KAD SE ODUZME 4-1 (PAKETA) I SABERE SA OPRANIM MILIONIMA, DOLAZIMO DO ZAKLJUČKA DA JE OT BIJELJINA PRIKRILA UBISTVO OSMOGODIŠNJE DJEVOJČICE DA BI ZAŠTITILA KOKAINSKU MAFIJU.
OSNOVNOM SUDU U BIJELJINI
|
Predmet: 80 0 P 043325 13 P 2 |
TUŽBA |
Tužilac: |
ZDENKO BAJO |
Tuženi: |
REPUBLIKA SRPSKA |
Vrijednost spora: |
0 KM |
TUŽBA ZA UTVRĐENJE DISKRIMINACIJE
OBAVJEST I PRIJEDLOG SUDU I TUŽENOJ
Pošto mi je detaljno obrazloženo o čemu se radi, shvatio sam da je u pitanju tužba koja nema nikakve veze sa događajima od 05.09.2012. koje sam opisao u prvobitnom tekstu, odnosno da je to trebao biti novi predmet pod novim brojem. U prilog tome govori i činjenica da osim što ne nosi naziv "UREĐENJE TUŽBE" ne postoji ni broj predmeta, što je logično samo za tek napisanu tužbu koja nije dobila broj. Bilo bi prije svega štetno za mene da tužbeni zahtjev za događaje od 05.09.2012. koji je Okružni sud vratio na prvostepeni postupak, praktično u cjelosti "izbrišem" i mjenjam ga drugim sa radnjama na dan 13.05.2013. a između kojih je cijelih 9 mjeseci.
No osoblje na prijemu pošte to naravno nije moglo uočiti, a kako postoji više tužbi za utvrđenje diskriminacije, u kojima se pojavljujem kao tužilac, tužena je RS, čak sa sličnom pozadinom događaja, došlo je očito do nenamjerne greške i umjesto da se podnesak tretira kao nova tužba, shvaćen je kao "uređenje" već postojeće.
Predlažem da predsjednik suda ostvari uvid u spis, te ako je to u skladu sa propisima, podnesak uveden kao "uređenje tužbe" (tačan datum mi nije poznat, a po sjećanju 10.06.2013.) bez broja predmeta sa naslovom "TUŽBA ZA UTVRĐENJE DISKRIMINACIJE" bude izuzet iz ovog predmeta, te da se tretira kao zasebna tužba.
S tim u vezi je i doneseno rješenje da se ne spaja predmet 80 0 P 051015 13 P sa ovim predmetom, za šta ja i dalje smatram da je odluka sudije opravdana, jer je unosom obimne dokumentacije kojom se pokušava opravdati diskriminacija i ovaj predmet postao složeniji. No ako se na varam u trenutku donošenja te odluke, postupajuća sudija je još uvjek vjerovala da se u ovoj parnici radi o događajima od 13.05.2013. koji zaista nemaju dodirnih tačaka sa predmetom 80 0 P 051015 13 P, za razliku od stvarnog datuma 05.09.2012. čiji je nastavak tužba za događaje 03.12.2012. i 10.12.2012. a sve se završava tužbom 80 0 P 051015 13 P. Sve tri tužbe vezuje datum 05.09.2012. te sam o tome svojevremeno i obavjestio sud podneskom, kako bi to imao u vidu. Nadalje vas obavještavam da sam dobio odluku Okružnog suda broj 80 0 P 045953 13 Gž od 15.11.2013. u kojoj se po prijedlogu Osnovnog suda u Bijeljini taj predmet vezan za datume 03. i 10.12.2012. određuje Osnovni sud u Zvorniku. S obzirom na sve navedene okolnosti i dalje smatram da je doneseno rješenje postupajuće sudije da se predmeti ne spajaju najbolje moguće, ali ostavljam zastupniku tužene i sudu da sve analiziraju i donesu svoje zaključke, koje ću ja prihvatiti kakvi god da budu, jer sam spreman u svakom trenutku da izvodim dokaze posebno ili zbirno po svim predmetima.
Tako je i zastupnik tužene bio u zabludi prilikom pisanja podneska od 11.12.2013. u kome pominje upravo datum 13.05.2013, no priloženi dokazi su očito pogodni i za datum 05.09.2012. stvarno relevantan za ovu tužbu, te će ih moći koristiti ukoliko dođe do glavne rasprave. No, ja ću u nastavku iznijeti neke argumente koji će moguće uvjeriti zastupnika tužene RS da postignemo zbirni dogovor za SVE predate tužbe za utvrđenje diskriminacije, te tako prevaziđemo lakše i ovu administrativnu grešku a uz to rasteretimo i Sud i Pravobranilaštvo sa bar 5 predmeta.
S tim u vezi obavještavam zastupnika tužene RS da sam spreman da odustanem od tačke iz tužbenog zahtijeva I:
10) Dana 03.12.2012. tužena RS je donijela rješenje kojim se dozvoljava samo uvid u traženu dokumentaciju, ali ne i kopiranje kako je zahtijevao tužilac, te tako oduzela pravo garantovano članom 23 Ustava RS!
Komanda Sudske policije u Banjaluci je poslije ponovljenog zahtijeva izdala nalog Okružnom centru u Bijeljini, te sam dobio kopije svih dotad sačinjenih zabilješki, pa smatram da ukoliko sud usvoji moj tužbeni zahtijev, ne bi bilo korektno prema SP, da se i to nađe u popisu diskriminatorskih radnji.
