beats by dre cheap

INTERVJU BUDIMKE BAJO

U njihovim ocima i odnosom prema nama od prvog momenta jasno i bez trunke morala pokazaju da smo mi neke male beznacajne brojke, nismo cak ni osobe sa imenom i prezimenom, mi smo neki XY-slucaj koji pokasavaju da slome, da nas natjeraju da sutimo i budemo pokorni „velicanstvu i velicanstvenima“...i budemo sretni sto smo uopste zivi...

INTERVJU BUDIMKE BAJO

Prije svega zelim da Vam se zahvalim na pomoci i podrsci koja je zaista neophodna u borbi protiv sistema koji „lomi i gusi“ sve sto je napredno, sve sto ima smisla i logike, u sustini protiv bilo koga ko nije uz njega i sa njim...

Mi (brat i ja) vec godinama uporno i u skladu sa nasim mogucnostima pokusavamo doci do istine cije objeladanjenje u javnosti ne bi pogodovalo mnogima...

Nasa borba i istrajnost u borbi protiv drzavnih instituacija nije nimalo laka ali smo ipak uspjeli doci do vaznih informacija koje su skrivane od nas. Vlast i borba za vlast na ovim prostorima od davnina ide nekim svojim uhodanim tokovima a mi igrom slucaja uvuceni i upleteni u neravnopravnu borbu sa sistemom osjecamo svu snagu i brutalnost sistema.

U njihovim ocima i odnosom prema nama od prvog momenta jasno i bez trunke morala pokazaju da smo mi neke male beznacajne brojke, nismo cak ni osobe sa imenom i prezimenom, mi smo neki XY-slucaj koji pokasavaju da slome, da nas natjeraju da sutimo i budemo pokorni „velicanstvu i velicanstvenima“...i budemo sretni sto smo uopste zivi...

Sve i svi koji se nadju ili mogu eventualno da se pojave kao prepreka na putu ocuvanja „fotelja“ zigosani su kao potencijalna opasnost za vladajucu svitu. Na samom pocetku takodje bih zeljela istaci da mi je jedini i prevenstveni cilj naci krivca koji od prvog dana prikriva istinu sluzeci se drzavnim institucijama kao sto je Tuzilastvo, Sud i Policija.

Vise nego ocigledno da je u pitanju neko veoma znacajan i trenutno uticajan jer u protivnom istina bi vec odavno bila objelodaljenja i proturena kao veliki uspjeh nadleznih drzavnih instituacija. Boriti se sam protiv sistema izgleda kao nemoguca jednacina i nasa nastojanja da se dodje do pravde i istine je upravo ono sto nije bilo ocekivano od nas „nebitnih“, pogotovo sto smo inicijalno kategorisani i tretirani kao „tamo neki bez znacaja“ gradjani...

S vremenom su uvidjeli da ne odustajemo, cak naprotiv , zelja za pravdom je svakim danom rasla...i raste.

Ja razumijem vasu zelju i namjeru da napravite „pricu“ koja ce „probuditi“ uspavane i jos jednanput ukazati na nepravilnosti i licemjere drzavnog sistema... zelju da trgnete iz sna sve one koje jednostavno ne vide i ne vjeruju da se sutra mogu naci u istoj ili slicnoj poziciji. Ja licno podrzavam i pozdravljam Vasu namjeru da nam se pomogne u ostvarenju zadovoljenja pravde, istine i morala koji je vec duze vremena na Ex-Yu prostorima nista drugo nego mislena imenica ali takodje smatram da neka od vasih pitanja ulaze u „zonu“ licne privatnosti, tako da cu odgovoriti u onoj mjeri i kolicini koliko smatram da je zaista potrebno, srazmjerno cilju ovog intervijua.

Prije nego sto odgovorim na Vasa pitanja zelim da se osvrnem i prokomentarisem neke teme i razmisljanja koja ce vjerovatno pomoci citateljima da shvate bit nase borbe i istrajnosti. Mnogi ne shvataju da ce biti u identicnoj poziciji, da ce isto tako proci ili biti tretirani ako im se ne dao Bog desi nesto slicno. Ne daj Boze ni neprijatelju da prodje kroz sta smo mi prosli i nazalost jos uvijek prolazimo.

Cesto, priznali to ili ne, postavljamo sebi pitanje VJEROVANJA u nesto sto je u biti usko povezano sa nasim nadanjima, nasim ciljevima. To je normalno, dio svakidasnjice...

