U pitanju je sigurno najveća blamaža policije u ovom vijeku jer su koristeći “posebne istražne radnje” nasjeli na obmanu i angažovali više stotina ljudi, kako u policiji tako i među novinarima, saradnicima, ucjenjenima i kriminalcima te su formirali lažnu grupu “PRAVDA ZA DAVIDA – BIJELJINA” sa zadatkom da otkriju šta sve znam i kojim kanalima treba između ostalog da dođe 10 miliona evra, kojim bi se finansirao opravdani narodni bunt. Detalje o ovome sam objavio u tekstu “KAKO SU NASAMARENE POLICIJSKE OBAVJEŠTAJNE SLUŽBE” i povezanim “DUBOKA DRŽAVA NA BALKANU” te “PODMUKLE TERORISTIČKE METODE POLICIJSKE MAFIJE”…
NASTAVAK BORBE PROTIV MAFIJAŠKOG KARTELA |
Ja naravno ne želim da ovakvi “doušnici” stradavaju jer su neki vjerovali da rade ispravno. Neki su bili ucjenjivani a bilo je i počinilaca krivičnih djela i njihovih srodnika no čak i takvima nije ispravna kazna, njihovo ubistvo, nego treba da budu svjedoci u postupcima protiv najopasnijih zločinaca te dobiju ili manje kazne ili da budu oslobođeni od kazne ukoliko se procjeni da je tako nešto moguće.
Pred kraj ovog dijela o špijuniranjima, dodajem primjer na koji sam poslije više pokušaja i stalnih sprečavanja od strane načelnika sudske policije, Borovčanin Danka, ukazao lično predsjedniku i sekretaru suda u Bijeljini, te im početkom 2017-te, predao materijal “REPRIKA NA KRIMINAL U VLASTI II DIO”. Tekst je napisan 07.08.2015. što je neposredno po otvaranju nezakonitog predmeta i očit je primjer “posebnih istražnih radnjih” kakvih je bilo mnogo no ovaj je posebno važan i za vas, pošto je doušnik, koji je angažovan da me špijunira, počeo da prati i sudiju, čije ime naravno neću pisati a detalji su sadržani, unutar pomenutog kompresovanog fajla “Kontinuitet prijetnji”.
Vidljivo je da je doušnik, bukvalno psihijatrijski slučaj i ne obavlja zadatak po instrukcijama nego je postao opsjednut sudijom i ja naravno nisam došao do predsjednika da tražim zaštitu za sebe, nego sam sugerisao da se materijal preda sudiji te da svi skupa a posebno sudija, procjeni i odluči, hoće li tražiti zaštitu za sebe ili ne. Ovo je dobar primjer da svaki sudija ili javni tužilac vidi u kakvoj se poziciji i sam može naći ili je već praćen i prisluškivan za šta su primjer objavljeni snimci bivših predsjednika VSTV ili Glavne tužiteljice. Stoga je korisno pročitati kompletan tekst ovog psihopate a ovde citiram dio sa jasnim prijetnjama :
Stavi prst na čeloi zapitaj se , ako nije kasno! Šta si tražio kod auta sive boje marke citroen, parkirano prvo do pješačkog od doma za kulturu ka opštini. Tvoje auto nije. Ja možda znam čije je! Dali možda nisi čuvar nečeg ili već šta? To veče je gostovao Haris Džinović u jednoj diskoteci u BIjeljini. Blizu nije bila ni jedna uniformisana osoba. Nekom si dobacio (ali nije vlasnik auta), slučajan prolaznik, ženskog roda. Sve što radiš znaj uvjek neko vidi, a nije uniformisan. Postoji zlatna izreka: što nije milo tebi ne čini ni drugome! Ne poželi nešto što ne pripada tebi. Ipak si viđen od nekoga. Postji izreka da “i zidovi mogu da progovore”. Svijet je mali ako nisi znao! E sad vidiš da nikakve veze nema sa datumom a ni sudijama, a ipak si se upecao na paukovu mrežu, ima i mnogo, mnogo više od ovoga! Nema nikakve veze ni sa Okružnim sudom ni sa Osnovnim sudom. Naslov: “SUD BIJELJINE” je poslužio kao mamac, šlag na tortu ako niste znali! Po svemu sudeći, za sve što ste do sada rekli, mnogo vam je bilo pametnije da ste ćutali, al ćutati treba znati! Pametan se uči na tuđim greškama . Vaš izbor. Saberite se sami ako već nije kasno! Znam i imam o vama da dam mnogo više podataka, čak i od vaše majke koja vas je rodila. Sudijka je previše poštena i tako nešto joj je strano (nema u riječniku). Za sav svoj rad ona ima punu podršku Ustava i zakona kao i nas poštenog naroda. Ali eto, uvijek se nađe neko da sa lakoćom i ovakve slične slučajeve rješava. Neko ko ima budno oko da sudijki niko ništa nažao ne učini, zar nije tako ljudski! Za javnost za sada toliko!