Prije svega podsjećam na činjenicu da je svako službeno lice, koje ostvari uvid u dokazni materijal koji sam prezentovao, a ukazuje na izvršenje krivičnog djela, dužno postupiti prema članu "Obaveza prijavljivanja krivičnog djela", što je meni kao građaninu onemogućavano 4 godine, od strane OT Bijeljina, koja prikriva zločine i pere dokaze benzinom…
U naredbi Osnovnog suda, po sudiji Savić Jovanu broj 080-0-Kpp-09-00 214 od 02.09.2009. pod stavkom 4 nalazi se torba o kojoj govorim i čiju sam sliku priložio kao dokaz. U toj naredbi se vodi kao dječji ruksak – neseser bez pomena da je kaiš dvostruko presječen i opran, a sve pošto je prošao kroz ruke MUP-a i OT Bijeljina. Dakle nekih mjesec i po od ubistva dokazni predmet se "sklanja" i izuzima iz svih istražnih radnji, iako je u takvom stanju. Moju tvrdnju da su dokaz oprali g. Kovačević i tužilac Stjepanović ne treba shvatati bukvalno, jer sasvim je svejedno da li je to uradio portir, Sofrenić, koji ju je i uklonio sa lica mjesta, inspektor Marković, ili bilo ko drugi, odgovornost je na OT Bijeljina, kao nadležnima za spis KTA-596/09. Nije nemoguće da je taj materijalni dokaz "nestao" iz sudskog depoa, ali zato postoje fotografije koje sam načinio u januaru 2010-te u Osnovnom sudu, poslije prekida istražnih radnji nadležne tužioca Stjepanović. Reakcija OT Bijeljina kada sam u februaru dostavio te snimke kao novi dokaz, bila je ćutanje, neodgovaranje na zahtjeve, lažna optužba za ugrožavanje sigurnosti i tek poslije mojih desetina dolazaka, podnošenja krivične prijave protiv portira 24.06.2010. sa upozorenjem da imam još dokaza, stižemo do datuma 08.07.2010. kada sam se suprotstavio daljem teroru, diskriminaciji i ponižavanjima, isključivo zbog toga da bih imao dokaz da sam uopšte dolazio i da OT Bijeljina NEĆE ništa da preduzme, iako sam im predao dokaze na tacni, plus audio snimak razgovora sa trasologom, koji NEMA POJMA ni o torbi ni o kvaru kamiona, trakama, a posebno ne o unutrašnjim povredama koje su konstatovane obdukcijom, a priložio sam ih kao dokaz. Na ranije predate zahtjeve, od februara 2010-te nadalje, naravno nikada nije odgovoreno, krivične prijave iz juna i decembra iste godine protiv Sofrenića i AD Univerzal se sakrivaju, a ja proglašavam, atentatorom na tužioce, ludakom, psihopatom, narkomanom, sklonim remećenju javnog reda i mira. Sitnica da to "remećenje" ne postoji, prije datuma kada sam otkrio dokaze da je OT Bijeljina servis mafije, nije prepreka za zastupnika tužene da obmane sud i napiše da su me isti nebrojeno puta primali te da nisam nikada diskriminisan. Logičnom analizom slijeda događaja vidljivo je da sam prvo ja objavio dokaze i podneo krivične prijave, a onda je uslijedila osveta OT Bijeljina. Istragu po osnovi materijalnih dokaza koje sam dostavio, pa čak i protiv portira ne smiju pokrenuti jer na kraju vodi do njih, koji su ubistvo djeteta svjesno prikrili. Tužena RS je umjesto da sankcioniše počinioce krivičnih djela u svojim redovima, o čemu su dokazi dostavljeni i pravobranilaštvu i ministarstvu pravde, vrši diskriminaciju svih srodnika ubijene djevojčice, tajnom naredbom o zabrani pristupa, koja je razotkrivena i postala javna tak kada sam odbio nezakonitu naredbu organa tužene RS koji to i nisu, jer ne poštuju zakone, pljačkaju i ubijaju građane a prikrivaju zločine i tretiram ih kao i svaku drugu Zločinačku organizaciju, ali mnogo goru od recimo grupe Darka Eleza, čiji je pripadnik S.B. u aprilu 2013-te uhapšen kao tadašnji direktor Univerzala, čije krijumčarenje na dan ubistava Ivone Bajo prikriva tužena RS.
Što se tiče predloženih dokaza tužene RS, njeno je pravo da predloži sve što smatra za potrebno i nemam nikakvih primjedbi na to, no skrećem pažnju da u svom podnesku od 11.12.2013. zastupnik uopšte ne negira diskriminaciju, nego pokušava da za nju nađe neko opravdanje. Time se praktično i priznaje krivica, jer prema članu 16 Ustava RS, moje je pravo da dobijem naredbu, (kojom se odlučuje o mojim pravima, koja se ograničavaju, suspenduju ili ukidaju) u pismenom obliku, sa pravom žalbe, a ne da to sad objašnjava i opravdava neko ko ne zna razloge za takav postupak. To je trebalo uraditi u vrijeme izdavanja naredbe, u skladu sa ZAKONOM O OPŠTEM UPRAVNOM POSTUPKU
Načelo saslušanja stranke
Pre donošenja rešenja stranci se mora pružiti mogućnost da se izjasni o činjenicama i okolnostima koje su važne za donošenje rešenja.
