Po načinu kako je reagovala tužilac Stjepanović, izgleda da je bila u velikim problemima. Nažalost to nećemo ni saznati jer je par dana kasnije načelnik kriminalističke policije, gospodin Aco Teodorović, "doživeo infarkt za vrijeme vožnje i udario u neki objekat pored puta".
Kakve je povrede zadobio nije poznato, jer je sahranjen već sutradan bez autopsije, a i zašto bi bila potrebna, kada imamo inspektora Markovića, (čije postupke je namjeravao da ispita) ili nekog drugog sposobnog policajca koji odokativno konstatuje "infarkt".
UREDU DISCIPLINSKOG TUŽIOCA DOPUNA NA UDT : 8547/10 (KAKO JE "UMRO" NAČELNIK KRIMINALISTIČKE POLICIJE) |
Iako sam već mjesecima, (od februara ove godine) dostavljao nove podatke i dokaze o tome da je djevojčica Ivona Bajo ubijena, te da su iz istražnih radnji izuzeti dokazi koji na to ukazuju, te zahtijevao reakciju postupajućeg tužioca, što je predviđeno u članu "Obustava istrage", stav 3, niko se za više od 6 mjeseci nije udostojio da iznese stav po tom pitanju.
Podneo sam više pismenih zahtijeva, od kojih prilažem dva, da tužilac Stjepanović Danica, analizira podatke koje sam dostavio i saopšti da li su joj te činjenice bile poznate.
Najvažniji materijalni dokaz je torba čiji je kaiš presječen i većim djelom izmjenjene boje, što asocira na pokušaj uklanjanja tragova ubistva.
Saznao sam da je tu torbu sa lica mjesta uklonio portir "Univerzala", a niti u jednom dokumentu nije opisano stanje u kome se torba nalazi, te je moguće da ni tužilac nije bila upoznata sa tim i sa tom pretpostavkom, tražio sam razgovor sa njom.
No kako je ona to izbjegavala mjesecima, a nedavno sam kao zastupnik Budimke Bajo obavio razgovor sa vještakom dr. Busarčevićem i saznao da mu tužilac uopšte nije dostavila podatke u unutrašnjim povredama, koje su i dovele do smrti, postalo je jasno da se radi o smišljenom i proračunatom prikrivanju dokaza ubistva od strane tužioca.
Audio snimak izjave vještaka, sam dostavio na više adresa uključujući i Tužilaštvo, ali bez ikakve reakcije, a siguran sam da Glavni tužilac "nije sa time upoznat".
S obzirom da je jasno da je tužilac Stjepanović, kriminalac najgore vrste, jer je iz samo njoj znanih razloga, sakrila dokaze o ubistvu jednog djeteta, za šta imam neoborive dokaze, zahtijevao sam potom da te podatke predočim uredu glavnog tužioca, s obzirom da se radi o kriminalu člana tužilaštva, za čiji je rad on nadležan da kontroliše.
Iako sam više puta pokušao da razgovaram sa glavnim tužiocem, ističući da imam nove dokaze u slučaju ubistva djeteta i dokaze o krivičnom djelu, koje je počinila tužilac Stjepanović, dobijao sam odgovore da niko nije tu, da su zauzeti, čak i da neće sa mnom da razgovaraju, kao i da je predmet u Doboju, što nikada nisam pitao, niti me to zanima.
Čak smo sestra i ja pri jednom pokušaju da predočimo dokaze o kriminalnim djelima tužioca Stjepanović (10.08.2010.) uhapšeni i privedeni do sudije za prekršaje, pri čemu za vrijeme 4-satnog pritvora u jednoj prostoriji 2×2 metra, (doduše bez rešetaka i pod nadzorom policije) nije joj bilo dozvoljeno da pozove čak ni advokata.
To je slika odnosa državnih organa prema majci, koja više od godinu dana pokušava da sazna kako je njeno jedino dijete izgubilo život i pri pokušaju da dostavi dokaze biva uhapšena…
Sem pokušaja da se podaci dostave tužilaštvu, obavještavao sam više značajnih institucija, a istakao bih sada da sam od jedne osobe dobio čak dva odgovora, što je za svaku pohvalu, ali njeno ime neću navoditi, da je ne bi time doveo u opasnost, što ću posebno obrazložiti.
Uglavnom obavješten sam citiram: da mogu postupati u slučajevima, kada postoje indicije ili osnov sumnje da je počinjeno krivično djelo, propisano KZBiH.
Dakle, tu onda nema ništa sporno, jer sam dostavio dokaze o tome da je tužilac Stjepanović, izuzela iz istražnih radnji materijalni dokaz (torbu sa deformisanim kaišom), te je čak obmanula vještake, poslavši im samo sliku površinske rane, dok fotografije probodene prsne kosti i razderanog desnog plućnog krila nije htjela da pošalje.
Slike pomenute torbe i audio zapis izjave vještaka dr. Busarčevića, Miroslav.mp3 u kojoj se čuje da je on zapanjen time, su na disku koji sam dostavio na više adresa.