I poslednje na šta ću ukazati je kolažna slika “Obmanjivanje mafijaškog klana i razotkrivanje saučesnika” takođe sadržana u pomenuton kompresovanom fajlu. Ovo je rijedak slučaj gdje neću sakrivati ime aktera, nego suprotno i pitam se da li se sjaćate Adama Šukala. U pitanju je lažni opozicionar, koji je prikupljao informacije za policiju, glumeći prijatelja mnogim nesrećnim ljudima. Pred izbore 2018-te je došlo do velikog sukoba i svađe između njega i ministra policije, nakon čega je Šukalo pobjegao iz BIH.
Razlog za to je u tome što je Šukalo, dostavio obavještajnim službama informacije koje sam ja izmislio i plasirao doušnicima koje je pomenuti izmanipulisao, obećavajući im pomoć a za uzvrat tražio da mu prenose sve važne podatke. Dio komunikacija iz kojih se to vidi je na pomenutom fajlu a razotkrio se kad je pokušao dobiti dodatne podatke od drugih lica pa “izletio” da “panduri već sve znaju” i da je to `nešto` procurilo sa profila `Zdenko B`.
To je sigurno najveća blamaža policije u ovom vijeku jer su koristeći “posebne istražne radnje” nasjeli na obmanu i angažovali više stotina ljudi, kako u policiji tako i među novinarima, saradnicima, ucjenjenima i kriminalcima te su formirali lažnu grupu “PRAVDA ZA DAVIDA – BIJELJINA” sa zadatkom da otkriju šta sve znam i kojim kanalima treba između ostalog da dođe 10 miliona evra, kojim bi se finansirao opravdani narodni bunt. Detalje o ovome sam objavio u tekstu “KAKO SU NASAMARENE POLICIJSKE OBAVJEŠTAJNE SLUŽBE” i povezanim “DUBOKA DRŽAVA NA BALKANU” te “PODMUKLE TERORISTIČKE METODE POLICIJSKE MAFIJE” kao i veoma zanimljiv tekst “TRAJANSKI KONJ OD 300 EVRA” a svaki od njih se može naći na internetu uz istoimeni video zapis, koji se maksimalno cenzuriše ali je još uvjek dostupan.
Pomenuti tekstovi se mogu pronaći na sajtovima “https://kriminaluvlasti.blogger.ba” i “https://razotkrivanjemafijaskogrezima.cloudaccess.host” gdje je više od 1000 tekstova o kriminalu režimskog kartela.
Tada je kriminalna frakcija unutar policije, pokušala preko svojih marioneta da sazna moje planove i izdejstvuju da sa njihovim saradnicima odem na zakazani protestni skup “PRAVDA ZA DAVIDA” 07.07.2018. što nisam uradio. Primjetio sam na djelu “posebne istražne radnje” i iskoristio priliku da doušnicima kažem kako sam obmanuo policiju, preko linije Adama Šukala a za šta je trebalo oko 7 dana da ta informacija dođe do vrha obavještajnih službi da provjere je li moja tvrdanja o obmani istinita pa kada su se uvjerili, trenutno je obustavljen prijekat lažne grupe u Bijeljini te se prešlo na rezervne planove.