2. Oblik i sastavni delovi rešenja
Rešenje se donosi pismeno, izuzetno, u slučajevima predviđenim ovim zakonom ili drugim propisima, rešenje se može doneti i usmeno. Kad se rešenje saopšti usmeno, mora se izdati u pismenom obliku, osim ako je zakonom ili drugim propisom drukčije određeno. Pismeno izrađeno rešenje mora potpuno da odgovara rešenju koje je usmeno saopšteno. Rešenje se mora dostaviti stranci u originalu ili u overenom prepisu.
A pošto to nikada nije urađeno oduzeto je pravo garantovan Ustavom RS član 16:
Svako ima pravo na jednaku zaštitu svojih prava u postupku pred sudom i drugim državnim organom i organizacijom. Svakome je zajamčeno pravo na žalbu ili drugo pravno sredstvo protiv odluke kojom se rješava o njegovom pravu ili na zakonom zasnovanom interesu.
S obzirom da tužena RS na moja mnogobrojna upozorenja nije htjela da izda rješenje, nego ga je vremenom "prepravljala", kada sam dokaze o tome objavio na internetu, očito je da je zakon prekršila namjerno.
Povlačim paralelu sa poznatom presudom suda u Strazburu Damjanović – Maktouf, kad se taj sud nije bavio time da li su oni ili nisu trebali biti osuđeni, nego samo time da li je tokom suđenja primjenjen adekvatan zakon. Iako je očigledno da sankcija prema svim srodnicima Ivone Bajo ne može biti zasnovana na važećim zakonima nijedne evropske zemlje, nego samo na zakonima trećeg rajha prije drugog svjetskog rata, u ovoj parnici sud ne može da se bavi uzrocima i "opravdanjima" pa ni zakonitosti takve naredbe, nego samo utvrđivanjem da li mi je ta naredba uručena u pismenom obliku i omogućena prava iz Ustava i ZOUP-u, koja sam naveo ili to nije učinjeno, te da li je izvršena diskriminacija na način opisan u tužbenom zahtijevu. Jedina uloga dokaza i dokumenata iz ranijeg perioda je da pokaže sudu da 05.09.2012. nije neki izolovani slučaj, do koga je došlo zbog nekih okolnosti, zauzetosti državnog organa ili nekom drugom vanrednom situacijom, nego da se radi o planskoj trajnoj i praktično doživotnoj diskriminaciji, odnosno koja će trajati dok je na poziciji glavnog tužioca osoba za koju sam otkrio i izneo neoborive dokaze da je pripadnik mafije, kao i neki drugi tužioci. A oni će se zadržati u OT Bijeljina i na slobodi, sve dok je na vlasti trenutni pljačkaški i mafijaški režim, koji ću da srušim sa vlasti snagom svojih dokaza, tako da je ova parnica samo jedan od otvorenih frontova moje borbe sa mafijom a najznačajniji su oni koji se vode u saradnji sa Interpolom i istražnim organima susjednih zemalja.
Da bi imali opravdanje za tretman tužene prema porodici Bajo, zastupnik tužene mora dostaviti sudu Rješenje u kome se navode razlozi za određenu sankciju, datum početka i završetka, te dokaz da mi je to rješenje uručeno i ostavljena mogućnost žalbe, a sve u skladu sa navedenim pravom iz člana 16. Ovako je kako sam istakao na snazi praktično doživotna zabrana pristupa u OT Bijeljina za sve srodnike ubijene djevojčice Ivone Bajo i suspenzija svih prava vezanih za rad tužilaštva.
Analogno tome, s obzirom da sam (zbog pisanja da će odgovorni za prikrivanje ubistva završiti u zatvoru), prijavljen za "Ugrožavanje sigurnosti" g. Kovačević Novak je mogao usmeno narediti sudskoj policiji da me zatvore u podrum zgrade, 3 godine, kolika je predviđena kazna, a zastupnik tužene RS bi se sad pozvao na "činjenicu" da u Zabilješci CJB Bijeljina stoji da sam upućivao "ozbiljne prijetnje" gospodi Debeljeviću, Gruhonjiću i ostalima koje su naveli…
Ja pred ovim sudom nastupam sa članovima iz Ustava i zakona, a zastupnik tužene se tome suprotstavlja "USMENOM NAREDBOM" nekog ko je oprao benzinom materijalni dokaz ubistva, da bi prikrio to ubistvo i krijumčarenje, a sve pravdajući to "ČUDNIM" ponašanjem mene i moje porodice ??? Što je najgore to je finiji izraz, a u stvarnosti smo opisivani kao ludaci, manijaci, narkomani i psihopate, da bi se kako tako opravdali postupci konkretnih krivaca iz OT Bijeljina.
