USTAVNOM SUDUPREDMET : PROVJERA (OCJENA) USTAVNOSTI
|
 |
Ovaj dokument je izrađen u dvije verzije, tekstualna i digitalna, koja se nalazi na cd-u u prilogu, (fajl : "Ustavnom sudu o laznoj prijavi.html), sa aktivnim linkovima, ka dokumentima na koje se poziva, a najveći dio dokumentacije je na lokaciji DokumentiPrilozi, a svemu ostalom se može pristupiti iz foldera Dokumenti.
Uzrok svih događaja je ubistvo djevojčice Ivone Bajo, učešće tužilačke mafije u "Sprečavanju dokazivanja" zločina na najpodmuklije načine, i pokušaj da mi se otmu podaci o tome.
Iznosim samo najvažnije detalje, uglavnom hronološkim redom, ali ću na početku istaći zbog težine i važnosti dokaz do kaga sam došao tek 10 mjeseci po ubistvu jer mi je konstantno zabranjivan pristup dokumentaciji od strane tužilaštva, a dio sam dobio u junu 2010 drugim kanalima. Potom sam obavio razgovor sa vještakom dr. Busarčevićem iz koga se jasno vidi da on citiram, "Nije imao pojma o unutrašnjim povredama koje su i dovele do smrti, što se može čuti u izjavi Miroslav.mp3. Dovoljno je čuti tu izjavu, provjeriti njenu vjerodostojnost i nije potreban nijedan drugi dokaz da bi se ti kriminalci procesuirali i dobili zasluženu zatvorsku kaznu. Transkript izjave je u dokumentu Izjava vjestaka.html :
1. U 15:30 dana 23.07.2009. djevojčica kreće kući od drugarice, biciklom, (Zabiljeska 1.jpg) prethodno spakovavši sve stvari u torbu, koju je prebacila preko ramena, prije polaska.
2. Oko 16:10 pronalaze je mrtvu na asvaltu, ispred firme "Univerzal", na manje od 5 minuta hoda. Nikada nije ustanovljeno, gdje je nestala na pola sata.
3. Portir Blagiša Sofrenić, daje izjave, kako je vidio djevojčicu da vozi, iskašljava krv i pada, što kasnije na insistiranje inspektora mijenja u to da nije ništa vidio. Ista osoba uklanja po sopstvenom priznanju, u izjavi Blagisa.mp3, kostim, (ne zna se ko ga je skinuo sa djeteta i zašto) te Torbu.jpg, a postoje snimci iz svih uglova : Torba 1.jpg, Torba 2.jpg, Torba 3.jpg, Torba 4.jpg, Torba 5.jpg, dok su slike njene majke sa drugom torbom koje prikazuju podudarnost ulazne rane na grudima djevojčice (bijela linija) i ugla pod kojim je presječen kaiš pomenute torbe Torba test 1.jpg, i Torba test 2.jpg. Sve slike kako torbe tako i bicikla, te korpe su na lokaciji DokumentiSlike, dok je obrada te teme u dokumentu Zagubljeni dokazi.mht.
4. Spornu torbu policija uzima iz automobila, te ona nestaje iz bilo kakvih istražnih radnji, dok su sve ostale stvari ostavili, iako je postojala Naredba, da se sve dostavi na obradu. Fotografija torbe su načinjene tek 6 mjeseci kasnije, krajem januara 2010. kada sam je "pronašao" u depou suda…
5. Prvo saopštenje, za javnost, prije autopsije je da se djevojčica nabola na žicu.
6. Autopsija naprotiv ne daje potvrdu te tvrdnje citiram dr. Simića : Rana je netipična, nije nož, nije žica, ja nisam mogao potpisati da je žica. Pitanje je ko je to tražio od njega? Niti u svom mišljenju on ne potvrđuje tezu tužilaštva Patologija 05.jpg. Sekretaru tužilaštva, gđi. Prodanović čak daje približan opis, što mi je ista saopštila tek oko dva mjeseca kasnije, misleći da to znam, citiram : Radi se o predmetu 2,5-3 cm sirine, te 1 mm debljine, (nepoznate duzine), ali mi to nismo saopstili da ne bi uznemiravali javnost… Novo pitanje je : ko je sebi dao za pravo da tako nešto odluči? a kakav je bio stvarni cilj, bilo je vidljivo kasnije kada su svi dokazi o ubistvu uklanjani.
