GLAVNA RASPRAVA 08.07.2015.

DOKAZI KRIJUMČARENJA U BOBAR GRUPI, ZBOG ČEGA JE PRIKRIVENO UBISTVO OSMOGODIŠNJE DJEVOJČICE:
"1. Iz izjave datoj tužiocu dana 12.08.2009. godine (Kta-596/09) Kešmer Mirsad na dnu strane 4. izjavljuje da su dovezli 4 paketa robe prilikom isporuke 23.07.2009. godine. 2. Moco Nedžad suvozač dana 12.08.2009. godine (Kta-596/09) u svojoj izjavi na strani 5 redovi 6 i 7 kaže da su bila 3 do 4 paketa robe. 3. Tadašnji direktor A.D Univerzal Lazarević Zlatan dana 11.08.2009. godine (Kta- 596/09) u svojoj izjavi na strani 3, pri dnu opisuje da je sutradan magacioner raspakovao samo paket. 4. Ni tog dana kad je dovezena roba 23.07.2009. godine a ni narednih dana pa čak ni prilikom izjave datoj u CJB Bijeljina (28.07.2009. godine), portir Sofrenić ne pominje kamion niti dovezenu robu odnosno prikriva njihovo postojanje.


GLAVNA RASPRAVA 08.07.2015.

BOSNA I HERCEGOVINA
REPUBLIKA SRPSKA
OSNOVNI SUD U BIJELJINI
Broj: 80 0P 056780 14 P
Bijeljina, 08.07.2015. godine
ZAPISNIK SA GLAVNE RASPRAVE

Sastavljen dana 08.07.2015. godine u Osnovnom sudu u Bijeljini

OD SUDA PRISUTNI
SUDIJA: Vakičić Željka
ZAPISNIČAR: Mila Terzić

PRAVNA STVAR
TUŽITELJ: Zdenko Bajo
TUŽENI: Republika Srpska
RADI: naknada štete

Započeto u 12,00 časova
Konstatuje se da su na glavnu raspravu pristupili:
za tužitelja pristupio lično
-za tuženu nije pristupio niko uredno pozvana.
Od javnosti pristupila Halilović Jasminka i Zlata Pirić.
Tužitelj predlaže da sud održi glavnu raspravu u skladu sa zakonom a u odsustvu uredno obavještene tužene, odnosno da sud postupi u skladu sa zakonom, nakon čega sud donosi:
R J E Š E NJ E
Otvara se glavna rasprava. Glavna rasprava je javna.
U uvodnoom izlaganju tužitelj izjavljuje sledeće:
Smatram da su ne samo u ovom nego i u ranijim postupcima smišljeno kršena moja prava, te sam sudu dostavio prijeđlog vezano za čl. 81. Zakona o parničnom postupku, te prijedloge za usvajanje nekih novih dokaza.
Takode sam u cilju zaštite svojih prava podneo poseban tužbeni zahtjev za utvrdenje diskriminacije što sam i najavio na predhodnom ročištu a u samom tužbenom zahtjevu sam detaljno obrazložio o kakvim se povredama radi i to ne o svim. Smatram da bi zbog regularnosli postupka bilo potrebno da sud prvo utvrdi da li je ili nije došlo do disktriminacije, s obzirom da bi teoretski moglo doći do završetka ovog poslupka bez obzira u čiju bi se korist okončao a onda bi eventualno neki drugi sud mogao odlučiti da je došlo do diskirimininacije, što bi značilo da su sve radnje u ovom postupku neregularne. S toga smatram da bi bilo najekonomičnije i jedino ispravno po zakonu da se dalje postupanje u ovoj parnici odloži do odluke suda po mom tužbenom zahtjevu za utvrdenje diskriminacije koji se u skladu sa zakonom mora rješavati po hitnom postupku.