U nastavku obavještavam zastupnika tužene da je prevaren i izmanipulisan od strane osoba odgovornih za diskriminaciju, što ću uz dokaze i obrazložiti, a vezano za prethodne redove, postavljam pitanje sudu i zastupniku tužene RS: Postoji li u nekoj od "mnogobrojnih" presuda prekršajnog suda odluka, kaznena mjera zabrane pristupa za porodicu Bajo? Dakle prema članu 2 ZOPP-u na glavnoj raspravi tema su događaji od 05.09.2012. te da li tužena ima doneseno Rješenje prema kome mi je zabranjen pristup u OT Bijeljina, a ne da li sam ili nisam nekada ranije narušio javni red i mir…
Dovoljno bi bilo samo da sudu dostavi to rješenja da bi osporila diskriminaciju, no kako ono ne postoji pokušava se nekom gomilom dokumenata koje nemaju nikakve veze sa mojim tužbenim zahtjevom opravdati zabrana pristupa cijeloj porodici. Ja nisam naveo da sam diskriminisan time što tužilac Rubil Goran nije pokrenuo istragu po mojoj prijavi. Isti je inače poznat po ključnoj ulozi u oslobađanju počinioca ubistva nad Garić Branislavom u Doboju, tako što su ga proglasili neuračunljivim, nevezano naravno za to što se radi o milioneru. U predmetu KTA-90/10 postoji gomila slavopojki radu prijavljenih, ali ni riječi objašnjenja, ko je odgovoran za pranje dokaza benzinom i prikrivanje unutrašnjih povreda. Sem toga ta naredba je donesena 28.06.2010. o prijava je podnesena mnogo ranije, od kada sam došao do mnogo novih dokaza, uključujući i tonski razgovor sa vještakom koji tvrdi da NEMA POJMA ni o torbi a niti o jednoj unutrašnjoj povredi. Isti je slučaj sa odlukom Ustavnog suda. Apelacija je podnesena u martu 2010-te godine, dvije i po godine prije događaja opisanih diskriminacijom i nikada nisam tvrdio da sam diskriminisan tom odlukom, koja je imala sasvim drugu temu od onih iz ove tužbe.
S tim u vezi obavještavam vas da je pred Ustavnim sudom predmet AP-3701-13, koji se odnosi na donesene presude u prekršajnom postupku, koje je tužena RS priložila kao dokaz, tako da ću u skladu sa uputama obavjestiti Ustavni sud BIH, da tim presudama pravobranilaštvo pokušava opravdati diskriminaciju koja se vrši, a vidjećemo kakva će sudbina biti tih "mnogobrojnih" prekršaja koje mi je napakovala Tužena RS, mnogobrojnim lažima, podmetanjima i čak prikrivanjem svjedoka, Mićić Zorana, koji se nije pojavio samo da bi drugi mogao lažno opisivati tretman prema meni. U prilogu koji sam predao iz odgovora MUP-a vidi se da "NE ZNAJU" zašto svjedok nije došao.
U startu svog podneska zastupnik tužene obmanjuje sud tvrdnjom da se prema meni primjenjuje IDENTIČAN postupak kao i prema svim drugim građanima. Da je to najobičnija farsa dokaz je nastavak izlaganja pravobranilaštva, koje potvrđuje da je glavni tužilac naložio da mi se ne dozvoljava ulazak u Tužilaštvo. Dakle po tom objašnjenju, sudska policija "provjerava" da li me može primiti neko u tužilaštvu gdje mi je ulazak zabranjen ??? Je li ovaj podnesak pisala ista osoba od početka do kraja ili zastupnik tužene smatra da sam ja idiot koji neće primjetiti ove prevare.
Kod glavnog tužioca sam bio samo jednom i to u julu 2009-te, kada nije htio da uzme disk sa snimkom razgovora iznuđivača nego je majku koja je upravo sahranila dijete "tješio" riječima PA MOŽDA JE TO NEKI MANIJAK i upućivao nas da se obratimo MOBIS-u. Kod tužioca Stjepanović takođe samo jedan put isti mjesec, a potom po pozivu u avgustu 2009-te, sa napomenom da je već kasno i da samo odgovaram na pitanja, uglavnom besmislena, te da ću sve drugo što znam dopuniti neki drugi dan. Taj pokušaj je ista odbila, a imam smimak tog telefonskog razgovora. Nijedan kontakt sa njima direktno nadležnima nije postojao poslije 2009-te, te pozivam zastupnika tužene da o tim nebrojenim primanjima dostavi dokaze sudu, a ne da izmišlja. Posebno što se tiče sudija, jer me nikada nije primio nijedan, a tražio sam susret samo sa sudijom Đonlić Mensurom, što mi nije omogućeno. Nekoliko puta sam bio kod Predsjednika suda ili sekretara, no ja nikada i nisam tvrdio da sam diskriminisan od strane sudova, pa ni od sudske policije, koja je samo tehnički izvršni organ, nego isključivo od OT Bjeljina. Činjenica je da od trenutka kada sam otkrio sakriveni materijalni dokaz ubistva koju su oprali, ni nadležna tužilac Stjepanović, ni glavni tužilac nisu dozvolili da dođem do njih i dobijem odgovore.
Pozivam zastupnika tužene RS da iznese sudu imena tih tužilaca koji su sa mnom "razgovarali" i "više puta" pri tom ne računajući tužioca Šabić Murisa do koga sam išao u decembru 2012-te i januaru 2013-te 3 ili 4 puta isključivo zbog nerazjašnjene smrti oca, kada su nestali njegova knjižica i kompletna medicinska dokumentacija u KC Banjaluka, te sam to prijavio. Ja sam svjestan da zastupnik tužene ništa od ovoga ne iznosi lično nego prenosi podatke koje je dobio od tužilaštva, ali je potrebno i da iste provjeri, a ne da tek tako piše neistine o "nebrojenim susretima" sa nekim tužiocima, što bih u drugim okolnostima tretirao kao uvredu i tražio tužbom nadoknadu za nanesene duševne bolove, no kako se već radi o sudskom postupku, imam mogućnost da odmah razotkrijem svaki falsifikat kojim tužana pokuša da obmane sud.