Tada je A.S. iz Bijeljine, nakon što je stigao u Banjaluku 07.07.2018. (objavljeno u medijima) odmah uhapšen i kako je potom napisao na svom profilu, maltretiran je u pritvoru 24 sata “da kaže nešto što nije da slaže za nekoga nešto”. Optužba je bila “terorizam” pošto je 4 godine ranije na svom profilu postavio sliku na kojoj je pisalo “AKO FURAŠ BOMBU NA MURIJU, ONDA JE I BACI”.
Htjeli su dakle da meni napakuju pripremu i planiranje terorističkih akcija prijeteći i ucjenjujući druge, istovremeno im obećavajući da će biti pošteđeni svega ako potišu već pripremljeni tekst, kojima bi me ozbiljno optuživali. Postoje čak indicije da su ekstremisti u policiji namjeravali detonirati eksploziv tokom skupa, direktno ispod mene (da sam se tada pojavio) te bi tako `riješili` problem i sa mnom i sa demonstracijama naroda. Saopštenje prema kome sam ja lično napravio priručnu minu da bih je “bacio na muriju” a koja je “mojom nepažnjom” eksplodirala tokom skupa je već bilo otkucano a onda je zbog “sitnice” da se nisam pojavio i nije bilo “priznanja” uhapšenog A.S. i taj plan propao. Sve ovo samo dodatno pojašnjava to da mi je pripadnik MUP-a, koji me je fizički napao u zgradi PU Bijeljina 22.05.2019. neposredno pred napad rekao da sam se “već uvalio u dovoljno problema”.
Uvjeren sam da mnogi nisu svjesni kolika je i kakva monstruoznost policije i ne mogu zamisliti da su sposobni za ovakve zločine no ja sam dio toga dokazao u sudskim postupcima a posebno u predmetu “80 0 Pr 100636 18” a pripadnike pravosuđa koji još uvjek smatraju MUP za saradnike i zaštitnike, podsjećam na primjer tužiteljice iz KT u Tuzli, kojoj je upravo Bjeljinska policija montirala predmet, koristeći potpisano `priznanje` svjedokinje, koja je još ranije pred sudom potvrđivala da je lažno svjedočila. Dijana Milić, koja je vodila nekoliko postupaka protiv moćnih i uticajnih pripadnika kartela je ekspresno smjenjena i optužena a onda joj je iznenada pozlilo te je završila u bolnici odakle više nije živa izašla.
Krug koji je započet prijetnjama pripadnika pravosuđa iz 2017-te a koje je javno branio i opravdavao pripadnik policije u svojim tekstovima te nastavio ove godine da podržava nove prijetnje “časnih i ugroženih” dodajući i svoje prijetnje, zatvara se na slučaju Čedomira Kneževića – vođe štrajka željezničara. To je u stvari bio projekat mafije, koja je zloupotrijebila i iskoristila tog čovjeka da oko njega formira grupu prepunu policijskih doušnika, kojom je zatalasano područje Prijedora, tada pod kontrolom političara starog kova Pavića, koji je naučen na stare metode pljačke budžeta i finansijskog kriminala te se nije uklapao u `novonormalne` krađe, pljačke i kriminal preko prometa narkotika. Kontrolisane demonstracije i štrajkovi su naravno pogodovali Dodiku, koji se pojavio kao “spasilac” sa obećanjima koje je sipao za kafanskom stolom uz Kneževića, okružen doušnicima koje je častio a sam popio čuvenu “krušku” da zapečati dogovor.
Obećanja naravno nikada nisu ispunjena, nego je uklonjen Pavić sa vrha svoje stranke i doveden podobniji iz Istočnog Sarajeva a potom je uklonjen i Knežević. Mediji su objavili vjest da je nađen mrtav u svom domu na dan kada je imao zakazano ročište. No ono što je bitno u cjeloj ovoj priči je to da su najbliskiji “prijatelji” i “savjetnici” Čedomira Kneževića, bili upravo doušnici policije, lažni opozicionar Adam Šukalo i lažni disident, čije ime još ne pominjem javno iz taktičkih razloga a vidljivo je u nekim prilozima.