Nakon toga a imajući u vidu navode tužitelja iznijete na današnjem ročištu, te činjenicu da je tužilac dostavio ovom sudu novi podnesak i to na ovaj broj predmeta dana 29.06.2015. godine u pismenom obliku naslovljen kao tužbeni zahtjev za utvrđivanje diskriminacije u ovom predmetu a sve temeljem odredbe čl. 57. stav 1. i 2. ZPP-a, sud donosi sledeće:
R j e š e n j e
Odbija se preinačenje tužbe u ovoj pravnoj stvari.
Obrazloženje
Sud smatra da je tužilac pismenim podneskom od 29.06.2015. godine naslovljenim kako je to naprijed navedeno na ovaj broj predmeta preinačio tužbu u ovoj pravnoj stvari te obzirom da je prinačenje tužbe dozvoljeno temeljem naprijed navedenih odredbi najkasnije do zaključenja pripremnog ročišta a da se predmetni postupak nalazi u fazi glavne rasprave, sud je odlučio kao u izreci rješenja a uzimajući u obzir i odredbe čl. 10. ZPP u kojima je navedeno da je sud dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja, te obzirom da se u ovoj fazi postupka obrazlažu materijalni dokazi sud je odlučio kao u izreci.
Pravna pouka:
Protiv ovog rješenja nije dozvoljena posebna žalba.
Imajući u vidu da je sud odbio preinačenje tužbe, sud donosi sledeće:
Rješenje
Odbija se prijedlog za prekid postupka iz razloga što je sud odbio naprijed navedeno prinačenje tužbe jer nisu ispunjeni uslovi iz čl. 378 i 379. ZPP-a
Pravna pouka:
Protiv ovog rješenja nije dozvoljona posebna žalba.
Takođe sud donosi sledeće
R j e š e n j e
Vezano za nove dokaze koje je tužilac predložio u posljednjem pismenom podnesku od 29.06.2015. godine kao i za dokaze koje je tužilac predložio 27.05.2015. godine, sud iste ne može prihvatiti obzirom da se predmet nalazi u fazi glavne rasprave. Takođe sud konstatuje da je tužilac u podnesku od 29.06.2015. godine ponovo predlagao određene dokaze kako je u ovom podnesku navedeno a koje je sud ranije odbio odnosno čije sprovođenje nije dozvolio a pozivajući se na čl. 81. ZPP-a, te sud konstatuje da je o ovim prijedlozima već odlučio da iste nije usvojio te da ostaje kod takve odluke.
Što se tiče prijedloga da se u ovoj pravnoj stvari saslušaju svjedoci a kako je to tužilac navodio u svom pismenom podnesku i na okolnosti kako je to naveo i na pripremnom ročištu od 20.08.2014. godine, sud donosi sledeće:
R j e š e n j e
Sud odbija ovakav prijedlog tužioca kao suvišno a imajući u vidu i predložene materijalne dokaze tužioca.
Što se tiče službene zabilješke sud će izvršiti uvid u službenu zabilješku Okružnog tužilaštva Bijeljina br. Kt 596/09 od 04.01.2010. godine koja se nalazi u tužilačkom spisu koji je priklopljen uz ovaj predmet. Budući da se sam tužilac na proteklom ročištu izjasnio da je mislio prilikom prijedloga dokaza da se izvrši uvid upravo na ovu službenu zabilješku a koju je predložio na ročištu od 20.08.2014. godine a neće se izvršiti uvid u dokumente koje je povodom traženja suda službenim putem dostavilo Okružno tužilaštvo Bijeljina obzirom na izjašnjenje tužioca povodom toga te da je tužilac taj koji je predložio ovaj dokaz.
Tužilac se izjašnjava vezano za Odluku suda kojom se odbija njegov prijedlog da se saslušaju svjedoci te izjavljuje sledeće:
Smatram da se odlukom suda o tome da se ne sasluša nijedan predloženi svjedok želi postići to da sud uopšte ne utvrđuje činjenice nego da ih prikrije a posebno s obzirom na to da se tužena u svom odgovoru uopšte nije odredila o tome nijednom riječju koji su razlozi i činjenice zbog kojih osporava tužbu, te ću biti prisiljen da se o tome detaljnije izjašnjavam na osnovu čl. 102 i 103. ZPP-u.