Da su mi samo jedan put objasnili ono što sam pitao ili ako smatraju da sam glup pa ne mogu shvatiti njihovo izlaganje, onda da to napišu u odgovoru na zahtijeve, danas nebi ni bilo ove tužbe za utvrđenje diskriminacije.
Nova neistina je da sam tražio susret sa bilo kojim tužiocem koji nema veze sa predmetom, te pozivam zastupnika tužene RS neka dostavi imena tih tužilaca, a osim dokaza koje sam htio predati prvo tužiocu Stjepanović, pa kad je odbila, onda nadleženom Uredu glavnog tužioca što su takođe odbili, pa dežurnom tužiocu na šta je obavezan ZOKP-u. Nije uopšte problem ni u kakvim drugim tužiocima nego u onima koji su prikrili dokaze ubistva na načine koje sam opisao, a takođe dostavio neke dokaze o tome.
Šta znači kvalifikacija "drsko i čudno ponašanje" ? Da li bih trebao da zaboravim na dokaze kriminala koje sam otkrio, na zahtjeve koje sam predao još 2010-te, kao i krivične prijave, koje glavni tužilac prikriva što se može vidjeti na zahtijevu iz 08.01.2013. Trebalo bi možda da odem i nikada se više ne vratim da bi tužilaštvo imalo svoj mir. Građani koji brane svoje dostojanstvo i prava su drski i čudni, a glavni tužilac koji pere dokaze benzinom je savršenstvo majke prirode, vidovit i nadaren da predviđa, kako ću se boriti za svoja prava pošto sam to pismeno najavio i dostavio im. Još 08.03.2010. u dokumentu sudske policije "Zabilješka 401/10" a koji je priložila tužena RS, navedeno je da imam namjeru biti uhapšen, (ako se nastavi sa diskriminacijom) tako da tu nema šta da se predviđa. Jedino što im nije bilo jasno da je to meni potrebno kao dokaz, jer NIKO nije vjerovao da dolazim u OT Bijeljina sa tvrdnjom da imam nove dokaze o ubistvu i prikrivanju ubistva, a da mi se ne dozvoljava pristup ni nadležnom ni dežurnom tužiocu, a ni uredu glavnog tužioca. Prava istina je da sam ja predvidio svaki potez, kako OT Bijeljina, tako i zastupnika tužene RS u ovoj parnici, te se dokazima koje sam dostavio na pripremnom ročištu, njihova taktika raspala u komade.
I poslednja laž koja je zastupniku tužene ispričana od OT Bijeljina u njihovom podnesku je to da mi se odgovaralo na zahtijeve. Eto sad imate nekoliko zahtijeva na koje nikada nije odgovoreno, pa oni neka pronađu te "odgovore" kako bi se prezentovali sudu, (na stranu to što sam snimke dobio tek 3 godine poslije ubistva) a o "neosnovanosti" mojih krivičnih prijava najbolji komentar je dao glavni republički tužilac g. Mahmut Švraka izjavom za medije da "ZA PROCESUIRANJE KRUPNIH RIBA NEMA POLITIČKE VOLJE."
Dana 10.08.2010. tužena RS je zarobila majku ubijene djevijčice koja je donijela dokaze o ubistvu svog djeteta i prikrivanju tog zločina, slagavši joj da OT Bijeljina nije više nadležna za predmet, a potom je 5 sati držala pod stražom bez dozvole da pozove advokata i bez potvrde o lišenju slobode.
Datum 13.05.2013. se pominje zbog tehničke greške no i obrazložanje za taj dan je skandalozno. Nebrojeno puta sam predavao podneske na ponižavajući način, a tada nisam htio iz samo meni znanih razloga, je uporedivo sa time da zastupnik tužene plaća "reket" nekom silniku nebrojeno puta 10% od plate, pa kad odbije onda se ovaj čudi, zašto ne pristaje i dalje na ponižavanja.
Koliko je to "često" MUP RS, (inače takođe zločinačka organizacija, za šta imam dokaze) podnosila prijave protiv mene ? Ja sam svaki put branio svoja prava koja otimaju silnici iz tužilaštva inače skloni kriminalu i korupciji, prikrivanjima pljački i ubistava i braniću ih uvijek, a neću se zaustaviti u borbi sa mafijom dok iza rešetaka ne završe svi kriminalci koji su učestvovali u prikrivanjima ovog gnusnog zločina i oni koji su im u tome pomogli otimanjem mojih prava.
Zastupnik tužene očito ne zna šta je diskriminacija, te ga podsjećam da se pod tim smatra SVAKO RAZLIČITO POSTUPANJE, no važnije od svega je pokušaj da se obmane sud prilaganjem Rješenja prekršajnog suda od 12.08.2010. br 80 1 Pr 000670 10 Pr sa pečatom na vrhu da se radi o pravosnažnoj odluci. Istina je da je dana 22.12.2010. ta odluka preinačena a postupak OBUSTAVLJEN DONESENIM Rješenjem 80 1 Pr 000670 10 Pžp, koje prilažem. Pitanje je samo da li je tužena RS pokušala prevariti sud ili je neko obmanuo zastupnika ?
Rješenje 80 1 Pr 004601 11 Pr od 05.01.2012. sudija Hanušić Aid, na strani 2 pri dnu navodi da nije raspravljano o činjenici da su mi nepravedno oduzeta prava koja sam naveo i da to može biti predmet drugog suđenja, dok je u konkretnom predmetu prema načelu akuzatornosti raspravljano samo o navodima iz Zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka.