Vjernik ili ateista je drugo pitanje i licno za sebe ne mogu reci da sam vjernik, u punom i pravom smislu te rijeci ali istovremeno mogu reci da nisam ni nevjrnik.

Tako se i ponasam. Vjerujem u nesto i to nesto je napribliznije znacenju rijeci: Sudbina...

Ima nesto sto nas prati, nesto sto ne mozemo izbjeci i kako rekose nasi „stari“... prstu sudbine ne mozes izmaci.

Ja sam bezbroj puta sebi postavljala pitanje sta bi bilo kad bi bilo... konkretno – da sam uspjela Ivonu dovesti u Svajcarsku... to se ne bi desilo.?!

Ali nazalost ni ja nisam imala sredjene papire a morala sam otici i naci bilo kakav posao jer nismo imali od cega zivjeti... nas 5-oro u kuci gotovo bez ikakvih primanja.

Vec duze vrijeme ljudi zive u polumraku i strahu, standard je daleko ispod zvanicnih i nezavanicnih prezentiranih egzistencijalnih minimuma... jednostavno receno bjeda i siromastvo prisutni i vidljivi na sve strane, gdje kod se okrenes ...

U svemu tome pocinje da se namece i prepoznaje „crta“ sebicnosti koja se preoblaci u gramizljivost i zavist. Zbog svega toga i priroda pocinje da nas opominje i kazanjava za nemar prema nama samima.... to je neko moje licno misljenje i stav...

Svu trulost drustva gledamo i osjecamo na nasoj kozi ali jos uvijek velika vecina suti, nista ili minimalno preduzimamo da promjenimo postojecu situaciju a potpuno svjesni da se samo od sebe nece nista promjeniti. Nezadovoljstvo je otvoreno ali na nasu zalost samo pojedinci pokusavaju promjeniti postojecu situaciju na bolje. Velika vecina je u strahu da im se pridruzi a i nade gotovo da nema jer se na ovim prostorima pokusavalo i pokusavalo...

I onda kad se ta sudbina poigra s vama, dodje bez kucanja na vasa vrata i ognjiste, izgubite najvoljenije bice, dio sebe... veoma brzo shvatite koliko ste nebitni za drustvo, zajednicu ili drzavu. Svaka Vlast je jaka i tesko dodirljiva... sve se svodi na usamljeni pokusaj koji je unaprijed sprecen a vi ste proizvedeni u nepozeljnu osobu... vi ste Drzavni Neprijatelj jer vas osobe na izvrsnoj vlasti okarakterisu kao drzavnog neprijatelja.

Iz dana u dan guruju nas sve dublje i dublje u beznadeznu poziciju s ciljem potpune zavisnosti od njihove volje i naklonjenosti kome, kada, koliko i zasto uciniti... s vremenom se priviknes na takav odnos, ojacas i to ti daje dodatnu snagu da izdrzis u naporima za objelodanje istine. Ja ne trazim nista osim da se javno kaze zasto se istina skriva, falsifikuje i prikrivaju odgovorni... zbog cega je to tajna i kome bi naskodilo da istina izidje na vidjelo.

Borba je dugotrajana i iscrpljujuca ali krajnje je vrijeme da se svi ukljuce u tu borbu i daju svoj doprinos. Nema tu i nece biti porazenih i pobjednika...

Bolje sutra za nasa pokoljenja ne mozemo ocekivati u jednom korumpiranom i trulom drzavnom sistemu. U stanju su sve uciniti da bi zadrzali svoje „fotelje“ a velika vecina svojom pasivnoscu i nezainteresovanoscu svjesno ili ne svjesno „radi“ za njih.

A sada da odgovorim na Vasa pitanja. Odgovore cu pokusati sazeti koliko je moguce jer u protivnom bi se izgubila forma interview i to bi licilio na roman sa stotinu stranica.


1. G-djo Bollin kako pamtite malu Ivonu?

Moju Ivonu pamtim i pamtit cu... i ne samo ja, postoje jos neke drage osobe i vrijedne pomena koje ce zasigurno pamtiti Ivonin lik.