Nakon toga nastavlja se obrazlaganje tužioca materijalnih dokaza u ovoj pravnoj stvari te tužitelj izjavljuje sledeće:
Dokaz Odgovor OT Doboj na moj zahtjev koji sam obrazložio na predhodnom ročištu, od 07.07.2014. godine citiram: "U vezi sa vašim zahtjevom koji smo zaprimili dana 23.06.2014. godine ovim vas putem obavještavamo da je dana 14.12.2012. godine donesena naredba da se neće sprovoditi istraga protiv vas zbog krivičnog djela ugrožavanja sigurnosti iz čl. 169. stav 1. i krivčnog djela nedozvoljena trgovina i promet oružija ili eksplozivnih materijala iz čl. 399. stav 1. KZ RS, jer je iz prijave i priloga očigledno da prijavljeno djelo nije krivično djelo."
Ovo je još jedan primjer odnosa Državnih organa prema građanima jer je pravilo da nikada ne odgovaraju na postavljena pitanja nego se ismijavaju nad zakonom i pravima gradana. Podsjećam da sam postavio pitanje kakvu su ulogu imale osobe iz OT Bijeljina kojima sam navodno prijetio. Da li su postupli službeno ili sam prijavljen od njih u svojstvu gradana. Takode sam obavijestio više državnih organa za postojanje parnice za materijalnu i nematerijalnu štetu gdje bi bilo važno da se zna da li je iniciranje za sve radnje protiv mene poteklo od privatnih lica ili od ovdje tužene RS. Tužena RS dakle odbija da se izjasni kakvo je bilo svojstvo osoba kojima sam navodno ugrozio sugurnost. Osim toga mi je zabranila pristup u OT Bijeljina i godinama odbijala dostaviti podatke o istražnim radnjama protiv mene, o vještačenju računara i o nadzoru nada mnom. Jasno je da je tužena RS uskraćivala moja Ustavom garantovana prava kako bi mi nanijela štetu u parnici od koje ovaj poslupak razdvojen a gdje sam je tužio za smišljeno uništavanje programskog koda. Ako se analizira ovaj odgovor vidi se da se koristi termin "čl. 169. stav 1", što se odnosi na fizička lica. Stav 2. se odnosi na ugrožavanje osoba vezano za njihove službene radnje, što znači iako je tužena RS pokušala izbjeći odgovor, ovdje je vidljivo priznanje da su sve radnje protiv mene pokrenute po prijavi gradana a ne radi se o službenim radnjama, što je bilo poznato svima pa i sudovima u Bijeljini, koji su da bi pomogli krivcima, falsifikovali činjenice i dokaze i proglasili ta krivična djela za službene radnje. Ovo je još jedan od dokaza da državni organi ne znaju da sakriju informaciju čak i kad to žele a što je glavni razlog zbog koga mi je zabranjen pristup u OT Bijeljina jer sva njihova krivična djela razotkrijem bez problema.
Dopuna krivične prijave protiv pravnog lica AD Univerzal Bijeljina od 19.03.2014. godine. Skrećem pažnju sudu na važnost ovog datuma jer ću prilikom analize materijala dostavljenog od OT Bijeljina pokazati da je okružni tužilac Medić postupala po podnesku informativne prirode iz januara iste godine tretirajući to kao krivičnu prijavu. U ovoj dopuni sam prvi put ukazao na dokaze krijumčarenja što smišljeno nisam htio ranije da učinim nego sam zahtjevao da se to obavi usmeno na zapisnik i da ukažem tužiocu na dokaze za to. OT Bijeljina je godinama manipulisala sa podnesciina koje sam dostavljao tvrdeći da su vezani isključivo za istragu pogibije Ivone Bajo iako se u tom spisu ne pominje ni oštećenje tuđe stvari ni davanja lažnog iskaza, ni sprečavanje dokazivanja a posebno ne krijumčarenje. Iz ove krivične prijave koju sud ima u cjelosti na uvid citiraću samo stavke koje ukazuju na krivična djela koja nemaju nikakve veze sa nanošenjem teške tjelesne povrede kako je to formulisano u spisu KT 596/09:
"1. Iz izjave datoj tužiocu dana 12.08.2009. godine (Kta-596/09) Kešmer Mirsad na dnu strane 4. izjavljuje da su dovezli 4 paketa robe prilikom isporuke 23.07.2009. godine.
2. Moco Nedžad suvozač dana 12.08.2009. godine (Kta-596/09) u svojoj izjavi na strani 5 redovi 6 i 7 kaže da su bila 3 do 4 paketa robe.
3. Tadašnji direktor A.D Univerzal Lazarević Zlatan dana 11.08.2009. godine (Kta- 596/09) u svojoj izjavi na strani 3, pri dnu opisuje da je sutradan magacioner raspakovao samo paket.
4. Ni tog dana kad je dovezena roba 23.07.2009. godine a ni narednih dana pa čak ni prilikom izjave datoj u CJB Bijeljina (28.07.2009. godine), portir Sofrenić ne pominje kamion niti dovezenu robu odnosno prikriva njihovo postojanje.
5. Podatke o dolasku kamiona i dovezenoj robi otkrila je porodica Bajo, što je opisala Budimka Bajo Bollin u izjavi dana 11.08.2009. godine (Kta-596/09) na strani 7. drugi stubac.
6. Portir Sofrenić je prvobitno opisivao da je lično vidio dana 23.07.2009. godine djevojčicu Ivonu Bajo kako se kreće ulicom i krvari prije mjesta gdje je pala, što odgovara i slikama lica mjesta a potvrdio je u izjavi datoj MUP-u da je bilo više mrlja krvi dok je prilazio djevojčici, što jasno ukazuje da je povređena prije tog mjesta gdje je ležala.
7. Pošto je porodica Bajo prenijela njegovu izjavu, isti mjenja verziju događaja i prvo 28.07.2009. godine negira da je vidio kretanje djevojčice ne pominjući dolazak kamiona iako je pitan da li ima nešto bitno, dok se posle otkrivanja pomenutog vozila ispostavlja da je lično pomogao njihovom bjegstvu sa lica mjesta (izjava Dušanke Filipović 10.08.2009. godine na strani 4.).
8. Krajem maja 2010. godine portir Sofrenić u telefonskom razgovoru sa zastupnikom gospođe Bollin (audio zapis dostavljen ranije u OT Bijeljina na disku), opisuje da je uklonio materijalni dokaz sa mjesta zločina. Radi se o torbi dvostruko presječenog kaiša, dio nedostaje a većina ostatka je oprana jakim hemijskim sredstvom (fotografije takođe dostavljene u OT Bijeljina)."
S obzirom da je tužena RS konstantno tvrdila da su dokazi koje sam imao namjeru da prezentujem i o tome usmeno podnesem krivičnu prijavu, već ranije bili poznati i obrađivani u spisu KTA 596/09 te da je sve to opisano u službenoj zabilješci koju je sud usvojio u sklopu dokaza, analizom te zabilješke pokazaću da su to bile smišljene laži da u toj zabilješci ne postoji ništa od krivičnih dijela koje sam naprijed naveo a posebno nema ni pomena o oštećenju tude stvari niti o krijumčarenju.
U vrijeme podnošenja ove dopune krivične prijave, AD Univerzal je u sastavu još uvjek moćne i nedodirljive Bobar grupe ali je, što je za javnost bila tada tajna Bobar Banka dobila rok da izvrši dokapitalizaciju od nekoliko desetina miliona KM do kraja septembra.
Vlasnik Bobar grupe umire posljedni dan tog roka a 40 dana kasnije i u narednom periodu se otkriva da u Bobar Banci nedostaje bar 150 miliona KM za šta je direktno odgovorna tužena RS, koja je suvlasnik te banke. Jasno je da su sve radnje koje je tužena vršila prema meni i mojoj porodici u suprotnosti sa ustavom i zakonima imale za cilj, ne da štite javni red i mir nego da štite mir pripadnika zločinačke organizacije instaliranih u državnim organima koji su u predhodnim godinama pljačkali novac kako iz Bobar Banke tako i iz drugih firmi, drugim nezakonitim radnjama. OT Bijeljina je saučesnik u ovom kriminalu, kao i sudovi u Bijeljini koje sam godinama obavještavao uz dokaze o teškim krivičnim djelima.

