beats by dre cheap

POVEZ PREKO OCIJU

Ako postoji nešto u čemu će se složiti svi građani, bez obzira na vjeru ili narodnost je to da zemljom vlada kriminal i korupcija. To uglavnom priznaju i državni organi zaduženi za poštovanje i primjenu zakona i svi političari. Jedino što "ne znaju" je kako zaustaviti bezakonje i identifikovati krivce.

           

POVEZ

PREKO OČIJU




DRŽAVNI ORGANI ZATVARAJU OČI PRED DOKAZIMA O UBISTVU OSMOGODIŠNJE DJEVOJČICE, ČINEĆI SVAKODNEVNO NOVA KRIVIČNA DJELA




U zemlji kojom vlada mafija, država je praktično zločinačka organizacija a svi državni organi su pod kontrolom organizovanog kriminala. Pitanje je kakva je uloga časnog i poštenog službenika u državnom organu koji je suštinski u službi tajkuna, kumova i narko bosova. Možda se ne osjećaju prijatno, kada se institucija u kojoj rade, u cjelosti opisuje i posmatra kao kriminalni klan, no zapitajmo se u čemu je tu problem?
Da li su vam krivi građani koji iznose dokaze o bezakonju i kriminalu ili su za to odgovorne vaše kolege, izvršioci krivičnih djela, koje svakodnevno viđate, ispijate kafe, pozdravljete ih u prolazu, a znate šta čine.
Da li ste vi išta uradili da se korumpirani službenici zaustave i procesuiraju?
Znate da su im ruke krvave i samo je pitanje, ko je sledeći na redu.
I to ne samo, ko će biti naredna žrtva mafije, nego i od koga će biti zatraženo da prikriva kriminal.
MOŽDA STE SUTRA UPRAVO VI NA REDU ???
Ako postoji nešto u čemu će se složiti svi građani, bez obzira na vjeru ili narodnost je to da zemljom vlada kriminal i korupcija. To uglavnom priznaju i državni organi zaduženi za poštovanje i primjenu zakona i svi političari. Jedino što "ne znaju" je kako zaustaviti bezakonje i identifikovati krivce.
No pozadina svega se može predstaviti prilično jednostavno:
Početkom 90-tih godina dvadesetog vijeka iz jedne mirne i sigurne zemlje na površinu je isplivao najgori otpad ljudskog roda. Potpomognuti svjetskim moćnicima izazvali su ratne sukobe a oni su kao ratni zločinci, ratni profiteri, šverceri nafte, cigareta i oružja, zgrnuli bogatstva te nastavili pljačkanje i kao poslijeratni tajkuni.
Neki od njih su osnovali političke partije ili iza kulisa upravljali njima, pustošeći zemlju namještenim privatizacijama, kumovskim tenderima, javnim nabavkama, mahinacijama sa kreditima, a nisu se ustručavali ni od krijumčarenja narkotika, oružja, pranja novca...
Mafijaški vrh, sačinjen od lidera stranaka, koji su u suštini najobičniji kriminalni klanovi, da bi osigurao svoje poslove, instalirao je svoje ljude u sve institucije sistema stvorivši tako mafijaške posestrime Federciju BIH i RS u kojima podjednako caruje kriminal, a svi oni koji se nađu na putu njihovim pljačkama se nemilosrdno likvidiraju.
S obzirom na obim kriminala i korupcije, te raširenost u svim državnim organima, imaju legitimitat kao i svaka druga razbojnička banda. Federacija i RS, odnosno BIH u cjelini su u rangu Al Kaide, sa državnim organima potpuno beskorisnim za građane a isključivo u službi tajkuna kriminalaca. O tome imam obilje dokaza i umjesto da kao do sada definišem pojedine državne organe, za koje sam sakupio dovoljno dokaza kao kriminalne, nastaviću da opisujem kompletnu BIH kao zločinačku organizaciju, jer to i jeste, a svi kojima se to ne dopada mogu da napuste tu razbojničku bandu ili očekuju vrijeme kada će im biti suđeno za zločine koje čine.
Gdje su bili sudovi, policija, gdje je bila država da zaštiti građane i zakon od 1990-1996 ? Nema ih ni sada i umjesto da primjenjuju zakon, institucije diskriminišu, pljačkaju i ubijaju građane, kako one koji se tome suprotstave, tako i druge koji im se slučajno nađu na putu.