7. Pošto saznajemo da je iz firme "pobjegao" kamion, prije dolaska policije, a koji je stigao neposredno pred ubistvo djeteta, moja sestra, majka ubijenog djeteta, angažuje zastupnika g.Tomića, koji pokreće to pitanje kod uspavanog tužilaštva.
8. Analiza događaja vezanih za taj kamion je u dokumentu Okruznom Tuzilastvu u Bijeljini.mht , a najkraći uvid u sve mahinacije je preko dokumenta Saopstenje za javnost.htm
9. U međuvremenu se čeka potvrda od vještaka iz Beograda, koje su pripadnici tužilačke mafije pokušali da obmanu i ostvare svoje ciljeve, a tužilac po povratku sa odmora odbija da uzme izjavu od mene i evidentira podatke koje sam prikupio, što se jasno može čuti u tonskom zapisu Danica.mp3. Zašto je to učinila postalo je jasnije kada sam došao do izjava svjedoka i saznao da je rezervoar kamiona bio vezan trakama, a predmet koji je ubio dijete je po mišljenju jednog od vještaka trakastog oblika Blazanovic 4.jpg, dok sam 10 mjeseci po ubistvu napravio i snimke metalne trake, Traka 1a.jpg koja se takođe koristi za šlepanje tereta, i u milimetar odgovara dimenzijama ulazne rane, te probodene prsne kosti i opisanom kanalu kroz grudnu žlijezdu, te razderini pluća.
10. U oktobru stižu rezultati biološkog vještačenja koji ne daju potvrdu koju je tražila tužilačka mafija, što ih ne sprečava da to lažno prikažu u javnosti riječima da je utvrđeno nesporno prisustvo krvi Ivone Bajo, ali da oni traze dalje analize kako bi bili sigurni u to da se radi o nesrećnom slučaju. Pravo stanje stvari izgleda ovako : Navedeni tragovi nisu pokazali znacajan kvantitativni prinos, te ne postoji relativni kvantitativni kontinuitet traga, a sto bi se sve moglo ocekivati kod povrsine povrednog orudja, ali se isto ne moze iskljuciti, Biologija 7.jpg te predlaze dalja vestacenja… Sve to je izvedeno samo na osnovu povrsinske rane dok se unutrasnje povrede razdor desne plucne arterije i dusnice, sto je i uzrokovalo smrt, te probod prsne kosti od 2,5 cm x 1 mm, uopste ne pominju. Na stranu to što bi isti rezultati bili dobijeni i da je na analizu umjesto žice poslata guma. Drugim riječima, kriminalac Kovačević Novak može da izvrši ubistvo sabljom ili mačem, da nanese krv na turpiju za nokte, (što su po svemu sudeći i učinili sa žicom), te kada se ta turpija vrati sa analize reći da je ona uzrok smrti. Zaista bijedno i primitivno, kakvim se metodama služe ti mafijaški plaćenici.
11. Trasološko vještačenje iako završeno za nekoliko dana ne daje ponovo potvrdu za ostvarenje zločinačkog plana i iako je majka ubijenog djeteta zvala tužioca, u vrijeme kada je znala da je analiza završena, ona izbjegava odgovor i cela dva mjeseca je nemoguće pronaći na radnom mjestu. Tek krajem decembra daje nalog da se dopremi mišljenje vještaka, pošto je smišljeno da se saopšti između praznika. 04.01. je potpisana odluka o nesprovođenju istrage, Obavijest.png bez riječi obrazloženja na šta je obavezna po ZKP-u. Iako je dužna da je pošalje u roku od tri dana, čeka do 11.01.2010. kada bježi na godišnji odmor, (ponovo) a nas sudska policija sprečava da pristupimo spisu kako bismo uložili pritužbu, sa obrazloženjem da ćemo to moći učiniti po povratku kriminalke Stjepanović, za 12 dana. To što je rok za pritužbu samo osam dana, je nevažno za mafijaškog bosa Kovačevića, koji je već tada zabranio kontakte svim zaposlenim u tužilaštvu sa mnom, bijesan zbog toga što sam došao da mnogih podataka o njihovom kriminalu, a saznao je i da sve razgovore od autopsije naovamo snimam tonski, kako bi ih koristio kao dokaze na sudu, protiv te lažljive mafije, za koje je Gebels, početnik. Takve monstruozne laži nisam mogao ni da zamislim da su moguće u slučaju ubistva jednog djeteta.
