PRIJAVA PROTIV DEVIC I DJONLICA

Sudovi štite prava i slobode zajamčene ustavima Bosne i Hercegovine i Republike Srpske i zakonom, te obezbjeđuju ustavnost i zakonitost. (Iz Zakona o sudovima RS)

 

KRIVIČNA PRIJAVA PROTIV DEVIĆ SMILJKE I ĐONLIĆ MENSURA

Na osnovu člana 347 KZRS "Zloupotreba službenog položaja ili ovlašćenja" a vezano za član 376 KZRS "Povreda zakona od strane sudije":
Sudija Ustavnog suda Republike Srpske ili sudija suda u Republici Srpskoj, u sudskom postupku s ciljem da drugom pribavi kakvu korist ili da mu nanese kakvu štetu, donese nezakonitu odluku ili na drugi način prekrši zakon, kazniće se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

OBRAZLOŽENJE

Dević Smiljka i Đonlić Mensur su kao pripadnici organizovanog kriminala, korumpirane sudije u službi tajkuna iz mafijaškog režima, dali aktivan doprinos u prikrivanju više krivičnih djala, zloupotrijebivši svoj službeni položaj i iskoristili odgovoran posao koji obavljaju da mi nanesu štetu, odnosno pomognu drugim kriminalcima.
Sve detalje će nadležni tužilac moći da pronađe u spisu 80 1 Pr 004323 11 Pr, te se uvjeriti u istinitost mojih navoda, a ovom prilikom prilažem uz prijavu samo kopiju zahtijeva za pristup informacijama i sažetak zapisnika sa pretresa održanog 19.08.2011.
Pozadina svega je ubistvo Ivone Bajo 23.07.2009. koje se desilo prilikom krijumčarenje u firmu "Univerzal" režimskog tajkuna Gavrila Bobara, što su pokušali da prikriju kriminalci iz MUP-a i OT Bijeljina. Navedene sudije su bile upoznate sa tim te je njihovo krivično djelo utoliko veće, jer su tako smišljeno, aktivno, pružili pomoć kako ubicama i krijumčarima, tako i onima koji su sabotirali istragu o tome. Dokazni materijal o ubistvu je dostavljen na više adresa i nije predmet ove prijave, a ako smatra za potrebno tužilac podatke može pronaći na internet adresi, gdje objavljujem sve dokaze, s obzirom da mafijaški režim na sve načine pokušava zataškati zločin:
http://kriminaluvlasti.blogger.ba/arhiva/2012/10/12/3401821

Znajući dakle da imam dokaze koji vode na dugogodišnju robiju, kako njega tako i ostale kriminalce iz OT Bijeljina koji su učestvovali u prikrivanju ubistva, Kovačević Novak izdao je ne samo nezakonitu i kriminalnu, nego fašističku naredbu, da ZDENKU BAJO, BUDIMKI BAJO I SVIM SRODNICIMA UBIJENE IVONE BAJO, NIJE DOZVOLJEN PRISTUP U OT BIJELJINA.
Svjesni da takav tretman nema uporište u zakonu, i krši garantovana prava građana, kriminalci iz OT Bijeljina i komande sudske policije su to sprovodili tajno, kao da se ništa ne dešava, tako da sam bio prisiljen odbiti naredbu kojom mi se zabranjuje pristup, kako bih na sudu izborio svoja prava ili dokazao da ta naredba uopšte postoji.
Pretres na kome sam optužen za nepostupanje po "zakonitoj" naredbi, sudija Dević Smiljka je vodila u stilu srednjovjekovne inkvizicije, na dozvolivši ne samo meni, nego niti predstavniku ovlaštenog organa da ispituje svjedoke, nego je sama obavila i posao tužioca i sudije. Dokaz za to je zapisnik vođen pod punom kontrolom postupajuće sudije Dević u kome nije zabeleženo nijedno pitanje ni moje niti predstavnika MUP-a.
Iako sam upozorio da sud mora primjeniti član 8 "Primjena odredaba Krivičnog zakona i Zakona o krivičnom postupku" s obzirom da sam branio svoje pravo direktno i trenutno ugroženo, protivpravnom naredbom, (Nužna odbrana i Krajnja nužda) te shodno članu 49 "Dokaz" stav:
(2) Sud ne može svoju odluku zasnovati na dokazima do kojih se došlo kršenjem ljudskih prava i sloboda na način opisan u članu 10 Zakona o krivičnom postupku.
sudija Dević ne samo da se nije ni osvrnula na to nego nije htjela moju primjedbu niti da unese u zapisnik. Ja naravno nisam mogao uticati na sadržaj, a u suštini i nisam obavezan da upozoravam sud, jer je to dužnost svakog postupajućeg sudije. No ja sam svoj osnovni cilj ispunio i pored bezakonja sudije Dević, jer je svjedok Mićić Zoran, sudski policajac jasno u zapisnik izjavio kako glasi dotad prikrivana fašistička naredba.
Sudija je morala da reaguje na bezakonje koje se primjenjuje prema grupaciji ljudi, na osnovu srodstva sa ubijenom osmogodišnjom djevojčicom i zaštiti ustavom garantovana prava, na šta je obavezna zakonom član 5 Zakona o sudovima:
Sudovi štite prava i slobode zajamčene ustavima Bosne i Hercegovine i Republike Srpske i zakonom, te obezbjeđuju ustavnost i zakonitost.
Iako je dakle potpuno jasno da je ta naredba čisto fašistička i pravno nemoguća, (a čak i da je zakonita, morala je shodno članu 16 Ustava RS, da bude pismeno predočena i meni i sudu) pomenuta sudija Dević, hladno prelazi preko toga i iako su brutalno prekršena ustavom garantovana prava, izdata nezakonita naredba od koje sam se branio, te donosi osuđujuću presudu po mene, ne maknuvši ni prstom da se pokrene istraga i kazne odgovorni za fašističke metode.
Kako nisam dobio zapisnik koji sam očekivao, (sudija je rekla, šta čekam, što ne izlazim) podneo sam zahtijev na koji 45 dana nije bilo odgovora iako je rok 15 dana. Kopiju zahtijeva prilažem, a da li je nepostupanje prema njemu odgovornost sudije Dević ili nekog drugog utvrdiće istraga.
Zapisnik sam dobio tek poslije obraćanja predsjedniku suda i ukazivanje na bezakonje i kriminal sudije Dević i vjerujem da je ista pokušala uskratiti taj zapisnik, kako bi prikrila svoje krivično djelo i bezakonje koje je demonstrirala na pretresu, kao i nezakonuto doneseno rješenje, bez primjene članova koje sam naveo, ne štiteći niti ustavom garantovana prava a ni prava okrivljanog iz člana 6 ZOP-a stav:

e) da ispitaju ili da se u njihovo ime ispitaju svjedoci koji ih terete i da se obezbijedi prisustvo i saslušanje svjedoka u njihovu korist pod istim uslovima kao i svjedoka koji ih terete…
Tokom pretresa sudija me je više puta vrijeđala, aludirajući na to da sam poremećeni ludak. Iako sam se na početku izvinio svima zbog problema sa polenom ambrozije, (teško disanje, crvenilo u očima, moguće kijanje i čak povraćanje uz opasnost da moram vani do umivaonika, zbog čega sam prvenstveno i upozorio) više puta je sudija Dević pominjala prvo da li pijem lijekove za smirenje, te na kraju mi sugerisala da trebam piti nešto za smirenje s obzirom na pozadinu slučaja, kao i da oni, (valjda misleći na sudije) to piju.
Na moje insistiranje odakle joj pomisao na to, odgovorila je da se tresem, te sam podsjetio na probleme sa ambrozijom i tada prihvatio da je to stvarni uzrok primjedbi sudije jer sam se zaista osjećao veoma loše, no početkom 2013-te sam na svoj zahtijev dobio sve zabilješke sudske policije o meni, iz kojih se vidi da još od marta 2010-te, kako bi opravdali fašističke metode komanda pokušava da me u saradnji sa glavnim kriminalcem Kovačević Novakom, predstavi kao ludaka, smišljeno prikrivajući 3 godine činjenicu da sam im pokazao fotografije materijalnog dokaza ubistva. Stoga smatram da su taj lažni prikaz prije pretresa usmeno iznjeli sudiji Dević, kako bi uticali na njeno postupanje u konkretnom slučaju, što je ne opravdava.
Po mojoj žalbi na rješenje sudije Dević, postupao je sudija Đonlić Mensur, (10.01.2012.) te imajući pred sobom sve dokumente uključujući i tekst fašističke naredbe, (za koju sam i tvrdio da je nezakonita, a niko nije dokazao zakonitost naredbe). Uz sve navedeno što se odnosi na prvostepenog sudiju, a prije svega obavezu iz člana 5 ZOS-a, sudija Đonlić mi se bukvalno podsmeva, tvrdnjom da to što sam se potpisao kao okrivljeni, znači da je sve bilo regularno i da nisam imao primjedbi, kao da svojim potpisom priznajem i krivicu. Naprotiv u zapisniku jasno stoji da ne prihvatam odgovornost.
Iako je ova legalizacija fašizma i bezakonja od strane navedenih sudija evidentirana u službenim dokumentima suda, potpuno mi je jasno da o ovoj zemlji koja je pod punom kontrolom mafije, ogrezla u kriminal i korupciju, mogu da očekujem samo saučesništvo od strane nadležnih koji će učiniti sve da zataškaju i ovo, kao što prikrivaju ubistvo Ivone Bajo.

PRILOZI

ZAHTIJEV
SAŽETAK ZAPISNIKA

Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902

Komentariši