Što se tiče Federacije, iako imam obilje podataka, nikada se nisam mnogo bavio time, jer sam budući nastanjen u Bijeljini nailazio isključivo na kriminalce iz organa RS. Pomenuću stoga samo primjer likvidacije porodice Sefera Halilovića, još za vrijeme rata, a politički vrh odgovoran za taj zločin je nastavio sa ubistvima kako bi to prikrio, o čemu dokaze iznose Edin Garaplija i Semir Halilović. Ubistva Nedžada Ugljena i Joze Leutara su najizrazitiji primjeri djelovanja mafije u Federaciji, a kada se tome dodaju brojne afere tipa "Reket" na relaciji Sarajevo - Mostar, zaokružuje se slika opšteg kriminala.
Da je prikrivanju došao kraj nagovjestili su nedavno ministar sigurnosti BiH Fahrudin Radončić i Potpredsjednik Federacije BiH Mirsad Kebo:
NALOGODAVCI POLITIČKIH UBISTAVA
Da bi se sve to prikrivalo i zataškavalo bilo je potrebno kontrolisati pravosudne organe i policiju, te su tako vođe mafije postavili svoje ljude u VSITV-e, a putem njih su imenovani podobni kadrovi na mjesta tužilaca za prvu liniju odbrane kriminalaca, a potom i u sve druge organe, MUP i Sudove, kao zadnja linija odbrane.
Da li su imenovani državni službenici izmanipulisani pričama tipa da trebaju štititi "njihove" nacionalne interese kada "ovi" ili "oni" pokušaju da optuže njihove "patriote" za zločine u ratu ili im diskredituju biznismene, (inače donatore stranke) i "podmetnu im" neke optužbe za utaje poreza, šverc i slično ili su u startu bili aktivni članovi mafije je sasvim sporedno, jer ništa ne opravdava prikrivanje zločina.
Ubistvo Ivone Bajo po svim pokazateljima do kojih sam došao desilo se iz nehata, namara i nepažnje prilikom šverca "neke robe" režimskih tajkuna. Ali čak i da je bilo namjerno iz bilo kakvih pobuda, od ludačkih, preko vjerskih, osvetničkih ili sektaških, takve eventualne ubice nisu ni izbliza toliki kriminalci kao inspektori, tužioci, sudije, pa nadalje sve do vrha vlasti, koji takve zločine smišljeno prikrivaju, a plaćeni su da gone počinioce.
Lično sam došao do dokaza da je UDT, fiktivan beskorisni organ zadužen za zaštitu pripadnika tužilačke mafije i kažnjavanje ili uklanjanje "nepodobnih" a dio materijala sam objavio na blogu "Kriminal u vlasti":
NIJE BILO NAMJERNO
Opšte poznat primjer zaštite kriminalca iz tužilaštva je slučaj Barašin Milorad, (glavni federalni tužilac) koji je iako uhvaćen u laži pred kamerama, sastajao se i sarađivao sa švercerima oružjem sa potjernice Interpola, samo premješten na nižu poziciju, ali je zato tužilac, Milić Dijana ne samo banalnom nego i lažnom optužbom po hitnom postupku suspendovana, a potom i preminula pod sumnjivim okolnostima.
Još od kraja 2009-te, pismeno sam obavještavao državne organe o kriminalu pojedinih službenika, apelujući na njih da pokrenu istragu i sankcionišu odgovorne. S druge strane znajući kakva je struktura vlasti, opšta pljačka, korupcija i bezakonje u samim vrhovima vlasti, bilo mi je jasno da to neće biti urađeno.
Najveći dio dokaza se odnosio na prikrivanje ubistva djevojčice Ivone Bajo, koje je učinilo OT Bijeljina u saradnji sa policijom, i to konkretno tužilac Stjepanović Danica, inspektor Marković Dragoslav, a sve pod nadzorom Kovačević Novaka. Pomenutoj trojki su ničim izazvani pružili pomoć zamjenici glavnog okružnog tužioca, Gruhonjić Muhamed i Debeljević Milorad, koji su me lažno prijavili policiji za "Ugrožavanje sigurnosti", kako bi oteli dokaze i na druge indirektne načine nanijeli štetu, slagavši da prijetim ne samo njima nego i drugima.
Tako su me recimo predstavljali kao ludaka koji ne pravi razliku između postupajućih službenika i drugih, te navodno prijetim tužiocu koji nema veza sa slučajem, pa čak i sekretaru OT Bijeljina, zaduženom za tehnička pitanja.
Ja sam prema tome, naravno suviše glup da to shvatim, a time je i sve ono što sam otkrio i o čemu sam pisao minimizirano prilikom reakcija krivaca u stilu:
MA TO SU SAMO TRABUNJANJA LUDAKA ŠTO PRIJETI SVIMA REDOM, PA ČAK I SEKRETARU KOJA NEMA NIKAKVOG DODIRA SA PREDMETIMA.
Iako sam u parnici protiv podnosilaca, dokazao da se radi o lažima, priložio izjavu sekretara Prodanović, te tužioca Kerovića, da im nikada nisam prijetio i da nikoga nisu ovlastili da me prijavi u njihovo ime, a u odgovoru na tužbu, jedan od njih osporava čitav događaj tvrdeći da sam sve izmislio, sud je pomogao kriminalcima i sve to što sam "izmislio" proglasio za službene radnje.