12. Iako je odluka tužilaštva suprotna svim vještačenjima i izjavama svjedoka, i "saopštena" na čitavih 10 (deset) redova, Kolegij (čitaj Kovačević) je potvrđuje uz hvalospjeve.
13. Istovremeno sa podnošenjem krivične prijave protiv organizovane kriminalne grupe, početkom februara 2010. predajem i prvi materijal shodno članu ZKP-a, "Obustava istrage" stav 3. To je bilo neprijatno iznenađenje, (slike torbe) za tužilačku mafiju, te iako je u javnosti saopšteno da se u slučaju dobijanja novih informacija može ponovo otvoriti istraga, sve do današnjih dana, 10 mjeseci kasnije tužilačka mafija nema odgovora na to kako se torba našla u takvom stanju i zašto su je sakrili. Iako sam kasnije dostavljao nove materijale i zahtijevao kako pismeno izjašnjenje od tužilaštva, (jedan od dokumenata Zahtjev Danici.png) tako i razgovore sa njima.
14. Upućujem pismena upozoranja da će krivci za prikrivanje ubistva završiti u zatvoru, ako ne otkriju nalogodavce i nudim im saradnju. Suština se sastoji u tome da ću ukoliko to odbiju, podnijeti krivične prijave protiv njih, i podvlačim da za sve imam dokaze, pa i izjave njih samih, kada nisu bili svjesni da ih snimam.
15. I sada slijedi pakleni plan tužilačke mafije. U paničnom strahu da će isplivati na vidjelo njihovi zločini, ne samo taj nego i drugi koje sam otkrio, podnose prijavu protiv mene po članu 169 KZ-a, a samo zbog toga što sam isticao da će svi kriminalci završiti na robiji.
Detalji o tome se nalaze u prilogu, a akciju koja je pokrenuta protiv mene nisam imao prilike da vidim ni u filmovima, a baš sam ih se nagledao. Uglavnom njihov osnovni cilj je bio oduzimanje računara, kako bi uništili podatke koje sam prikupio o njihovim kriminalnim aktivnostima. No iako ja nisam neko ko bi se u normalnim prilikama hvalio bilo čime, moram istaći da sam za te kriminalce ekspert u svim oblastima, pa i u pravu, a posebno u logici i taktici, jer sam predvidio tu mogućnost i dislocirao dokazni materijal, koji im je bio nepoznat, ostavivši im o tome poruku Obavestenje.htm.Zbog načina na koji su se ophodili prema mojoj sestri i prije svega to siroto dijeta ubijali, gazili i pljuvali i sada poslije smrti, zbog bahatosti, osionosti drskosti, bezobrazluka i svih zločina te tužilačke mafije, napravio sam od njih budale, taka da ni danas ne znaju, šta sve imam protiv njih, a znaju da sam predvidio sve njihove poteze.
16. Ne uspijevajući da me uplaše i zaustave a bila su i dva pokušaja ubistva, za koje nemam dokaze i oko toga neću ni da trošim vrijeme, prave pritisak na medije, kako bi spriječili da nešto od materijala koji imam bude objavljeno. Kako sam većinu razgovora snimljenih u 2009. poslao za Cirih, i nisam zadržao kod sebe, upravo zbog toga što sam bio siguran da će ta banda pokušati da me opljačka, zloupotrebivši svoj položaj i obmanuvši načelnika kriminalističke policije, sudiju, a možda čak i tužioca Šabića, koji je vjerujem častan čovjek, pokušao sam tek da preko medija predočim izjavu vještaka o načinu na koji su kriminalci pokušali da prikriju monstruozno ubistvo. Niko se ne usuđuje to da objavi, a dobijao sam odgovore da im je prijećeno odnosno da ne smiju da objave ništa dok ne dobiju dozvolu tužilaštva, što je krivično djelo tužilačke mafije kažnjivo krivičnim zakonom clan 180 – Povreda slobode izrazavanja misli.html.