O tome bi se moglo pisati i pisati i opet ne bih bila u mogucnosti prenjeti sva moja osjecanja. Mislim da citulja objavljena nedavno povodom godisnjice smrti na neki nacin prenosi moja osjecanja i pamcenje na moju Ivonu:

Evo Andjele moj... jos jedna godina prodje. Jos jedno ljeto bez tebe... ali prisutna u mojim mislima, u mojim snovima... Ti si tu, jasno te vidim i osjecam. Prepoznajem tvoj glas i smjeh, tvoje korake... tu si jer si dio mene. Ne mogu da zaboravim darezljivost koju si imala, Osmjehe koji si nesebicno djelila , pozitivnu energiju koju si na nas prenosila i sve nase male slatke tajne koje si cuvala, na tvojoj sreci koja se zasnivala na srecama osoba u tvom okruzenju... da li je to moguce zaboravati Andjele moj... Bez Tebe je Sve NISTA, a sa Tobom je Nista bilo SVE, Adjele moj mali.

2. Recite nasim citateljima sta je Ivona najvise voljela u svom kratkom zivotu?

Ivona je bila izuzetno pronicljiva i zrela za svoje godine. Sve je interesovalo. Sve je zeljela da zna i nije imala problem da to ispolji. Kao i svaka mala djevojcica imala je svoje najdraze igracke, svoje male i velike tajne, svoje zelje. Volila je ispitivati... izuzetna doza znatizelje je bila prisutna i ispoljena ali volila je ponekad i „svoj mir“, svoj kutak. Okruzena ljubavlju i paznjom od njoj najblizih i najdrazih (mojih roditelja kojih vise nema i mog brata) bila je pokretac svima nama.

3. Citaoci nam se obracaju sa pitanjem - Gdje je otac male Ivone? Molim vas mozete li vi odgovoriti na to pitanje?

Ivonu od prvog minuta njenog zivota odgajam sama... uz nesebicnu pomoc moje familije, mog brata i mojih roditelja. Ivonin otac je jedna od onih osoba koje ne zasluzuju da imaju djecu i jednostavno receno nije vrijedan ni pomena. Pomoc od njega nikad nisam ni trazila ni ocekivala, ni materijalnu ni moralnu....

Jedan dio mog zivota o kome ne zelim da pricam a jos manje da se publikuje. Iskreno receno i ne vidim neki poseban razlog... vjerujem da je bilo pitanja od citatelja ali svakome kome pazljivo cita i prati slucaj je jasno da je on neko ko ne zasluzuje jedan sekund paznje... nikad nije bio spoment, niti ce ikada biti spoment.

Mislim da Vam je sada u potpunosti jasna situacija i iskreno se nadam i ocekujem da cete znati uobliciti taj dio interesovanja citatelja upravo onako kako sam objasnila...

Da li ce ovaj odgovor pretrpjeti neke novinarske korekcije ili ne, to ostavljam vama da odlucite ali sustina ne smije biti promjenjena, dogradjena ili oblikovana zbog zelja citatelja...

Ne mogu i ne zelim da kazem da u nekom razdoblju pred tragican dogadjaj nije bilo pitanja od Ivone na tu temu ali jos uvijek je bila mala da bi shvatila situaciju...

Normalno da smo razgovarali o tome ali uzimajuci u obzir realnost i njene godine, jos nije bilo vrijeme za jedan dublji razgovor na tu temu.

4. Recite nam nedostaje li vam Ivona?

Mislim da je pitanje prilicno neprikladno formulisano... pitanje koje se ne postavlja ni jednoj majci koja je izgubila svoje djete... djete, pubertetlija, mladic, odrasla osoba – apsolutno nebitno. Bol za djetetom je vjecna bol... poslije jedne takve tragedije naidju neki dani sa malo vise sunca nego kise, covjek pokusava da opet zivi „normalno“... a koliko je to moguce zavisi od slucaja do slucaja ali u nasem slucaju to „tesko vrijeme“ je jos vidljivije jer je prestala da zivi a nije ni pocela da zivi... zbog tamo nekih osoba koji sebi daju za pravo da rade sta hoce, kad hoce i kako hoce...

Jedno ili vise malih djecijih srca i osmjeha za njih ne znaci ama bas nista. Ne volim da upotrebljavam neke rijeci jer sebe ne vidim u tom rijecniku ali ponekad jedino te rijeci mogu da opisu stav, ponasanje ili razmisljanje nekoga XY...

Za njih je ona osoba koja se nasla na pogresnom mjestu u pogresno vrijeme i uzimajuci u obzir znacaj i velicinu „akcije i transakcije“... spomenuta kao Koleteralna Steta. I samoj meni zvuci grubo ali to je upravo to za tu vrstu ljudi...