Početkom oktobra 2021-e, sam nakon 3 pokušaja, razgovarao sa pripadnikom PS Bijeljina II, (svjedok događaja od 27.09.2018.) i upozorio ga na opasnost za njega i za sve druge svjedoke iz njegove stanice, zaključno sa komandirom. U to vrijeme je još bio živ načelnik Bašić no nisam tada povezivao sve detalje kojih je zaista mnogo, nego sam samo rekao da su korištene “posebne istražne radnje” da bi se prikupljali podaci za pripremu mog ubistva ali da je mnogo lakše ubiti njega ili tužioca ili sudiju jer oni koji spremaju likvidaciju nikada ne znaju da li ću sutra ujutro biti u kući ili ću otići negdje a telefon ostaviti u sobi itd. Naprotiv za svakog policajca, tužioca, sudiju svakog službenika je obavještajnim službama lako saznati, kad su na poslu, kada i kojim putem dolaze, gdje piju kafu, kakve probleme imaju te da posebno treba paziti na “brižne prijatelje” i konkretno ako sa nekim pije kafu pa je iz bilo kog razloga prisiljen da ode od stola a nije ispio do kraja – po povratku nipošto ne pije ono što je preostalo jer može biti otrovano.
Ovo upozorenje nije imao ko da kaže ni Čedomiru Kneževiću ni Dijani Milić ni mnogima drugima, koji su iznenada “umrli”, izvršili “samoubistvo” ili “zadesno” stradali itd… široka je lepeza metoda policijske mafije a koje se sve više razotkrivaju.
Ovde bih dodao činjenicu da sam dokument u kome je opisano stanje materijalnog dokaza ubistva osmogodišnje djevojčice Ivone Bajo, kao i fotografije dok je još bio u sudskom depou ali i izjašnjenje javnog tužioca u kome piše da “nema saznanja” o tome, dobio zaslugom sudije koji je pritvoren prije 3 mjeseca i zna sve detalje o prikrivanju ubistva nevine djevojčice koje je izvršila kriminalistička policija uz sadejstvo tužioca, koje je možda učinjeno u strahu ali možda i dobrovoljno.
Da li je sudiji J.S. onim pritvaranjem osigurana zaštita i sačuvan život da bi mogao svjedočiti ili tu postoje i neke druge okolnosti koje su prezentovane javnosti, vidjeće se u budućnosti.
Unutar fajla “Prepiske sa doušnicima” je dio komunikacije sa još jednim provokatorom iz zone Istočnog Sarajeva, koji je bio angažovan da me vizuelno osmotri kako bi ekipi plaćenih ubica mogao da me pokaže u predviđeno vrijeme. Kopletna prepiska iz vremena kada se očekivalo da dođem u Istočno Sarajevo je veoma zanimljiva a ovde ističem njegov opis “veoma moćnih ljudi koji mogu manipulisati pojedincem kako žele”. Recimo toliko da ucjene i prisile nekoga da učestvuje u ubistvu svjedoka i to predstave kao “ubistvo iz nehata”.
Ovaj pokušaj da me tada ubiju nije uspio a maja 2019-te, sudski policajac u Vlasenici ubija svjedoka pred sudom, nehotice naravno a slučajno je i član lokalne grupice sitnih kabadahija i najbolji prijatelj pomenutog doušnika, koji me pozivao na sastanak.
Suštinski je dovoljno dokaza o prikrivanju ubistva nevine djevojčice Ivone sadržano u prilogu “Dopis službe predsjednika 01-2-059-1414-1-20 od 13.05.2020. sa prilozima” ali iako su odluke predsjednika RS, prema ZOPIUP-a, obavezujuće za MUP i praktično su na nivou sudskih naredbi i pravosnažnih presuda, policija ne primjenjuje i ne poštuje zakon, nego izvršava naloge Dodik Milorada, osobe koja nema nikakvu funkciju u RS ali ima vodeću ulogu u prometu narkotika i svim većim pljačkama, umješan je u prometovanje ukradenim umjetninama uz međunarodni skandal te brojne malverzacije preko banaka.