17. Iako sam praćen, kako lično tako i sve moje komunikacije, nastavljam da obavještavam institucije države o kriminalu i istovremeno tražim konstantno da se tužilaštvo izjasni o dokazima koje donosim, što se brutalno sprečava, iako sam dostavio dokument u kome se opunomoćujem da zastupam sestru pred svim institucijama u zemlji Punomoc 0.png. Naravno da za svoje zločine nemaju nikakav odgovor i na sve načine blokiraju mi pristup tužilaštvu iako su po pravilniku obavezni na 4-satni rad sa strankama svakodnevno.
18. Pošto sam saopštio da neću izaći iz prostorija tužilaštva dok ne dobijem termin za razgovor i odgovore na pokrenuta pitanja, kriminalac Kovačević Novak nalaže sudskoj policiji da mi ne dozvoli predavanje bilo kakvog materijala, praktično da me svaki put izbace kad me vide. Tek kada sam predoćio clan 177 – Povreda prava na podnosenje pravnog sredstva.html, i rekao da takav teror neću prihvatiti, te da ću ako pokušaju da me spriječe, krenuti i bez propusnice, a oni neka budu spremni da na sudu objašnjavaju svoje postupke, stigao je nalog da predajem dokumentaciju u prizemlju kao pas lutalica, što je direktno kršenje više članova iz KZ-a.
19.Krajem avgusta, zbog izbjegavanja glavnog okružnog tužioca, Kovačević Novaka, da mu predočim i obrazložim dokazni materijal o ubistvu i saučestvovanju tužioca Stjepanović u prikrivanju istog, za šta je citiram tužioca Jovanović Nebojšu, isključivo on nadležan : ("Ja sam odgovoran za svoje postupke, a ako imate primjedbe na rad nekog drugog tužioca, za to ja nisam nadležan, obratite se glavnom tužiocu". Rečeno nam je da je on na odmoru, kaže sestra. Nije istina tu je u zgradi, odvraća g. Jovanović. Tada se policajac Petričević Dragiša, našao u nebranom grožđu, jer je natjeran da nas slaže, pa izjavi : "Ja sam mislio da je na odmoru"), predajem pismeno Obavjestenje i zahtjev.htm, za razgovor sa uredom glavnog tužioca, (postoje dva zamjenika) ili bilo kim koga on ovlasti.
20. Tada još nisam predao tužilaštvu snimak izjave dr Busarčevića, no oni su znali za nju i još nervoznije bježali od mene, kako bi ostavili utisak da nisu uopšte svjesni postojanja materijala koji dostavljam, pa smo to pokušali i preko policije. I zaista g. Teodorović Aco, je uvjerivši se u istinitost mojih tvrdnji obaćao da će ispitati rad inspektora i podnijeti zahtjev za saslušanje tužioca Stjepanović, a na osnovu izjave vještaka. Dotična je kako sam obavješten, pobjegla u Srebrenicu do septembra, pošto je u maju saslušala i oslobodila osobu I.H. koja je priznala da je izvršila ubistvo Ivone Bajo. Ona i Kovačević, iako pod istragom za taj zločin u OT Doboj, proglašavaju tu osobu, (mogućeg saučesnika) neuračunljivom i poslije kako sam obavješten od g Tomića, mjesec dana u bolnici, biva pušten na slobodu. Taj događaj je cenzurisan gestapovskim metodama i iako je napadao više osoba u kratkom periodu, te je tako i došlo da prijavljivanja i saslušanja u policiji, javnost nije upozorena na opasnost.