Kad malo bolje razmislim mislim da se i ne mogu svrstati u kategoriju ljudi... kako ih opisati ne znam, cak i ovaj nas relativno bogat rijecnik je siromasan jer nije u stanju opisati takve umove i ponasanje.

5. Kako se vlast u BiH,odnosila prema vama i da li je bilo razumijevanja za ovu vasu borbu za istinu.

Sve je vec receno u blogovima i tekstovima moga brata i postoji jos nada da ce sa promjenom vlasti ipak pravda naci svoje mjesto...

Takodje vjerujem i u ono staro vjerovanje... Nicija nije do zore... ili Tiha voda brijeg roni. Ne da nije bilo razumjevanja... od prvog dana do danas pokusavaju raznim nacinama da nas prikazu kao mentalno poremecene osobe...

Svega drugog je bilo osim razumjevanja. Mi i ne trazimo niti smo trazili razumjevanje, mi trazimo da se postuju i sprovode zakoni bez uticaja politickih mocnika to jest tajkuna na zakone... da se zakon postuje i svi budemo jednaki pred zakonom. Kako ocekivati razumjevanje od nekoga ko vas svjesno laze i obmanjuje od momenta tragedije.

6. Da li vam je prijeceno i koje ste sve neugodnosti imali od strane onih koji treba da stite pravdu?

I to je veoma detaljno opisano u tekstovima mog brata...

Prijetnje su bile minimalne i relitivno zanemarive a bilo ih je u isprobanom stilu...nadziranje, upad u kucu i pljenidba kompjutera ali u poredenju sa sikaniranjem, ismejavanjima, nipodostavanjem, lazima i obmanama... tretiranjem mene i posebno mog brata kao dvoje ludaka i cudaka a prijetnje su najblaze receno „simbolicne“...

Najkarakteristicniji je sam proces... u sustini se svodi na uhodana pravila ponasanja i procedure: Mi cemo svjesno da odbijemo svaki zahtjev iako pravno-formalno nemamo razlog, ali vi imate pravo da se zalite drugostepenom sudu... i tako vas vrte u zacarani krug kao ringispil.

Idu svjesno na igru zvanu iznuravanje pa koliko ko moze da izdrzi...

Uostalom kad je pojedinac-jedinka uspjela protiv sistema...

To im je „moto“ kojeg se drze. Nas moto je istina i zadovoljenje pravde ipak ce pobjediti. Jednostavno receno oni koriste „rupe“ pravila i zakona kao naprimjer neurucivanje poziva pravovremeno ili slanje rijesenja i obavjestenja na nepostojece adrese ili zvanicnih tvrdnji odgovornih da je predmet predat drugom u nadleznost i onda nakon dugotrajne prepiske pismeno dobijete odgovor od te institucije da ga nikad nisu ni dobili...

Greske su moguce, desavaju se i tim metodama dobijaju na vremenu... nesto sto u biti moze biti odgovoreno odmah, odgovoreno je nakon godinu ili cak i duze...

Kakvi su to ljudi, gdje je tu moral ako vec nista drugo? Vjerujem da pojedini ukljuceni u tu igru to ne rade sto zele, sto su zaista pokvareni vec da je u pitanju iskljucivo strah za sutra.... svakodnevno gledaju kako prolaze „neposlusni“ jer koji nije uz njih automatski je protiv njih i da naglasim da ne bi bilo zabune - ja ih ne opravdam ali razumijem zasto su takvi.

7. Recite nam, kako je po vama stradala Ivona i zasto se ovaj slucaj uporno zataskava?

I to je takodje vec u potpunosti objasnjeno u blogovima a djelimicno dotaknuto i u prehodnim komentarima. Najkrace receno: jedan strasan tragican slucaj, ne smatram da je planiran i namjeran i mi to nikada nismo ni tvrdili... prst zlokobne sudbine se poigrao sa nama i odnio Ivonu od nas.

Zvanican izvjestaj kako je stradala Ivona nije ni priblizan istini...

Volila bih da mogu reci da je makar poluistinit ali nazalost nije tako. Tu je niz dokaza do kojih smo dosli koji mogu da potvrde ovu moju izjavu.

Prvi pokusaj krivotvorenja istine i obmane je pokusan preko patologa...

I on sam je bio u nedoumici kako uticati na nas da prihvatimo njihovu verziju ali vec poslije uradjene obdukcije proradila mu je savjest i saopstio nam je

„Ja nisam mogao da potpisem da je zica uzrok smrti“.