U toj parnici, (80 0 P 034147 11 P) jedan od tuženih g. Gruhonjić je vrijeđao na pretresu sudiju, omalovažavajući njegovu stručnost i znanje, prijeteći da će koristiti druge metode ako ne prihvati njegov zahtijev da se tužba odbaci jer on citiram:
NIKADA NE MOŽE BITI TUŽEN PARNIČNO, A NI OPTUŽEN KRIVIČNO
To je naravno najobičnija laž, jer član 87 ZOVSITV-u stav 2 predstavlja noćnu moru za tužilačku mafiju:
Član 87. Imunitet sudija i tužilaca (ZOVSITV)
(1) Sudija ili tužilac ne može biti krivično gonjen, uhapšen ili zadržan u pritvoru niti može odgovarati u građanskom postupku za mišljenja koja daje ili za odluke koje donese u okviru svojih službenih dužnosti.
(2) Posjedovanje imuniteta neće spriječiti ili odgoditi istragu u krivičnom ili građanskom postupku koja se o nekoj stvari u skladu sa zakonom vodi protiv sudije ili tužioca.
U više članaka sam detaljno raskrinkao kriminalce iz OT Bijeljina a ovde izdvajam web stranicu:
TEROR TUZILACKE MAFIJE
Ja sam događaj objavio i pozvao da se sudija zaštiti od prijetnji, no očito da je ostao izložen udaru mafije, jer je bio prisiljen ono što je tuženi Debeljević tvrdio da je izmišljeno, proglasiti za službene radnje !!!???
Moje prijedloge za saslušanje svjedoka, inspektora policije, kao i naredbu za dostavu spisa po toj lažnoj prijavi Sud nije prihvatio, jer bi opis službenika MUP-a o tom događaju pokvario već pripremljeni plan kako da se tuženi oslobode odgovornosti. Prema presudi koja je donesena, sve ono što tuženi Debeljević kaže da sam izmislio bile su "službene radnje" tužilaštva. Dakle ne lažem ja nego Debeljević, te iako nisu priložili NIJEDAN dokument u kome bi postupali službeno, ta činjenica se falsifikuje za jednokratnu upotrebu, kako bi riješili problem. No ne samo da taj slučaj nije završen jer sam izjavio reviziju, nego sam tu presudu dodao kao dokaz u tužbi protiv RS za uništavanje podataka sa hard diska, sa osnovnom poentom da je država izmislila prijetnje protiv njenih "plaćenih ubica" kako bi mi otela dokaze o svojim zločinima, predstavivši me usput kao poremećenog psihopatu, čime mi je nanijela neprocjenjivu štetu u javnosti.
Prema neoborivim dokazima koje sam objavio i na internetu, kriminalci iz tužilaštva su da bi zaštitili krijumčare u firmu Univerzal, Gavrila Bobara, falsifikovali mjesto zločina, materijalne dokaze i obdukciju, predstavivši da je do smrtonosne povrede došlo poslije pada sa bicikla.
Na moja pitanja kako objašnjavaju tragove krvi 10 metara prije tog pada i povrede, kako je presječen kaiš torbe, ko je sklonio i oprao benzinom kaiš, gdje je presječeni dio, da li je tužilac Stjepanović znala za sve ovo??? Ako jeste zašto nije objasnila za vrijeme istrage sve to i prije svega nas obavjestila o tome ili bar po okončanju, a ako "nije znala", onda je to novi dokaz, te prema ZKP-u mora otvoriti istragu. Na stranu to što vještak trasolog NEMA POJMA ne samo o presječenoj torbi nego niti o jednoj unutrašnjoj povredi.
Nema nikakve sumnje da je sve smišljeno sakriveno od strane kriminalke Stjepanović, a ako i postoji neko objašnjenje, umjesto da ga daju usmeno ili bar odgovore na pismene zahtjeve shodno ZOSPI, daje se naredba sudskoj policiji o zabrani pristupa svim srodnicima ubijene djevojčice i ne odgovara na zahtijeve, već predate prijave protiv portira i Univerzala se prikrivaju 3 godine, a na kraju pruža pomoć Univerzalu, brutalnim falsifikovanjem od strane sudije Marković Jelene.
No to za mene nije bilo iznenađenje, jer analiziram sve moguće opcije i bio sam siguran da će Univerzal kome sam ponudio odustajanje od kompletnog iznosa, (pola miliona KM) ako se distancira od štetnih radnji portira to odbiti i u saradnji sa sudijom pokušati da preusmjeri parnicu na pogrešan tok. Trebalo je samo da potvrde da ništa nije radio po nalogu firme nego za svoje ili interese trećih lica, no tad bi ga doveli pred svršen čin i on bi, optužen za prikrivanje dokaza o ubistvu "propjevao" čime bi se raspala kompletna mafijaška mreža..