Dakle već sutradan, kada nam se saopštava da je na odmoru, tužilac Stjepanović sa pojavljuje na ulazu i ugledavši nas bježi nazad u zgradu. Očito je pošla na plažu i pokazala pritom da je ponosna na svoj rad, te nema čega da se stidi…
21. Kako sam u međuvremenu predao krivične prijave protiv sudske policije i glavnog okružnog tužioca, zbog kršenja prava iz člana 177 KZ-a, spremala mi se osveta…
22. Povremeno se obraćam i sudu sa zahtjevom da se vrate oduzeti računari, da se upozori tužilaštvo za odugovlačenje, i da se poštuje moje pravo na suđenje u najkraćem roku ili da tužilac odustane od optužnice jer nema ni slova vezano za član 169 KZ-a.
23. Dana 10.08.2010. pokušavamo da dostavimo materijal uredu glavnog tuzioca i iako sam to više puta isticao : "hoću da predam i obrazložim nove dokaze", dobijamo odgovor da su svi zauzeti i da nemaju ništa novo da nam kažu. Da nije monstruozno bilo bi smješno, jer sve što su nam rekli je u onih 10 redova, a o tome da se prave gluvi ili glupi na naš zahtjev, da dostavimo dokaze o ubistvu jednog djeteta i ozbiljnim krivičnim djelima tužioca, komentar nije potreban. Kako je od predaje prvog materijala prošlo pola godine, a tužilaštvo nastavlja da nas sprečava u ostvarenjima naših prava, mi odbijamo da napustimo zgradu dok ne dobijemo odgovore na sva pitanja i dok nam se ne omogući da ostvarimo pravo predviđeno zakonom ili dok ne budemo uhapšeni u tom pokušaju, što se naravno i desilo. Zašto nismo odustali? Zašto smo nastavili sa svojom borbom? Pa zato gospodo sudije Ustavnog suda, što to ako neka bitanga, pljuje po zakonu, gazi sva ljudska prava, ubija djecu, i štiti kriminalce, i ne dozvoljava da dostavimo podatke o tom kriminalu, jeste ružno, jeste strašno, ali ja neću nikada prihvatiti da je to stvarnost u kojoj moramo da živimo. Ali ako sudija za prekršaje kaže da sam životinja koja nema nikakva ljudska prava, onda mora da se zabrinem i zamislim. Uzgred nije ga uopšte zanimalo šta je bila naša namjera, nego isključivo to šta je rekao NJ. V. Novak I. On je zauzet, u prevodu, baš ga briga za ubijeno dijete. Kamo sreće da smo i mi mrtvi. Ali to je tek početak. Taj predmet je sada uz dokazni materijal koji sam dostavio kao prilog žalbi u nadležnosti Okružnog suda, a oni još nisu iznijeli svoj stav. Možda se zainteresuju za prava predviđena zakonom.
24. Moja sestra budući da je zadržana 6 sati bez prava na telefonski poziv, iako je to tražila ne stiže na avion u Beogradu tog dana, što ju je koštalo tričavih 600 franaka.. Kažem tričavih, jer izgleda da je nekoga koštalo mnogo više naše insistiranje da se kriminalci izvedu pred sud. Gospodin Aco Teodorović, je kako je šturo javljeno, "policajac skrenuo sa puta i preminuo". Poslije je zvanična verzija da je doživio srčani udar. Da li je to zaključak nekog od već poznatih aktera, nikada nije objavljeno. Zašto nije obavljena autopsija, kada se radi o osobi koja zasigurno mora shodno poslom koji se bavi imati obilje neprijatelja. On je to znao, ali izgleda nije bio svjestan sa koje sve strane, vrebaju zmije otrovnice.
Ja naravno o svemu izvještavam VSITV, Okružni sud, Glavnog republičkog tužioca, i saznajem nekih mjesec dana kasnije da je to izazvalo veliku nervozu među akterima događaja. Nisam saznao ko je bio nadležni, (dežurni tužilac) u to vrijeme, a i ne želim, još neko ime na popisu tužilačke mafije. Imao sam neka nerazumjevanja za izraze koje koristim, (kriminalci, rešetke, mafija, banda). Pa zar možete reći išta drugo lažovu nego da je lažljivac, ubici da je ubica, a ja imam nepobitne dokaze, toliko jake da niko i ne pokušava da ih opovrgne. Samo se trude da mi blokiraju komunikaciju i objavljivanje podataka na medijima. Zamislite šta su preživjeli iz Aušvica, mogli da kažu za svoje mučitelje. Onda ćete shvatiti da sam još veoma pristojan u odabiru riječi kojima opisujem najmonstruoznije zločince ove zemlje.