Patolog nam je takodje saopstio da nikada u karijeri nije vidio takvu povredu, da je rana netipicna, nije noz nije ni zica...

I laiku je jasno da je bilo pritisaka od nadleznih (najlogicnije od Tuzioca i MUP-a) da se slucaj tako zakljuci. U to se veoma brzo uvjeravamo jer poslije obdukcije odlazimo u MUP gdje nas inspektor Markovic Dragoslav uvjerava da je zica 100% uzrok smrti i da se on pita vjestak Simic Vidak ne bi radio obdukciju nego Cirhlas iz Tuzle.                                 

Dodatnu sumnju je izazvala izjava portira koji nam je rekao da je vidio djete kako se krece sa biciklom, krivuda, iskasljava krv i tek onda pada. Znaci da je Ivona povrijedjena prije pada.  To smo prijavili inspektoru koji je istog momenta negirao i osporavao tu mogucnost. Sa sigurnoscu mogu da tvrdim da su oni upravo uticali na portira da promjeni iskaz. Sedam dana nakon smrti slucajno saznajemo da je neki kamion dovezao robu a MUP I OT Bjeljina nisu to nigdje evidentirali. Oni su upravo dozvolili da kamion napusti mjesto nesrece.

Sva vjestacenja ukazuju da zica nije uzrok smrti i da ne moze biti uzimajuci u obzir velicinu rane. U izvjestaju trasologa nigdje se ne spominje nijedna unutrasnja rana. Poslije mnogih pokusaja dolazimo do saznanja o skrivanju dokaza kao sto je torba i presjecen kais...

Ubrzo angazujemo drugog vjestaka, dr. Anto Blazenovica koji je uradio analizu, a dostavljene su mu sve povrede i slika torbe. On smatra da tupa zica nista od toga nije mogla da napravi, nego neki trakasti predmet dimenzija 25 x 1 mm.  Tuziocu je dostavljeno vjestacenje prve polovine 2010 i na to nema do danas nikakve reakcije.

Poslije odluke o nesprovodjenju istrage, tuzioc je zadrzao obavjestenje 7 dana i otisla na odmor od 12 dana. Rekli su mi da mogu vidjeti spis kad se vrati a rok za prituzbu je bio 8 dana. Da li je potreban ikakav dodatni komentar.

S vremenom dolazimo i do drugih dokaza, borba traje do danas i suocavamo se cinjenicom da je nekome izuzetno stalo da se slucaj zataska, da istina ne izidje na vidjelo, najblaze receno da se odugovlaci do beskraja... dok ne familija Bajo ne izumre jer poslije toga niko nece nastaviti borbu. Prosto nevjerovatno koliko drzavnih institucija i pojedinica koji reprezentuju zakonodavnu i izvrsnu vlast je duboko uveceno u skrivanje istine...

TO UPRAVO OBJASANJAVA DRUGI DIO VASEG PITANJA: ZASTO SE OVAJ SLUCAJ UPORNO ZATASKAVA.

Zasto se zataskava?... Da li je u pitanju: Droga, Oruzje, Novac... nije vise ni bitno... Sa sigurnoscu mogu reci da postoji NESTO, jer ne vidim drugi razlog zasto bi sve nadlezene institucije drzavnog sistema i vlasti uporno i konstatno radile na skrivanju dokaza, zadrazavanju, usporavanju procedure..sve dopustene i ne dopustene „poluge“ su upotrebljene i jos uvijek se upotrebljavaju u cilju skrivanja istine. Skrivaju Nekoga ili Nesto i vrlo vjerovatno da je u pitanju i NEKOGA i NESTO.

Svo to skrivanje, prikrivanje i zataskavanje je toliko nestrucno ili tacnije receno neprofesionalno izvedeno. Svugdje je prisutan vidljiv trag te ne strucnosti prikrivanja i izvrtanja istine... jer se nije ocekivalo da ce tamo neki „obicni smrtnici“ pokusati doci do istine...

Ma to ce se „smiriti“ za koji mjesec i niko vise nece ni pitati sta je bilo... Sa sigurnoscu im porucujem da su se prevarili... kad tad istina ce izici na vidjelo... i svi oni koji su ucestvovali u tome naci ce se tamo gdje im je mjesto. Iako zaista nemamo adekvatnu edukaciju u oblasti prava i zakona, niti strucnu pomoc uspjeli smo doci do mase informacija koje su bile skrivane, prikrivane, izmjenjene i namjerno pogresno interpretirane.