Umjesto da razotkrije zašto podaci o stanju materijalnog dokaza ubistva nisu iz MUP-a dostavljeni tužilaštvu i ko je za to odgovoran, obavezujuća odluka se ne sprovodi, jer bi lančano pao kompletan kartel kroz policiju do Dodika a istovremeno osim novih pokušaja da me ubiju, uklonjeni su brojni svjedoci od kojih su najznačajniji da ponovim gospoda Ninković, Borovčanin, Bašić i Debeljević a trenutno, kod najmanje 3 od 4 osobe je u pitanju nasilna smrt sa realnom opcijom da su u pitanju ubistva u svim slučajevima.
Ponavljam na kraju sugestiju da je potrebno obratiti se VSTV-u pa neka oni brinu o sigurnosti službenika a prethodno se možete konsultovati i sa Predsjednikom suda u Bijeljini i osobom koja je prijavila prijetnje 2017-te, vezano za njihova saznanja na teme koje sam pominjao a možda i sa takođe novom glavnom tužiteljicom u OJT Bijeljina, kojoj sam nedavno poslao materijal i po kome je službeno morala djelovati što je dodatno važno s obzirom da je o tome saznanja imao preminuli g. Debeljević.
Ja sam naravno svjestan da svaki dan može da mi bude poslednji u životu ali neću nikada odustati od toga da krivci za ubistvo Ivone Bajo budu otkriveni javnosti i kažnjeni po zakonu tako da ni oni ali ni drugi u budućnosti i ne pomisle da mogu ubijati nekažnjeno a kamoli da takve zločine organizovano prikrivaju. Sa druge strane, javni službenici, uključujući i pripadnike sudova i tužilaštava, mogu i dalje smatrati da je za njih bolje da ćute, da ne otkrivaju krivična djela nekih kolega i nadaju se da ih kartel neće ubiti.
Možda tako i bude ali postoji i realna opasnost da se svjedoci ubijaju upravo zato da ne bi imali priliku svjedočiti nekada u budućnosti kada trenutni vrh kartela ne bude imao moć, kakvu ima sada. Naprotiv, smatram da je za svakoga ko ima saznanja o ozbiljnim krivičnim djelima, najbolje da odmah o tome da izjavu Tužilaštvu BIH ili da alternativno pismenu izjavu potpiše pred advokatom ili notarom te je preda ili pošalje poštanskom pošiljkom. Tek tada i kad informacija o takvoj izjavi bude objavljena, (sam sadržaj i ne mora biti javno poznat prije postupka) šefovi kartela više neće imati motiv da narede likvidacije jer njima ne samo da ne bi ništa dobili niti sakrili, nego bi bili glavni osumnjičeni i to bi bio dodatni i još veći zločin u optužnicama protiv njih.
Vezano za predmet “80 0 Pr 100636 18” i neke druge, tražio sam pismeno a traženo je i preko suda da MUP, sudska policija, Tužilaštvo i Sud sa nenadležnog područja dostave rješenja o prenosu nadležnosti ako ih imaju, što niko od navedenih nije uradio, čime sam dokazao polaznu tvrdnju da je na mene 27.09.2018. ali i u drugim prilikama izvršen protivpravni napad.
Koristim najblaži izraz, imajući u vidu da na čelnim pozicijama nisu više iste osobe, da je VSTV-a učinilo neke radnje nakon dokaza koje sam im dostavio ali podsjećam i na to da ni sudska policija ni MUP ne samo da nisu uradili ništa za sankcionisanje odgovornih nego su na istim pozicijama lica koja su duboko umješana u brojne zločine. Jedino je iz PS Bijeljina II, premješten inspektor Minić, koji je doveo u probleme kolege, službenike policije, nalažući im da krše zakon a onda je, kao i drugi saučesnici na višim komandnim mjestima, “hrabro” uzmakao i svu odgovornost ostavio na drugima, koji nisu imali pojma o zavjeri.