Sud opominje tužitelja da je dužan da se drži predmeta spora odnosno tužbenog zahteva, odnosno da prilikom obrazlaganja materijalnih dokaza, obrazlaže ono što je vezano za navode iz tužbe i tužbeni zahtjev.
Ukoliko sud bude smatrao da se ne držim navoda iz tužbe neka me opomene.
Naredni dokaz, zahtjev za pristup informacijama Pravobranilaštvu RS, poslat poštom tako da nema datuma prijema u kome postavljam dva pitanja :
"1. Da li je pravobranilaštvo RS…"

Sud opominje tužioca da ukratko obrazlaže materijalne dokaze, te da doslovno ne čita ono što u materijalnim dokazima već piše a sve imajući u vidu ođredbe čl. 10. ZPP-a.
Dakle smatram da je čl. 99. predviđeno da tužilac izvodi dokaze uključujući i čitanje isprava, što je posebno važno s obzirom da ni podatke koje kažem sudu na raspravi kao što je naprimjer datum mog rođenja sud ne želi da zapamti.
U ovom zahtjevu postavio sam pitanje Pravobranilaštvu RS, da li je podnijelo po službenoj dužnosti krivičnu prijavu zbog krivičnog djela falsifikovanje ili uništavanje službene isprave, te što je izuzetno važno od kog državnog organa je Pravobranilaštvo RS dobilo pomenuti dokument. Ovdje se radi o presudi Prekršajnog suda koja se pojavila u mojoj tužbi za utvrđenje diskriminacije sa udarenim pečatom pravosnažnosti dana 22.12.2010. godine, iako je Okružni sud tog datuma obustavio postupak i preinačio presudu Prekršajnog suda. Pismeno sam po uočavanju tog falsifikata obavjestio sud no umjesto da se ustanovi ko su odgovorni za kreiranje tog dokumenta, puštanje u promet i posebno ko je nalogodavac, Osnovni sud i Pravobranilaštvo su izveli manevar da se taj dokaz kriminala ukloni iz spisa a do danas se tužena RS nije izjasnila da li se možda radi o grešci, (čak ni u odgovoru na ovu tužbu recimo) ili eventualno je ustanovljena nečija odgovornost.
Iako su odbačeni dokazi vezano za rješenje Prekršajnog suda, kako to konkretno i ostala priložena dva a sud je pismeno upozorio da ti dokazi neće biti uzimani u razmatranje ukoliko se ponovo ne dostave, isti sud je opravdavao višegodišnju diskriminaciju upravo "činjenjem istovrsnog prekršaja" u 2010. godini iako je danas potpuno jasno da tužena RS nema nijedan dokaz odnosno presudu o nekom mom prekršaju koja je postala pravosnažna prije 2012. godine.
Naredni dokaz je odgovor Pravobranilaštva RS na ovaj zahtjev. U pet redova koje bi bilo mnogo kraće da ih pročitam nego da ih obrazlažem kako traži sud, Pravobranilaštvo RS neće da odgovori od kog državnog organa su dobili pomenuti falsifikat, nego kao što je običaj tužene RS odgovora nešto sasvim drugo, te kaže da "navedeni dokument mogu u izvrnom obliku potražiti u spisu postupajućeg suda". To je je još jedan dokaz da tužena ne poštuje ZOSPI i prikriva počinioce krivičnih djela.
Ovaj falsifikat je posebno važan s obzirom da je tužena RS u tužbi za utvrđivanje diskriminacije u svom odgovoru tvrdila da mi je ulaz zabranjen zbog kršenja javnog reda i mira 08.07.2010. godine, za šta tužena u ovaj spis nije priložila dokaz – rješenje Prekršajnog suda. Podsjećam da sam u to vrijeme bio pod optužbom i istragom za ugrožavanje sigurnosti, praktično za planiranje ubistva polovine OT Bijeljina a što kao nije bio razlog da mi se zabrani pristup niti to glavni tužilac, ni ovdje tužena RS pominju kao razlog. Dakle mene su kao potencijalnog ubicu nesmetano puštali u OT Bijeljina a navodno mi tek zabranili ulazak zato što sam odbio da napustim prostorije. Sve ovo je dokaz sudu o još jednoj u nizu manipulacija i pokušaja prevara od strane RS.