Tužilac je dakle počinila krivično djelo Zloupotreba položaja ili ovlasti te Sprječavanje dokazivanja, da bi to finalizirala djelom Pomoć učinitelju poslije učinjenog krivičnog djela (sem ako nije lično počinila ubistvo). (Iz KZBiH)
Tu su još neka "sitnija" krivična djela, od strane tužilaštva na koja neću niti da trošim vaše vrijeme i navešću samo Lažno prijavljivanje, kada me je glavni tužilac optužio za "Ugrožavanje sigurnosti" tvrdeći da već mjesecima iznosim ozbiljne prijetnje po život i tijelo za 6 pripadnika tužilaštva od kojih dvojicu uopšte ne poznajem. Iskoristili su moje tekstove u kojima pišem da će svi koji prikrivaju ubistvo završiti u zatvoru, što nema nikakve veze sa pomenutim članom, a da se radi o laži vidljivo je iz tonskog zapisa Ranko.mp3 (tužilac Kerović Ranko), gdje gospodin kaže da mu nije jasno zašto su ga ubacili, i da me ne vidi kao opasnost…
Jedini razlog za pokretanje te akcije (saslušanje u policiji, pretres prostorija, danonoćno praćenje, straža ispred kuće u tri smjene, oduzimanje predmeta, prisluškivanje telekomunikacija), je da bi se dokopali računara na kojima su vjerovali da imam sve podatke. Kako sam predvidio taj njihov potez, izuzeo sam sve podatke sa diska na računaru za koje nisu znali, sem par audio i tekstualnih dokumenata, koje sam imao namjeru objaviti početkom aprila, (upad je bio 24. marta).
Kasnije sam ih i obavijestio o tome, neka znaju da sam napravio budale od njih, a dokaz za to je dokument Obavestenje.htm, koji se nalazi na hard disku unutar virtualnog diska Ivonina skola.iso. Računari još nisu vraćeni niti je podignuta optužnica protiv mene iako "imaju obilje dokaza", a i ja sam više puta tražio da pokrenu proces.
Nažalost ceh zbog toga su platili drugi, jer u nemoćnom bijesu da me eliminišu, legitimisali su i pretresali moje poznanike, a jedan je već izašao i pred sudiju, a to nije sve.
Dana 05.08. zakazali smo razgovor sa načelnikom krimimalističke policije, kada sam mu ukazao na "propuste" inspektora, te je on složivši se da ih je bilo, obećao da će sve ispitati. Potom sam sugerisao da na isti način, kako je podneo zahtjev da se ja saslušam i da mi se pretresu prostorije, to učini i za tužioca Stjepanović Danicu, a na osnovu izjave vještaka, uz opasku ako ih se ne bojite.
Tada na to nisam obratio pažnju, odgovorio je "Mislite da se bojim".
Nije dakle rekao niti, "Zašto bih se bojao" ili"Koga da se bojim", jer je očito znao i "zašto" i "od koga" prijeti opasnost, ali je istakao samo to da se on ne boji.
"Pa možda ću to i da uradim", nastavio je i u daljem razgovoru još jednom to ponovio, ali kako sam se u ranijem periodu uvjerio da je smrt Ivone Bajo tabu tema, nisam ozbiljno shvatao njegove riječi.
No već sutradan pred zgradom suda kada nam je opet saopšteno da je glavni tužilac "jako zauzet", a Stjepanović Danica na odmoru, (za nju uopšte nismo pitali), ugledali smo dotičnu, kako izlazi iz zgrade.
Na spontani uzvik moje sestre "Gospođa Danica", ista je brzinom munje pognula glavu i kao zmija šmugnula nazad u zgradu, a sve se odigralo u prisustvu pripadnika sudske policije, koji nam je i rekao da je ona na godišnjem odmoru.
Da li je on slagao nas ili je neko prethodno slagao njega ili je načelnik kriminalističke policije poslao zahtjev kako je i rekao nije mi poznato, ali po načinu kako je reagovala tužilac Stjepanović, izgleda da je bila u velikim problemima.
Nažalost to nećemo ni saznati jer je par dana kasnije načelnik kriminalističke policije, gospodin Aco Teodorović, "doživeo infarkt za vrijeme vožnje i udario u neki objekat pored puta".
Kakve je povrede zadobio nije poznato, jer je sahranjen već sutradan bez autopsije, a i zašto bi bila potrebna, kada imamo inspektora Markovića, (čije postupke je namjeravao da ispita) ili nekog drugog sposobnog policajca koji odokativno konstatuje "infarkt".
Zašto bi tek tužilac nalagao autopsiju čovjeka koji je namjeravao ili već uputio zahtjev za saslušanje tužioca, kada se mišljenje patologa možda ne bi uklopilo u priču o infarktu.
A možda je smrt gospodina Teodorovića zaista prirodna, što sada više nećemo saznati, jer je uz maksimalno cenzurisane informacije sahranjen po hitnom postupku.
Drugi slučaj je još zanimljiviji, a desio se na dan fudbalskog susreta Srbija-Njemačka, kada su svi lokali u gradu bili prepuni, a i ja sam takođe gledao utakmicu, pošto sam predao jedan dokument u Tužilaštvu.
Pošto je bilo sparno otišao sam do toaleta da se umijem, vratio se vrlo brzo i zaista nisam primjetio nikog kod stola gdje sam sjedio sam, ali po povratku kući sam osjetio neprijatan bol u stomaku, koji se intenzivirao i trajao više od 7 dana.
Moje sumnje po pitanju trovanja nisam iznosio nikome, ali nisam htio da idem u bolnicu, jer bi im tako dao još povoljniju priliku da me likvidiraju.
Uostalom, kada sam krenuo u obračun sa mafijom, bio sam spreman na takve poteze i to je moj izbor, ali da li je gospodin Teodorović žrtva kriminalaca ili ne.
Možete li to da znate.
Koliko još osoba može da strada od istih ubica.
Dokaza za ubistvo gospodina Teodorovića nemam, ali sam vam predao neoborive dokaze o prikrivanju ubistva osmogodišnje djevojčice od strane tužilačke mafije, (najmanje dvoje iz Bijeljinskog tužilaštva, a vjerovatno još dvojica tužilaca, a možda i više).
Dužnost svakog od nas je da da svoj doprinos u borbi protiv organizovanog kriminala.
Ja sam uradio sve što može jedan pojedinac,jedan čovjek.
Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902