Tužena RS bi sada i na ovom suđenju htjela da raspravlje o prekršaju i izbjegne raspravu o tome da li sam dana 05.09.2012. diskriminisan u odnosu na druge građane, bez pismeno donesenog rješenja, koje mi je uručeno sa pravom žalbe, te druga prava navedena u tužbenom zahtijevu, prije nego što sam se suprotstavio toj diskriminaciji. Na stranu to što sam uhapšen nezakonito na trotoaru, a čak i da je to bilo regularno morao sam zbog lišenja slobode biti izveden pred sud najkasnije za 12 sati. O prikrivanju informacija prethodne dvije i po godine, neodgovaranjima na pismene zahtijeve, da i ne govorim, a vrhunac svega je prikrivanje krivičnih prijava iz 2010-te.
Ovaj sud treba da se prema članu 2 ZOPP-u bavi isključivo temama iz tužbenog zahtijeva, no kako sam predvidio da će tužena RS svoju taktiku zasnivati na navodnom remećenju javnog reda i mira 08.07.2010. priložio sam više zahtijeva za pristup informacijama od 02.02.2010. što je 5 mjeseci ranije pa do 17.03.2010. na koje NIKADA NIJE ODGOVORENO.
Kako izgleda torba koju su uklonili sa mjesta ubistva i oprali benzinom može vidjeti i zastupnik i sud. Umjesto da daju odgovore, ako ih imaju, odgovorni su se posakrivali i dali nalog sudskoj policiji da mi ni po koju cijenu ne dozvole pristup njima, naravno ni pismeno ne odgovarajući.
ZAŠTO SU PODACI IZ SPISA KOJE JE OT BIJELJINA OBRADILA "STRUČNO", "PROFESIONALNO" I NEPRISTRASNO POSTALI DRŽAVNA TAJNA, TOLIKA DA NI NA JEDNO PITANJE O TOME NEĆE DA ODGOVORE ???
Ko je tu prekršio pravila može se vidjeti iz Pravilnika o radu tužilaštava, član "Radno vrijeme" stav 3. Prijem stranaka u tužilaštvu se vrši u vremenu koje odredi Glavni tužilac, a koje ne može biti kraće od 4 (četiri) sata na dan, te "Poštivanje radnog vremena" 1. Svi zaposleni dužni su se pridržavati utvrđenog radnog vremena i vremena za rad sa strankama.
Poslije mjesec dana svakodnevnih pokušaja da dobijem odgovore upozorio sam komandu sudske policije na to, što je vidljivo iz priloga tužene "Zabilješka 401/10" od 08.03.2010. Iako im je predat disk i pokazane fotografije torbe sudska policija po naredbi NIKADA ni u jednoj zabilješci to ne pominje, jer ja treba da budem "čudan", "rastresen", "manijak", "narkoman", "psihopata" a tužioci se opisuju kao korektni i profesionalni koji nas "uvijek" primaju.
Da li vam je čudno što je tužilac Stjepanović oprala dokaz ubistva benzinom i kako je to objasnila majci ubijene djevojčice, jedan jedini put od 2010-te naovamo kada joj je dozvolila pristup. Meni naravno nije iako sam opunomoćen da je zastupam, ali sam dao instrukcije sestri koje pitanje da postavi i kako.
Vidjevši sliku torbe tužilac Stjepanović je reagovala kao da je vidjela živu kobru i viknula "NOSITE TO OD MENE". Potom je sestra pitala, odakle tragovi krvi 10 metara prije "pada" ko je sklonio torbu, kako je kaiš presječen, zašto je opran, gdje je nestao dio, zašto trasolog ne zna ništa ni o tome ni o unutrašnjim povredama ? IMATE LI VI ODGOVOR ???
Na to je tužilac odgovorila "NEMAM" i dodala: "ZNATE LI VI, HAJDE VI NAMA RECITE" ???
Nevjerovatno ! Donijela je odluku da je u pitanju nesrećan slučaj, a ne zna ništa da objasni i još traži odgovore od majke ubijene djevojčice. Tada sam imao samo izjavu trasologa da nije dobio podatke o povredama ali ne i njihove fotografije. Zato je OT Bijeljina brutalnim nasiljem sprečavala da dođem do njih, te su bili spremni hapsiti i sestru i mene da bi to prikrili. Tek poslije 05.09.2012. kada sam jasno rekao da ću dolaziti svaki dan sa slikom torbe i pokazivati je svima sve dok ne dobijem te diskove, ma koliko puta me hapsili, bira se manje zlo, poštuje zakon i izdaje rješenje 12.09.2012. koje sam priložio kao dokaz. Iz dotad sakrivenih slika, koje su odštampane u prilogu "Falsifikati" a jasno vidljive na disku na web stranici "Zlocin sa potpisom rezima" vidi se sva monstruoznost OT Bijeljina, koja je sve ove povrede sakrila, odnosno proizilazi da je prema njima žica prečnika 3 mm, osim površinskog reza, probila kožu napravivši kanal od 2 cm, napravila probod kroz prsnu kost, 25×1 mm, te razderine desne plućne arterije i dušnice od 1 cm. KAKO ŽICA OD 3 MM MOŽE PROĆI KROZ PUKOTINU U KOSTI ŠIRINE SAMO 1 MM, NARAVNO NIKO NIKADA NIJE OBJASNIO.