Naredni dokument je odgovor vrhovnog suda RS od 03. novembra 2014. godine, na moj zahtjev za pristup informacijama.
Tražio sam da budem obavješten, zašto je spis po mojoj tužbi za materijalnu štetu od koje je razdvojena ova parnica poslat Vrhovnom sudu a da ja o tome nemam nikakvih podataka. Podsjećam sud da je upravo maloprije se pozvao na čl. 10. ZPP, a ovdje bez ikakvog obrazloženja tužene RS, šalje spis i odugovlači parnicu iako pravobranilaštvo RS nikada u svojim odgovorima ne obrazlaže zašto je neki predmet relevantan i koje činjenice dokazuju s tim. Ovo je idealan primjer da se pokaže kako sudovi ne poštuju zakon i primaju odgovore Pravobranilaštva (kao što je to učinjeno i u ovom predmetu), bez ijednog razloga, bez ijedne činjenice, bez i jednog objašnjenja šta tužena RS dokazuje spisima koje predlaže.
Vrhovni sud RS me obavještava da nikada nije zatražio od Osnovnog suda u Bijeljini pomenuti spis i da im nije poznato što im je isti dostavljen.
Ja sam pokušao i od Osnovnog suda u Bijeljini zahtjevom za pristup informacijama da dobijem podatke o tome ali nisam dobio odgovor, no moram istaći da je bilo više pošiljaka koje su nestale, te ne tvrdim da odgovor nije poslat.
– Naredni dokaz je otpusna lista mog oca iz bolnice u Banja Luci od 17.12.2012. godine. Moj otac je 12.12.2012. godine otputovao privatnim vozilom na liječenje u društvu Petrović Mitra koga sam predložio kao svjedoka te ću sada morati s obzirom da je sud odbacio sve svjedoke da dam detaljnije objašnjenje. Tog dana sam imao zakazano ročište u parnici protiv A.D. Univerzal tako da nisam mogao lično pratiti oca. 17.12. sam telefonom pozvan iz Banja Luke te mi je saopšteno da će vratiti oca jer nema zdravstvene knjižice a kasnije sam provjerio od svjedoka da je lično ostavio zdravstvenu knjižicu. U večernjim satima su me pozvali iz bolnice u Bijeljini i saopštili da je otac dovezen u teškom stanju. Nekoliko dana ranije sam rekao ocu u prisustvu predloženog svjedoka da ne ide u bolnicu jer ni ja nisam išao kada su pokušali da me otruju jer sam bio uvjeren da se živ ne bih vratio i da je i on u opasnosti. Otišao sam zajedno sa Petrović Mitrom do bolnice, govoreći mu da oca sigurno nećemo živog zateći. Kada smo stigli posle čekanja od desetak minuta saopšteno nam je da je otac upravo umro i da ne postoji nijedan dokument iz istorije bolesti. Odmah sutradan sam podnio krivičnu prijavu o tom događaju zbog nesavjesnog liječenja jer su po opisima medicinskog osoblja osobu u teškom stanju transportovali od Banja Luke do Bijeljine sa lažnim obrazloženjem. Autopsija koju sam tražio je pokazala da su u plućima nađeni tragovi hrane, što bi moglo značiti da je umro gušenjem ali posebno je važno da u otpusnoj listi stoji kako je započeta neka terapija 12.12.2012. godine pa obustavljena 14.12.2012. godine zbog pogoršanog opšteg stanja. Prošle su već dvije i po godine od tog događaja i podnošenja moje krivične prijave a ovdje tužena RS mi nije dostavila nikakvu dokumentaciju o tom slučaju.
Na upit suda da li tužilac ostaje kod prijadloga da se izvrši uvid u predmet broj 80 0 P 058903 14 P kako je to navedeno u podnesku kao prijadlog za usvajanje novih dokaza, tužilac izjavljuje da s obzirom da je sud već odbacio neke dokaze koji su mnogo bitniji, da bih uštedio vrijeme odustajem od ovog prijadloga.

