ŠEFOVI MAFIJAŠKOG KLANA ŽRTVUJU SVOJE POMAGAČE



Jedan dio informatora, doušnika i provokatora je imao zadatak da mi napakuje neko teže krivično djelo, kao što je "napad na sudiju ili javnog tužioca" konstantnim prijetnjama koje su upućivali prema određenim osobama sa ciljem da i mene isprovociraju da kažem ili napišem nešto slično što bi se iskoristilo za ozbiljniji postupak gdje je zaprijećena kazna do 12 godina zatvora. Drugi pravac je bio prikupljanje informacija, snimanje komunikacija, kretanje, kontakti i slično, te pokušaji pojedinih špijuna da me odvuku na neku udaljenu lokaciju, gdje je već čekao tim ubica…

ŠEFOVI MAFIJAŠKOG KLANA ŽRTVUJU SVOJE POMAGAČE

Odlukom Okružnog suda u Bijeljini broj "80 0 Pr 100636 19 Pžp od 28.01.2020." prethodno prvostepeno rješenje osnovnog suda u Bijeljini je postalo pravosnažno.
Tema tog sudskog predmeta je događaj od 27.09.2018. kada je grupa pripadnika terorističke organizacije, pokušala da organizuje moju likvidaciju na taj način što su zloupotrijebili službenike sudske policije i MUP-a te me transportovali na teritoriju Istočnog Sarajeva gdje je već čekao spreman tim za likvidaciju.
Prethodno je član mafije Rajko Čolović, koji je instaliran na poziciju glavnog okružnog tužioca u Istočnom Sarajevu, falsifikovao nadležnost i pokrenuo protiv mene predmet za "povredu ugleda suda" te su aktivirane i "posebne istražne radnje" od juna 2015. u dva glavna pravca.
Jedan dio informatora, doušnika i provokatora je imao zadatak da mi napakuje neko teže krivično djelo, kao što je "napad na sudiju ili javnog tužioca" konstantnim prijetnjama koje su upućivali prema određenim osobama sa ciljem da i mene isprovociraju da kažem ili napišem nešto slično što bi se iskoristilo za ozbiljniji postupak gdje je zaprijećena kazna do 12 godina zatvora.
Drugi pravac je bio prikupljanje informacija, snimanje komunikacija, kretanje, kontakti i slično, te pokušaji pojedinih špijuna da me odvuku na neku udaljenu lokaciju, gdje je već čekao tim ubica.
Kada sve to nije uspjelo, odlučili su u vrhu terorističke organizacije da dodatno rizikuju objelodanivši postojanje predmeta te me formalno pozovu na izjašnjenje u Istočno Sarajevo sa pravim povodom u pozadini, da naravno samo dođem tamo, kada bi odmah bilo javljeno njihovim ubicama da me sačekaju prilikom izlaska iz zgrade i obave naručeni posao na mnogo jednostavniji način, pošto im je meta došla na nišan.
Ja sam naravno, znajući veoma dobro zakone, odmah pismeno zatražio kopiju rješenja o dodjeli nadležnosti i od tužilaštva u Istočnom Sarajevom a potom kada je uključen sud u Sokocu i od njih ali su pripadnici mafije, koji su pokrenuli nelegalne predmete to izbjegavali ne znajući da sam u međuvremenu pribavio dokaze od republičkog tužilaštva i vrhovnog suda iz kojih se vidi da su oni falsifikovali odnosno lažirali nadležnost.
Pošto sam im postajao sve veća opasnost, jer sam bukvalno u potpunosti prikupio dokaze o njihovoj umiješanosti u ubistvo osmogodišnje djevojčice Ivone Bajo, prilikom šverca narkotika u Bobar grupu i njihovim pokušajima da prikriju taj zločin, odlučili su da sprovedu plan o mom presretanju i odvođenju na teritoriju Istočnog Sarajeva, tako što je pripadnik terorističke organizacije Borovčanin Danko, poslao službenike sudske policije da me presretnu i lažu kako treba da me odvedu samo do suda u Bijeljini ali im nije dao nikakvu pismenu naredbu suda o tome a koju su prema zakonu obavezni da mi uruče.