Na stranu sad i pravna rasprava na temu da li sud i tužilaštvo mogu formirati predmete izvan nadležnosti i bez odluka o dodjeli od RJTRS i Vrhovnog suda da su možda moguće i neke greške ili `greške` pogrešna tumačenja, (a koje niko nije dostavio sudu) ostaje činjenica da je načelnik sudske policije Danko Borovčanin, slagao svojim službenicima da je “Sud u Bijeljini pismeno zatražio svoje izuzeće te da je potom Vrhovni sud prenio nadležnost sudu u Sokocu”. Službenik PS Bijeljina II, S.P. koga sam upozorio u oktobru 2021-e na opasnost se dobro sjeća ovog detalja koji je saopštio sudski policajac L.M. te s obzirom na nesporni dokument “Vrhovni sud RS 118-0 SuI-18-000 176 od 14.06.2018.” gdje se konstatuje da uopše ne postoji nikakav predmet u kome sam stranka, postaje jasno da pomenuti načelnik ima motiv da organizuje cjeli projekat montiranja i pripreme likvidacije, posebno jer je odgovoran za falsifikat sudskog rješenja, prikrivanje ubistva itd ali ima i motiv da ukloni sve svjedoke koji bi ga mogli dovesti u vezu sa tim te svjedočiti protiv njega. Time je opasnost po živote drugih službenika, koji su i dalje živi – još veća a možemo je otkloniti razotkrivanjem odgovornih.
Pošto sada postoji diskontinuitet između djelovanja sudova i tužilaštava u odnosu na vrijeme, kada su na čelu bile druge osobe na vama je prilika da se od toga distancirate i postupite po zakonu a svako izbjegavanje toga bi bilo pružanje pomoći i podrška počiniocima teških krivičnih djela.
Iako sam formalno bio “stranka u postupku” i imao prava garantovana zakonima i ustavom, ni tadašnji glavni okružni tužilac ni predsjednik suda ali ni sudska policija ni MUP to nisu poštovali, nego je policija pokušala pred sudom da sopstvenim falsifikatima i lažima izdejstvuje da postupak “80 0 Pr 100636 18” bude okončan na moju štetu i time prikrije kriminalce u svojim redovima što čine i danas.
Uprkos svemu tome sam uspio da dokažem bitne činjenice i kršenje zakona od strane službenika no u tom predmetu i u takvoj nadležnosti suda, nije bilo sankcionisanja za nalogodavce što je rezultiralo sa više nasilnih smrti svjedoka no to je sada u nadležnosti Tužilaštva BIH.
U kompresovanom fajlu “Zahtjevi za informacije” su sadržani moji raniji zahtjevi a na koje nikada nije odgovoreno te ukoliko smatrate da bi odgovaranje na njih moglo ugroziti život nekog od vaših službenika, onda zanemarite taj prilog i ne otvarajte ga. S druge strane ako odlučite da mi dostavite odgovore i tražene dokumente, učinite to skenirano na lični mejl Zdenkobajo@gmail.com što je jedino moguće s obzirom da policija presreće pošiljke i uništava ili falsifikuje sadržaj za šta takođe imam dokaze.
Može se vidjeti da u pokaznom dokumentu “071-0-Su-22-002419 od 18.07.2022.” jedan sud, odgovora trenutno – isti dan po prijemu zahtjeva jednom novinaru o predmetu i trećem licu, odnosno predmet nema nikakve veza sa novinarom. Isti je slučaj bio i ranije kada je tužilaštvo kome se sada obraćam odgovaralo u istom kontekstu istom novinaru u više navrata a od mene se kriju svi podaci, što ne samo da konstantno ugrožava moj život, (što prihvatam da je svima najmanje bitno) pošto su pripadnici kartela koji me žele ubiti i dalje na slobodi, nego se time pruža pomoć i podrška upravo vrhu mafije ali i izlažu stalnoj opasnosti i brojni drugi svjedoci ne samo saučesnici nego i nevine osobe.
PRILOZI
Sve je veća opasnost za svjedoke organizovanog kriminala, Sve je veća opasnost za svjedoke organizovanog kriminala – mejl od 11.06.2022.; Visoki funkcioneri mup rs pripadnici kavačkog klana, Dokazi o lažiranju, Kontinuitet prijetnji, Prepiske sa doušnicima, Dopis službe predsjednika 01-2-059-1414-1-20 od 13.05.2020. sa prilozima, Zahtjevi za informacije |
Zdenko Bajo
|