Sud donosi sledeće
R j e š e n j e
Prima se na znanje naprijed navedeno, pa se ovaj dokaz neće sprovoditi.
Na upit suda da li je tužilac završio sa obrazlaganjem dokaza isti izjavljuje: Što se tiče dokaza koje sam ja dostavio u spis obradio sam u skladu sa čl. 99. stav l. sve ono što je sud prihvatio te sad smatram da je na tuženoj RS da iznese svoj stav vezano za isti član stav 2. te s obzirom da svjedoci nisu prihvačeni u tom slučaju preostaje stav 5 gdje bih obrazlagao važnost predloženih odnosno priklopljenih spisa. Ostavljam sudu da donese odluku hoće li odložiti dalju raspravu do izjašnjenja tužene da li žele odgovarati na tužbu. Smatram da ukoliko tužena ne bude iznijela nikakve argumente a nije ih iznijela ni u svojim podnescima sud ne može izvlačiti nikakve zaključke u presudama niti vršiti ulogu zastupnika ovdje tužene RS.
Nakon toga sud donosi
RJEŠENJE
Obzirom da nisu ispunjeni uslovi za odlaganje ročišta jer je tužena uredno pozvana a nije pristupila na današnje ročište te je ročište otvoreno i u toku je njegovo održavanje tako da sud neće odložiti predmetno ročište tako da se isto nastavlja obrazlaganjem odnosno tužilac treba ukratko da izloži – obrazloži prcdmete čije je priklapanje predložio.
Dakle s obzirom da tužena Republika Srpska nije iznijela nijedan razlog ni činjenicu zbog kojih odbacuje tužbu a pozvala se na svoju službenu zabilješku u kojoj se navodno nalaze objašnjenja za pitanja koja sam postavio, smatram da je potrebno pročitali tu zabilješku od prve do zadnje riječi.
Tužilac insistira odnosno predlaže da službenu zabilješku od 04.01.2010. godine br. KT – 596/09 Okružnog tužilaštva u Bijeljini koju je potpisala okružni tužilac Danica Stjepanović on lično pročita od početka do kraja kako bih pokazao da se u njoj ne pominju krivična djela za koja sam htio da podnesem prijavu (recimo krijumačarenje, davanje lažnog iskaza, oštećenje tude stvari, sprečavanje dokazivanja itd.) a s obzirom da se tužena u svom odgovoru nije ni o čemu izjasnila i neću više da oduzimam vrijeme sudu.
Nakon toga sud nalaže tužiocu da ukratko izloži ovaj predloženi materijalni dokaz a ne da isti čita od početka do kraja, jer sud smatra da tužilac i obrazlaganjem iste postiže cilj obrazlaganja materijalnog dokaza a sve shodno čl. 99. stav 1. tačka 1. u kome je navedeno da tužilac ukratko izlaže sva bitna pitanja u sklopu dokaznog postupka a vezano je i za čl. 10 o kome je već bilo riječi ZPP-a.
Nakon čega tužilac izjavljuje:
Za ovu parnicu je bitno da dokažem sudu kako sam imao podatke i materijalne dokaze o krivičnim djelima koja nisu bila predmet istrage u spisu KTA-596/09 što su iz OT Bijeljina godinama lažno predstavljali da je slučaj. Takođe je bitno da pokažem sudu da je materijalni dokaz dječiji ruksak za navedeni spis novi dokaz prema Zakonu o krivičnom postupku.
Sud ima na uvid kompletnu zabilješku i moći će se uvjeriti čitanjem i analizom da se u njoj uopšte ne pominje oštećenje dječijeg ruksaka, ne pominje se kako je došlo do presjecanja kaiša, gdje je nestao dio kaiša, zašto je većina ostatka izmjenjene boje, ko je uklonio taj materijalni dokaz sa smrtno ranjene djevojčice i zbog čega.
Osam mjeseci posle pogibije djevojčice u telefonskom razgovoru sa portirom Sofrenićem sam saznao da je on lično uklonio taj predmet i 24.06.2010. godine podnio krivičnu prijavu protiv njega koja je takođe usvojena u ovaj spis, dostavljena od OT Bijeljina, za krivična djela davanja lažnog iskaza i sprečavanja dokazivanja, koja se takođe ne pominju da su bila predmet istrage u ovom spisu tužilaštva. U ovoj zabilješci nema nijedne jedine riječi objašnjenja kako su nastale unutrašnje povrede djevojčice Ivone Bajo niti čime su nanesene i ne postoji nijedno vještačenje kojim se to dokazuje, kako je recimo žica prečnika 3 mm, mogla da napravi otvor u prsnoj kosti širok samo l mm. Ja sam nekoliko mjeseci prije obustave istražnih radnji pismeno ukazao tužilaštvu da je to potrebno ustanoviti a dokaz za to je usvojen u spis ovog suda.