Pošto to nisu uradili, jer nisu imali tu naredbu, pozvao sam pripadnike policijske stanice "Bijeljina II" koji su bili u blizini da obave posao za koji su plaćeni novcem građana i konstatuju tu činjenicu, odnosno prekršaj no iako su se pripadnici MUP-a uvjerili da sudska policija nema naredbu, odbili su sačiniti zabilješku o tome čime bi bezakonje ostalo sakriveno.
Znajući da mi je život u opasnosti, pogotovo ako se sve ove činjenice zataškaju, rekao sam prisutnima da ukoliko neće da provjere nadležnost i sačine zabilješku o tome, ja idem i "doviđenja" te krenuo, na šta sam poslije samo dva koraka napadnut sa leđa od strane 4 policajca.
Gurnuli su me na zid obližnje zgrade i pokušali nasilno zavrnuti ruke na leđa, čemu sam se suprostavio i sa dva kratka trzaja sastavio ruke pa glasno ponudio da ću dozvoliti da mi stavi lisice ako to žele jer mi je odgovaralo hapšenje, poslije čega se morala sačiniti zabilješka o ovom događaju.
Tom prilikom je došlo do neviđenog falsifikovanja dokumentacije, laži i kršenja zakona, što sam sve dokazao u sudskom postupku a sada neću dodatno isticati nego se koncentrišem na za ovaj tekst bitne detalje, prije čega citiram dio iz obrazloženja suda u Rješenju 80 0 Pr 100636 18 Pr :
Nadalje, iz izjava svih naprijed saslušanih svjedoka, odnosno odlučnih činjenjica koje su iz istih utvrđene, nespornim je konstatovano da sudski policajci Okružnog Centra sudske policije Bijeljina, kod sebe nisu imali predmetnu Naredbu Osnovnog suda Sokolac a na koju su se pozivali da po istoj postupaju prilikom njenog izvršavanja, odnosno prinudnog dovođenja okrivljenog pred Osnovni sud Sokolac a i sam okrivljeni je sudske policajce pozivao da mu uruče navedenu naredbu (što takođe ne spore saslušani policijski službenici).
Odbrana okrivljenog u toku postupka pravilno ukazuje da postupanje sudskih policajaca na naprijed navedeni način nije u skladu sa odredbom iz člana 183. stav 5 ZKP-a RS koja glasi: „Lice kome je povjereno izvršenje naredbe predaje naredbu osumnjičenom, odnosno optuženom i poziva ga da s njim pođe. Ako osumnjičeni, odnosno optuženi to odbije, dovešće ga prinudno.“

Iako sam dakle, dobrovoljno ponudio da mi se stavi lisice, prilikom uvođenja u zgradu su mi izuzetno grubo nasilno gurali glavu prema zemlji, što je bilo nepotrebno, osim ako me nisu htjeli spriječiti da vidim ko je sve prisutan u prostorijama od špijuna i doušnika, odnosno nadređenih komandira.
Kako imam teškoća, uzrokovanih alergijom na polen ambrozije taj događaj je izazvao da udahnem dio alergičnog sadržaja u pluća što je dovelo do gušenja.
Iz tog razloga sam od službenika Srećka Panića, koji je sačinjavao zabilješku, zatražio hitnu pomoć. On je tom prilikom gledao iza mene a kad sam se okrenuo, vidio sam inspektora Dejana Minića, koga od ranije poznajem, kako mu daje znake rukama odrečno, odnosno instruiše ga da mi se ne ukazuje medicinska pomoć.
Pošto sam ga ugledao i pomenuo njegovo ime, inspektor Minić je odmah pobjegao nazad u susjednu prostoriju a ja sam zatražio od prisutnih da mi bar donesu čašu vode do dolaska hitne pomoći.