Sastavni dio stranice je i link ka fajlu u kome trasolog kaže da ne zna ništa o ovim povredama. Slike torbe, snimak razgovora, podatke o krijumčarenju, majka ubijene djevojčice je donijela na disku onog dana kada je uhapšena. Uhapšena da ne bi donijela te dokaze, a još su joj slagali da OT Bijeljina nije više nadležna za slučaj…
|
Danima sam praćen, legitimisan, pretresan i nadziran sa stražom u 3 smjene ispred kuće, a sve bez naredbe suda. Podaci o tome su poslani iz MUP-a u OT Bijeljina te netragom nestali, a 3 mjeseca od upada policije i nadziranja sipan mi je otrov u pivo što je izazvalo tegobe danima. Preživio sam vjerovatno samo zahvaljujući tome što sam povratio dio tečnosti. Početkom avgusta sam tražio podatke o nadzoru od načelnika g. Ace Teodorovića te da se pokrene istraga na osnovu mojih dokaza, što je obećao da će uraditi. 5 dana kasnije gospodin je "umro" a materijal koji smo sestra i ja ostavili NESTAO. Naredni načelnik g. Vujić Nedeljko nije znao ništa o tome, niti je smio da uradi bilo šta…
No o kakvom se kriminalnom planu radilo pokazuje izjava sekretara tužilaštva, koju sam tužio taktički sa odštetnim zahtjevom od 10 KM, sa isključivim ciljem da dođem do dokaza da istoj nikada nisam prijetio. U prilogu "Izjava sekretara" (80 0 Mal 035904 11 Mal) vidljivo je da su g. Debeljević i Gruhonjić, slagali ne samo da prijetim njima, nego i sekretaru koja o tome ništa nije znala. Prikazan sam kao ludak koji prijeti svima, pa i sekretaru koja nema nikakvih veza sa istražnim radnjama, što naravno znaju svi osim mene koji sam "psihopata". Kako je mene kao "čudaka i manijaka" opisala sekretar kojoj sam "prijetio" vidi se iz njene izjave.
Svi moji zahtjevi su bili u skladu sa zakonom i pravima, što se vidi iz priloga "Obavještenje" u tačkama 1-7, a predatog Sudskoj policiji i OT Bijeljina 21.08.2012. što je opisano u prilogu tužene RS 1244/12 od 25.08.2012. koji je nastao poslije moje dojave komandi u Banjaluci. Pošto je lažno prikazao događaj i prećutao da je zgužvao dokumente i pokušao ih baciti u kantu za otpatke, dostavio sam komandi snimak kompletnog događaja i dokazao da potpisani laže, a potom je kamanda odobrila da dobijem kopije svih zabilješki.
U prilogu "Članak i dokazi kriminala" osim što se vidi da me i u medijima "MJEŠTANI" opisuju kao ludaka nalaze se i djelovi izjava vozača i direktora "Univerzala" koje inače imam u cjelosti. Iz njih se vidi da su u firmu ispred koje je ubijena Ivona Bajo dovezena 4 paketa, a direktor je ujutru zatekao samo paket. Tri paketa su nestala preko noći dok su bili pod nadzorom portira, onog istog koji je uklonio torbu sa lica mjesta, pomogao kamionu da pobjegne i prikrio da je uopšte dolazio, pričao da je vidio djete da se kreće i krvari, pa onda tu priču izmjenio…
Od početka 2010-te slao sam dokaze na više lokacija, pa i izvan zemlje. KT Sarajevo vodi ovaj slučaj šverca, (roba je krenula iz Federacije BIH) pod brojem T09 0 KTA 0034144 13, a iz Interpola je došao nalog da se pretraže transakcije Bobar banke, nakon čega je otkriveno preko 4 miliona KM novca koji je prala narko mafija Darka Šarića od 2008-me, do 2012-te. Većinski vlasnik banke je isti kao i Univerzala, gdje je švercovana "ROBA" a suvlasnik je tužena RS.
KAD SE ODUZME 4-1 (PAKETA) I SABERE SA OPRANIM MILIONIMA, DOLAZIMO DO ZAKLJUČKA DA JE OT BIJELJINA PRIKRILA UBISTVO OSMOGODIŠNJE DJEVOJČICE DA BI ZAŠTITILA KOKAINSKU MAFIJU.
Detaljan opis bjegstva kamiona, falsifikovanje tahograf trake i dokazi o krijumčarenju su dostavljeni u KT Sarajevo, a prvi od tih tekstova se nalazi i na priloženom disku kao html fajl "Kantonalnom tužilastvu kantona Sarajevo" uz napomenu da su slike na vanjskim internet lokacijama, te je za njihovo učitavanje potrebna konekcija.
Hoće li zastupnik tužene i dalje insistirati da se jednostavna rasprava ima li ili nema pismenog rješenja o zabrani pristupa porodici Bajo, pretvori u dokazivanje zbog čega se to čini i da li ćemo se zaustaviti na datumu 08.07.2010. ili ćemo doći do 01.02.2010. mojih zahtijeva iz tog perioda, pranja dokaza benzinom…
Polazim od pretpostavke da je zastupnik tužene RS, častan profesionalac koji nema dodirnih tačaka sa kriminalom na koji sam ukazao, a dokazao sam da oni koji vrše diskriminaciju zbog prikrivanja zločina obmanjuju i njega, a u dokumentima koja su mu dali postoje i druge laži koje sam razotkrio. Recimo lično g. Salih Memić me je obavjestio da je tvrdnja o prenosu nadležnosti nad spisom o istrazi smrti Ivone Bajo u OT Doboj laž, a to se pominje i u dokumentima koje je predložila tužena RS. No to su detalji koje spremam za druge važnije parnice, kao Bollin protiv RS gdje sam 13.12.2013. predao 70 priloga na oko 160 strana + disk.
