštetu, moći će ponovo da se posveti djeci.
Zato, udrite svi koliko god možete. Ako niste bili tu kada su ubijali Ivonu, pomozite im sada. Možete da mi prijetite, čime god hoćete, ali je neću odustati, ali koga ja poslije sudskog procesa smjestim iza rešetaka, neće izaći sa robije do kraja života.
KZ član "Teško ubistvo" stav 1 i 6 "(1) Zatvorom najmanje deset godina ili kaznom dugotrajnog zatvora kazniće se: 6) ko liši života dijete, maloljetno lice ili žensko lice za koje zna da je bremenito.
Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902