Čašu vode sam srećom dobio, međutim hitnu pomoć, ne samo da nisu zvali, nego je dokumentacija brutalno falsifikovana i između ostalog napisano da sam se odbio izjasniti po pitanju medicinske pomoći, što je gnusna laž, jer sam taj zahtjev ponovio bar 20 puta.
Ali da ne dužim mnogo o tome, pošto je moja namjera bila da pomognem, upravo tom službeniku Srećku Paniću, pošto su šefovi mafije za kompletan ovaj događaj, pokušali svu odgovornost prebaciti na njega a presjeći komandne veze prema sebi.
To je izvršeno na taj način da su u sudskom postupku, instruirali svjedoka S.J. da izjavi, kako je čuo da sam tražio hitnu pomoć u policijskoj stanici a Srećko Panić je prethodno nagovoren, iako se zakleo da će govoriti istinu, da izjavi – slaže kako to nije čuo.
Glumeći zabrinutost za njega, krivci i podstrekači izvršenja krivičnih djela su mu govorili, kako je pogriješio u nečemu to je trebao uraditi drugačije ali sve to može ispraviti, ukoliko bude lagao pred sudom i naravno ne pominje njihovu ulogu u svemu.
Tako je na moje pitanje da li poznaje Dejana Minića i gdje je u tom trenutku bio, svjedok Srećko Panić odgovorio da ga poznaje, da je to inspektor ali je onda slagao da ne zna gdje je bio, što je jasno da je laž, jer sam istog vidio u zgradi.
Svjedok Panić je sve to ispričao na završnom pretresu a pošto je već na prethodnom, jedan od drugih svjedoka J.S. izjavio pred sudom da je čuo, kako sam od policije u njihovoj zgradi tražio hitnu pomoć.
I on je naravno instruisan da tako izjavi, jer moje pitanje uopšte nije bilo, šta se dešavalo u policijskoj stanici, nego da li je moje zahtjeve za hitnu pomoć sudskoj policiji, prenio svome načelniku, na šta je on odgovorio da "nije čuo" moje zahtjeve njima, što je naravno gnusna laž, te onda dodao da je čuo u policijskoj stanici da se žalim na alergiju i gušenje.
Cilj toga je bio da se presječe odgovornost ka načelniku sudske policije Borovčaninu i drugim saučesnicima iz Istočnog Sarajeva a sva odgovornost, svali na pripadnika policije Srećka Panića.
On jeste prekršio proceduru propisanu zakonom, što je uostalom i dokazano pred sudom ali ja naravno ne želim da odgovornost za sve zločine uključujući pokušaj mog ubistva i ubistvo Ivone Bajo, padne na nekoga ko sa tim nema veze a da se glavni krivci izvuku nekažnjeni, te sam pokušao gospodinu Srećku Paniću, dostaviti dokumente, odnosno dokazni materijal iz koga se vidi, odgovornost prvo načelnika sudske policije a onda lančano stiže i do drugih krivaca iz MUP-a i nenadležnih organa u Istočnom Sarajevo.
U tu svrhu sam podneo krivičnu prijavu prije formiranja prekršajnog predmeta u osnovnom sudu u Bijeljini a pri sačinjavanju te prijave sam predvidio da će pripadnici mafije, pokušati da se izvuku i svu odgovornost prebace na Srećka Panića te sam ubacio rečenicu koja će ih razotkriti, citiram :
"Zločinci iz policije su mi umjesto ukazivanja hitne pomoći, saopštili da me predaju sudskoj policiji, koja će me navodno odvesti u hitnu pomoć, iako su oni bili dužni to da učine i kako se vidi napisali da nisam ni tražio intervenciju. Očigledno su šefovi mafijaškog klana intervenisali telefonima, pokušavajući na sve načine da me što prije dovuku na Sokolac, timu ubica koji je već čekao na nišan, te iako sam i od sudske policije zatražio da me odvedu u hitnu pomoć, oni to nisu učinili a na pitanje jesu li obavijestili svog komandira, zločinca o tome, niko od njih nije odgovorio ali im se na licu vidjelo da su to učinili a kriminalaca Borovčanin Danko, naravno nije izvršio svoju profesionalnu obavezu nego je zastupao interese mafije koja je planirala da me ubije."