Dokazni postupak iz te i svake druge parnice i krivične prijave koju sam napisao, sve objavljeno na skoro 400 članaka na internetu, mogu da izvodim u svakom trenutku "iz glave" a dokumenti bi mi bili potrebni samo toliko da pokažem kako je ono što govorim istina, u stilu:
OT BIJELJINA JE OPRALA BENZINOM MATERIJALNI DOKAZ UBISTVA, EVO FOTOGRAFIJE KOJA TO DOKAZUJE…
Zastupnika tužene RS su krivci za najmonstruoznija krivična djela već doveli u bezizlaznu situaciju, lažnom predstavom događaja, očekujući da će braniti bezakonje i kriminal koji demonstriraju. Nekoliko puta je ponovljeno da nisam ničim diskriminisan, a dvije i po godine tražim snimke obdukcije, zatvaran sam i hapšen sa sestrom ili sam a tek poslije trenutno poslednjeg hapšenja 05.09.2012. relevantnog upravo za ovu parnicu sam ih dobio i sve tako "nediskriminisan" nisam dobio nijedan odgovor na zahtijeve još iz 2010-te, skrivaju se prijave iz iste godine i sve to već izrečeno i napisano treba odbraniti pred sudom.
Predlažem stoga da za glavnu raspravu Pravobranilaštvo zatraži od glavnog okružnog tužioca dokumente koje sam tražio svojim zahtjevima, da biste parirali dokazima koje sam neočekivano priložio, a ruše postavku o naredbi zbog incidenta iz jula 2010-te, i završne tvrdnje zastupnika tužene da mi je "BLAGOVREMENO" odgovarano. Tražite odgovore o nestalim krivičnim prijavama, o tragovima krvi prije pada, gdje je vještačenje u kome stoji da je sve unutrašnje povrede nanijela žica od 3 mm prečnika, zašto trasolog to nije dobio, ko je sklonio torbu, kako je presječen kaiš, gdje je nestao dio, ko je i čime oprao ostatak, je li to tužilac uopšte "vidjela".
Pratite njihovu reakciju, gledajte ih u oči i posmatrajte kako traže izlaz.
Onda ćete shvatiti, ako već niste ranije i ako dokazi prezentovani u ovoj parnici nisu bili dovoljni, na kakve su sve zločine spremni pojedini pripadnici OT Bijeljina. A situacija je savršeno jasna. Da nemaju ništa što žele sakriti, ne bi ni skrivali spis, niti izbjegavali odgovore, ali pošto imaju, spremni su na sve samo da se istina ne otkrije.
A MOJE NAJJAČE "ORUŽJE" JE UPRAVO ISTINA. TOGA SE PLAŠI OT BIJELJINA…
Sve ovo ranije navedeno i nije u svrhu dokazivanja navoda iz tužbenog zahtijeva, nego primjer i sudu a prije svega zastupniku tužene, u kom pravcu parnica ne treba da ide, no neće biti napisano uzalud jer će kompletan tekst biti dostupan građanima na blogu koji uređujem, jednom od najposjećenijih od 300 hiljada registrovanih. Tako će ostati zabeleženo šta je sve urađeno sa moje strane i ko je sve učestvovao u prikrivanjima zločina prije konačnog otkrivanja istine, a koja neizbježno stiže. Ukoliko sud umjesto da se bavi samo time da li je dana 05.09.2012. izvršena diskriminacija na način opisan u pojedinim tačkama, te da li tužena ima doneseno rješenje o tretmanu koji primjenjuje, dopusti da se dokazuju opravdanja za oduzimanje tih prava, ja ću dokazati da je pravi razlog sasvim drugi. Otkriveni dokazi o krivičnim djelima tužilaca su jedini motiv za blokadu pristupa, koja je razotkrivena isključivo zato što sam se tome suprotstavio. Da to nisam uradio za jedno ovakvo suđenje ne bih imao nijedan dokaz, a šta bi izjavila tužena RS, slikovit je primjer odgovor zamjenika glavnog tužioca g. Debeljevića. Stoga predlažem da se kao svjedoci pozovu g. Kovačević Novak i gđa. Stjepanović Danica, zaposleni u OT Bijeljina i to isključivo ako sud smatra da je potrebno ustanovljavati uzroke diskriminacije. U suprotnom, ako se ostaje u granicama postavljenog zahtijeva ostajem kod prijedloga da se pozove samo sudski policajac Mićić Zoran, kao direktno zadužen za nadzor nada mnom i autor najvećeg broja zabilješki, čija je privatna adresa (Račanska 87, Bijeljina). Na kraju napominjem da je ovo samo dio dokaza koje imam o lažnim podacima i nekredibilitetu materijala koji je predložila tužena RS, a nalaze se čak i unutar tih dokumenata koji su u suprotnosti jedan sa drugim i iznesenim tvrdnjama zastupnika tužene RS u podnesku, te ću ih, po potrebi razotkriti na glavnoj raspravi…
DODATNI PRILOZI TUŽBE
Rješenje 80 1 Pr 000670 10 Pžp
|
Zdenko Bajo
|