8. Vjerujete li da ce pravda na kraju pobijediti i da ce istina o pogibiji vasse kcerke izaci na vidjelo.

Da - jos uvijek duboko vjerujem da ce pravda na kraju pobjediti i istina izici na vidjelo ali samo nakon smjene aktuelne strukture na vlasti.... ovi su vec dokazali za koga i zasto rade, zasta se bore i sta im je cilj...

Bilo bi iluzorno ocekivati da ce sadasnja „svita“ poceti postupati u skladu sa zakonom i moralom...

Kadija te tuzi, Kadija ti sudi...

Da li je vise smjesno ili zalosno tesko je presuditi ali je zaista toliko trulo i toliko smrdi da se ne moze izdrzati taj miris to jest smrad „pravde“...

9. Razmisljate li da drzavu BiH tuzite sudu za ljudska prava u Strazburu?

Bilo je raznih razmisljanja i jos uvijek postoje jer po svojoj prilici to izgleda kao jedna od preostalih mogucnosti...

Ovdje se ovaj proces nece zavrsiti sa ovim Sudom i Tuzilastvom... iskorumpirano da ne moze biti vise i ociglednije.

Ne bih zelila i volila da se moj naredeni komentar shvati pogresno ali ne mogu a da se ne osvrnem na Vase pitanje to jest konstataciju:

Razmisljate li da drzavu BiH... mislim da tako nesto zaista ne postoji. Postojanje raznih Ministarstva, Skupstine i ostalih zakonodavnih tijela ne znaci da postoji i drzava...

Formulano Da - prakticno Ne.

Svugdje postoje problemi, greske i slicni propusti ali kad se imaju ocigledni dokazi... onda makar u tom slucaju neki drzavni organ, instituacija stupa na djelo...

Dalji komentar nije potreban.

10. Koliko cesto posjecujete Ivonin grob i sta osjecate kada dodjete na groblje?

Onoliko koliko mi mogucnosti dopustaju s obzirom da zivim i radim van zemlje.

Tri, cetiri puta godisnje sigurno... od prosle godine avio transport je vidno povoljniji tako da je moguce i ucestalije posjecivanje Ivoninog groba. Sta osjecam... cesto sebi sve ovo predstavim kao ruzan san i onog momenta kad dodjem na grob po ko zna koji put shvatim – ipak je java. Gubitak djetata je vjecna bol za svakog roditelja.

11. Imate li sta poruciti nasim citateljima?

Probudite se.. pomozimo jedni drugima... nevolja i nesreca dolaze nepozvane bez kucanja na vrata...

Isti ili slican problem i tek onda cete shvatiti kako je tesko biti sam i izolovan u borbi za svoja prava, protiv nepravde.

Poceti cete razmisljati o svemu drugacije... sjetit cete se nekih pisanja na tu (te) teme i zato ne dozvolite da se to desi da bi se pokrenuli u borbi za bolje i pravednije sutra...

Krenite u borbu za dostojanstvo i srecu sada, odmah poslije citanja ovog ili nekog slicnog teksta.

Ja sam sigurna da Svako od nas na neki nacin moze da doprinese brzim i boljim promjenama. Sutra vec moze biti kasno...

Nasoj djeci, nasim unucima, nasim pokoljenjima  treba pomoci a i mi jos uvijek udisemo kiseonik... i to bi uskoro mogli da nam uskrate ili ogranice, zapocetak par-nepar i oni bi pravili listu...

Neki bi opet bili slucajno "greskom" zaboravljeni... ne bi me iznenadilo...

Gotovo redovno gledam i slusam vijesti iz BiH, procitam novine... i uzimajuci u obzir sve navedeno nisam vise sigurna da mi zasluzujemo bolje, mi smo ih izabrali - mi ih trebamo smjeniti i suditi im za sva nepravde pocinjene...

Samo smjena s vlasti nije dovoljna. Svi koji su uprljali ruke moraju da odgovaraju za svoje postupke i djela... ali mi nemamo toliko zatvorskih celija i kreveta, po dvoje u jedan zatvorski krevet mozda bi privremeno rjesio problem zatvorskih kapaciteta....


BUDIMKA BOLLIN BAJO
(adresa 1) BADENERSTRASSE 23
8952 SCHLIEREN
(adresa 2) Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina

po punomo─çi OPU-559/2010 : ZDENKO BAJO
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902

 

KRIMINAL U VLASTI
http://kriminaluvlasti.blogger.ba
27/11/2014 00:06