25. Krajem septembra ističe 6 mjeseci, koliko mogu trajati posebne istražne radnje, kojima sam izložen i po ZKP-u moram o tome biti obavješten, na šta ponovo skrećem pažnju sudu. Nema reakcije, već 50 dana preko roka, tužilačka mafija se ne usuđuje da me optuži, nego i dalje odugovlači sa postupkom. Čekaju se izbori, odluka iz OT Doboj, gdje je kako sam nezvanično čuo moju prijavu obrađivala ista osoba, koja je bila zadužena za slučaj ubistva u kancelariji žrtve. Tada je tužilac nastupio sa argumentom neuračunljivosti, te je ubica slobodan. Šta drugo očekivati za ove kriminalce? Zamislite obrazloženje : Krivična djelo iz KZ-a nisu krivična djela. Pa jesu li ti tužioci u stanju bar da pristojno slažu???
To je dakle najkraći prikaz zločina tužilačke mafije, a moj je zločin to što sam pisao i govorio da će zbog svojih kriminalnih djela završiti u zatvoru. Već osam mjeseci, kako sam optužen za to i oni bi čekali tako osam godina, sve dok ne izbije neki požar koji će uništiti dokaze. Nažalost po njih dokazi su sklonjeni na vrijeme i spremni su za korištenje pred međunarodnim sudom, a tamo neće biti njihovih pripadnika.
Iako je ovaj dokument, što se više vidi iz priloga, naglasio nezakoniti postupak, iniciran od strane tužilaštva, a sa ciljem uništavanja podataka o njihovim kriminalnim aktivnostima, što se i dalje nastavlja odugovlačenjem postupka, izbjegavanjem suđenja, izbjegavanjem odbacivanja prijava, neobavještavanjem o preduzetim radnjama i po svoj prilici uništavanjem računara, to je nažalost samo vrh ledenog brijega. Nemam namjeru da bilo šta sugerišem za kraj. Samo ću pokušati da iznesem jedno viđenje zakona i pravde. Možda vam se ono i neće svidjeti ili hoće, ali budite uvjereni da je moje, originalno i nije prepisano niti od koga.
Neki od nas znaju šta je zakon, a šta bezakonje. Šta je dobro, a šta zlo. Neki znaju na kojoj su strani, a mnogi samo misle da znaju. Siguran sam da ćemo se složiti da je Ivona Bajo bila na onoj strani dobra. Jednostavno bila je suviše mala da bi bila na drugoj strani. Gdje su osobe koje sam navodio kao krivce? Ne slušajte mene, nego pogledajte slike torbe, poslušajte vještaka, provjerite sve i donesite zaključak.
A vi, gdje je vaše mjesto gospodo sudije Ustavnog suda. Niste ni na strani zakona, niti na strani bezakonja. Vi ste ona linija, koja razdvaja, te dvije krajnosti, jer vaša je uloga da zaustavljate bezakonje i kriminal. Ne smijete se udaljiti od te linije, jer samo sa nje možete pogledati zločince direktno u lice i prepoznati ih. Vi ste oni, čija je odgovornost da prepozna razliku između to dvoje. Niste bili tu da spasite dijete, kada su je ubijali. Ni ja nisam bio uz nju da joj pomognem i zaštitim je od zla. Ali mogu sada da se borim da otklonim opasnost od sve druge djece. Imam snagu, imam znanje, imam hrabrost, imam volju, imam želju. Nemam doduše neku moć, ali imam i upornost od koje se mafiji već tresu noge. Vi imate moć da nešto učinite i odgovornost da to učinite. Potrebno je samo ponešto od onoga što imam ja. Nadam se da i to imate, a sa dokazima koje sam vam dostavio, možete tu mafiju smjestiti tamo gdje i spadaju.
Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902