Prijava je predata 24.05.2019. dva dana nakon što sam napadnut u zgradi PU Bijeljina od strane pripadnika MUP-a u civilu, koji mi je prijetio i ubistvom ako ikada više dođem tražiti neka prava. Citirani dio je na dnu treće strane te prijave a kompletan sadržaj je objavljen na internetu na web lokaciji "http://kriminaluvlasti.blogger.ba/arhiva/2019/05/30/4151496" i "https://pravdaistina.cloudaccess.host/prijava-protiv-vise-lica-i-nn-lica-za-vise-krivicnih-djela".
Osim toga, postoji detalj koji nisam napisao ni tada, niti je bilo gdje zabeležen.
Poslije mojih više uzastopnih zahtjeva da se pozove hitna pomoć, Srećko Panić je rekao : "Evo predaću te sudskoj policiji i oni će te svojim vozilom odvesti u hitnu pomoć" što sam čuo i ja i svi prisutni a siguran sam da će se ovog detalja, gospodin Panić sjetiti te apelujem na njegove prijatelje ili kolege da mu dostave ovaj materijal, posebno ukoliko ja ne budem to mogao lično učiniti.
Dakle, kada sam 24.06.2020. u policijskoj stanici Bijeljina II, na portirnici tražio Srećka Panića, saopšteno mi je, da tog dana nije na poslu a neće biti ni sutradan i savjetovano da se narednih dana javim telefonom i raspitam.
Tog trenutka, sa desne strane u prostoriju ulazi, upravo inspektor Dejan Minić, koji je 27.09.2018. instruisao i nagovarao Srećka Panića da izvršava krivična djela, da ne postupa u skladu sa pravilima i koji kao ni njegova komanda nisu htjeli da preuzmu dio odgovornosti i pomognu kolegi Srećku Paniću, nego su se sakrivali tokom sudskog postupka, iako sam po sugestiji suda, poslao pismene zahtjeve i MUP-u i sudskoj policiji i nenadležnim organima na teritoriji Istočnog Sarajeva.
Jedna od zajedničkih tački u tim zahtjevima je bila, da svaki od tih organa, dostavi pismene dokaze o prenosu nadležnosti, vezano za događaje od spornog dana, ukoliko postoje a to niko od njih nije učinio.
Kada se ima u vidu da sam ja priložio dokaze, od republičkog tužilaštva i vrhovnog suda iz kojih se vidi da je to bio pokušaj lažiranja nadležnosti, onda je potpuno jasno da tu nema nikakvog postupanja državnih organa, nego se radi o razbojničkom terorističkom napadu mafijaškog klana na mene, sa planom da budem ubijen na udaljenoj teritoriji.
Time su sve takozvane "državne institucije" pokazale da nemaju nikakve veze sa zakonima, da su pripadnici mafije zaposleni u njihovim redovima, izvršili teška krivična djela a sada im se od strane "institucija" pruža podrška, čime se takozvana država, odnosno republika, kako RS tako i BIH u cjelini, deklariše kao klasična mafijaško teroristička organizacija. Pojedinci koji su reagovali i distancirali se od terorističke grupe, (kao služba predsjednika recimo) pokazuju da ne žele biti saučesnici mafije u prikrivanjima teških zločina.
Kako sam poslije 24.06.2020. saznao u narednih nekoliko dana su pokrenute nove radnje protiv mene u kojima je očito učestvovao i Dejan Minić i načelnik sudske policije Borovčanin uz angažovanje doušnika, preko koga sam i saznao za te radnje, no ovom prilikom, naravno neću pominjati detalje, niti ime osobe, preko koje sam obaviješten o tome.