Osim toga u ovoj zabilješci ne pominje se nijednom riječju krijumčarenje niti utaja a što sam već dokazivao da se desilo jer je kamion koji je dovezao robu istovremeno kada djevojčica pada na asvalt, istovario 4 paketa robe a ujutru je magacioner zatekao samo 1 paket. Ispostavlja se da su 3 paketa nečega nestala preko noći. Sasvim je nebitno o čemu se radilo ali je moje pravo da podnesem krivičnu prijavu o tome u čemu sam sprečavan. Ja sam u krivičnoj prijavi protiv Blagiše Sofrenića ukazao samo na krivična djela sprečavanja dokazivanja i davanja lažnog iskaza i na kraju te krivične prijave naveo da imam dokaze i o drugim krivičnim djelima konkretno misleći na krjumčarenje (oružja ili narkotika) te apelovao na tužilaštvo da mi se omogući dopuna te krivične prijave i dostava dokaza.
15 dana posle predavanja te prijave dana 08.07.2010. godine pokušao sam to i da učinim tražeći istovremeno da dobijem odgovore na pitanja koje sam postavio čak pola godine ranije. Ovdje bih podsjetio sud da je usvojeno u ovaj predmet više takvih zahtjeva a sada posebno ističem pitanje iz februara 2010. godine da li je tužilaštvo ustanovilo kako je došlo do oštećenja tuđe stvari.
Umjesto da mi se odgovori, 50 dana poslije toga, pošto sam napisao da će odgovorni za prikrivanje kriminala završiti u zatvoru ukoliko ne otkriju za čije su interese to prikrivali, optužen sam za ugrožavanje sigurnosti od osoba pravno stručnih, što je nesumnjiv dokaz da je ta prijava u startu bila lažna i da im je jedan od glavnih ciljeva bio otimanje mog računara i uništavanje dokaza o svom kriminalu.
Iako sam tražio razgovor sa postupajućim tužiocem, upućen sam kod zamjenika glavnog okružnog tužioca Gruhonjić Muhameda, odnosno ispred njegove kancelarije, koji je izašao i odbio da bilo ko primi dokaze i evidentira krivičnu prijavu o krijumčarenju koju sam imao namjeru da podnesem i naravno što je još važnije odbili su da odgovore na zahtjeve od prije pola godine. Podsjećam sud da sam izveo dokaze o višemjesečnom obmanjivanju ne samo mene nego prije svega majke ubijene djevojčice, kada nam je saopštavano da OT Bijeljina nije nadležna. Znajući da to nije istina i da će OT Bijeljina negirati da sam uopšte dolazio i kao što sam znao kako će postupati sudije u svim postupcima, kao što znam i kakva je namjera sada suda, bio sam prisiljen odbiti naredbu da se udaljim, jer inače ne bih imao nikakav dokaz niti o smišljenim lažima OT Bijeljina kako nisu nadležni, niti što je još važnije da je izdata tajna điskriminatorska naredba da se zabrani pristup svim članovima porodice djevojčice Ivone Bajo.
Nekoliko godina kasnije glavni Okružni tužilac je pokušao pravdati izdavanje te naredbe upravo tim događajem 08.07.2010. godine, ne odgovarajući kao što to ne čini ni tužena RS sada, ko je odgovoran za oštećenje tuđe stvari. Ja tada naravno nisam htio pismeno da dopunim tu krivičnu prijavu i ukažem na dokaze o krijumčarenju (što sam učinio tek marta 2014. godine) jer mi je mnogo važnije bilo da dođem do odgovora o krivcu za oštećenje dječijeg ruksaka. S obzirom da OT Bijeljina nije utvrdilo ko je oštetio privatno vlasništvo moje porodice, što se vidi iz ove zabilješke to bi bio novi dokaz u predmetu KTA-596/09 a što je OT Bijeljina htjela da izbjegne.

Na upit suda tužilac izjavi da nije završio sa obrazlaganjem spisa T14 0 KTA 0010617 14 te da mu za obrazlaganje treba više vremena, odnosno da je saglasan sa tim da se predmetno ročište nastavi naredni put, te sud imajući u vidu redovno radno vrijeme suda, a u saglasnost sa prisutnim tužiocem donosi sledeće
RJEŠENJE
Nastavak glavne rasprave se zakazuje za dan 06.10.2015. godine sa početkom u 11,00 časova u kancelariji br. 19. Prisutni upozoreni na posledice izostanka, shodno odredbama ZPP-a, te da pismeni poziv neće dobiti.
Na zakazano ročište pozvati tuženu putem pravobranilaštva uz đostavu primjerka zapisnika sa današnjeg ročišta i podneska tužioca od 29.06.2015. godine.
Dovršeno u 14:50 sati.

OBRADA DOKUMENATA OPTIČKIM ČITAČEM

Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902

Komentariši