Na kraju ću još samo prezentovati dokaze, iz kojih se vidi organizovani kriminal, izvršen od strane načelnika Borovčanin Danka, koji je sastavio službenu zabilješku, onako kako je on htio i prikrio događaje koji su se odigrali te izostavio najbitniji detalj a to je da sudska policija nije uz sebe imala naredbu niti su mi je uručili na moj zahtjev.
Ne postoji ni podatak da sam zahtijevao hitnu pomoć i imao teške napade prilikom transporta, gušenje i povraćanje a laže se da je sve proteklo u redu, no na kraju se dodaje da sam "pušten na slobodu" što u prevodu znači, izbačen na ulicama Sokoca, kao meta timu ubica, koji je čekao na putu prema autobuskoj stanici.
Da je načelnik Borovčanin, brutalno lažirao činjenični opis, dokaz je zabilješka policijske stanice "Bijeljina II" koju je potpisao Srećko Panić a u kojoj je jasno naveo da sudska policija nije imala naredbu uz sebe a to je potom i dokazano u sudskom postupku.
Pošto sam podnio krivičnu prijavu protiv mafijaškog klana za "Terorizam i druga krivična djela" tužilaštvu Bosne i Hercegovine, pripadnici mafije na višim pozicijama su se uplašili i pokušali svu odgovornost usmjeriti na policajca Srećka Panića a sve dokaze o svom učešću prikriti te ovim javnim tekstom, ukazujem na njihove veze sa teškim krivičnim djelima.
Srećko Panić jeste prekršio zakon ali tada nije znao pozadinu svega, jeste i lažno svjedočio pred sudom, što je pravno gledano mnogo teže, pošto je bio svjestan šta čini, no pošto je izmanipulisan od strane pripadnika mafije na višim nivoima, imao sam namjeru dostaviti mu ovaj materijala i ukazati, koje dokaze može prezentovati ako i kada bude pokrenut postupak protiv njega.
Pripadnici terorističke grupe, koji se kriju u sjenci, glume prijatelje i Paniću i drugima koje nagovaraju na krivična djela a sa druge strane, ne smiju da izađu javno pred mene i pokažu to svoje navodno znanje i sposobnost, su se uplašili, jer im je jasno da će Srećko Panić, kada se protiv njega pokrene postupak, progovoriti i otkriti njihov udio u zločinačkom planu, posebno kada se ima u vidu činjenica da sam i bez svjedočenja Srećka Panića, dokazao kakav je to monstruozni kriminal u pitanju i koji zločinci iza tog plana stoje.
Obaviješten sam, (dopisom "UDT DI 009312 19 od 27.01.2020.") da je Visoko sudsko i tužilačko vijeće, smijenilo Rajka Čolovića sa pozicije glavnog okružnog tužioca u Istočnom Sarajevu a služba predsjednika Republike mi je poslala dopis "01-2-059-1414-1-20 od 13.05.2020." iz koga se vidi da je materijal proslijeđen pripadnicima MUP-a a na šta niko još nije reagovao.
No i sama činjenica da postoji dokument iz koga se vidi da je u arhivi predsjednika Republike, materijal koji dokazuje ne samo pokušaj mog ubistva, nego i ubistvo osmogodišnje djevojčice Ivone Bajo, prilikom šverca koji je teroristička grupa vršila iz područja Sarajeva u Bobar grupu, je veoma značajna i visi kao mač nad glavama pripadnika mafije, koji su svjesni da više ne mogu prekrivati svoju odgovornost te bi mogli u želji da smanje količinu dokaznog materijala protiv sebe, pokušati ne samo ponovno moje ubistvo, nego i likvidacije policijskih službenika, koji su svjedoci njihovih krivičnih dijela, na sličan način kako su ubijeni pripadnici MUP-a u Sarajevu, oktobra 2018-te a ubice pobjegle na teritoriju Istočnog Sarajeva pod zaštitu istih kriminalaca koji su umiješani i u ove opisane događaje…

Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
Zdenkobajo@gmail.com
065831902

Komentariši