Stoga su u parnici 80 0 P 039221 12 P na moju tvrdnju da je portir na dva različita načina opisao pogibiju Ivone Bajo, (prvo porodici da ju je vidio kako se kreće iskašljava krv i na kraju pada, što i odgovara slikama sa lica mjesta, a onda kad je mafija napravila plan prikrivanja ubistva i kao uzrok podmetnula žicu, isti je natjeran da izjavi istražiteljima kako nije vidio ništa ???) odgovara se time da OT Bijeljina nije utvrdila njihovu krivicu za smrt Ivone Bajo.
Uzmimo da je sve onako kako su predstavili u tužilaštvu; uzrok smrti je pad sa bicikla i povređivanje na žicu a portir nije vidio ništa. Time što je svima okolo a prije svega meni kao tužiocu u toj parnici, pričao da je vidio kretanje i krvarenje djevojčice, "doveo me je u zabludu" naneo duševne bolove i prouzrokovao da posumnjam u "nepograšive i profesionalne" rezultate tužilaštva, zbog čega sam proglašen ludakom kako u privatnim razgovorima zaposlenih na adresi Vuka Karadžića 3 u Bijeljini, tako i u službenoj dokumentaciji državnih organa, pa i u štampi, prema opisu "mještana".
Sudija Marković je sve to prepravila i falsifikovala moj tužbani zahtjev kao da sam tražio odštetu zbog smrti Ivone Bajo, a svi koji pomisle da nisam znao šta će uraditi sudija Marković, neka pročitaju pažljivo spis, pa će vidjeti da nikada nigdje nisam pomenuo odgovornost Univerzala za smrt djevojčice niti tražio odštetu po tom osnovu.
No oni jednostavno nisu imali drugu opciju nego da zajednički, (sudija Marković i zastupnik tuženog) preprave moj tužbeni zahtijev i vode parnicu kao da je Univerzal pisao tužbu.
Sve moje dokaze a ima ih preko 20 + disk, predložene svjedoke i dokumente koje sam tražio da se dostave po naredbi suda, a prikriva ih OT Bijeljina, sudija Marković je odbila, samo da bi zaštitila krijumčare i ubice. Time mi je onemogućeno i da izvodim bilo kakve dokaze na glavnoj raspravi, a materijal koji sam pripremio možete vidjeti na stranici:
DOKAZI TUZBE PROTIV UNIVERZALA
Da li je sudija bila pod pritiskom, u opasnosti za posao ili čak život nije svejedno, ali to je tema koju će objašnjavati jednog dana pred sudom. Možda nije smjela da primjeni zakon i donese "špekulativnu" odluku, da se ne bi "sramotila" pred predsjednikom RS i dovela u opasnost opstanak suda u Bijeljini. Zato je pokazala "sposobnost" da štiti interese RS, odnosno istaknutih tajkuna, tako da nije izazvala reakciju poput one na odluku Okružnog privrednog suda u Bijeljini koju u cijelosti prenosim iz medija:
-Moja prva reakcija je bila da ukinemo sud u Bijeljini, jer očigledno služi za špekulacije i premjestimo ga na neko drugo mjesto. Možda se to i desi – ustvrdio je Dodik u izjavi novinarima na Palama.
Naveo je da se pravosuđe RS „pokazuje nesposobnim da štiti interese RS, kao i njenog naroda“ te najavio „ozbiljnu reformu“ pravosuđa.
-Neka je na sramotu sutkinje koja je donijela odluku u vezi "Birča". Može se pozivati na pravo koliko hoće. Kod nas je pravosuđe u nekim segmentima izvan bilo kakve društvene odgovornosti. Reformu u pravosuđu provodili su stranci, koji su obezbijedili selekciju kadrova i sudija. Ovo nema veze sa pravnim sistemom – ustvrdio je on.
Kaže da je „nemoguće prihvatiti“ obrazloženje koje je sutkinja dala u presudi, koju je nazvao špekulativnom.
-Činjenica da je samo nekoliko sati nakon presude i naloga za blokadu bio deblokiran račun govori o tome da tu ima mnogo problema pravne prirode i da to nije moglo na taj način da bude završeno – ustvrdio je.
Naveo da će RS upotrijebiti sve svoje kompetencije da Fabrika glinice "Birač" funkcioniše, bez obzira na „sudove i bilo šta drugo“.
Vladu je pohvalio da je uradila dobar posao time što je obezbijedila funkciju rada i zapošljavanja u "Birču", te da to, kako tvrdi, mnogi pokušavaju da ospore i da „jednu potpuno nezrelu i špekulativnu presudu suda iskoriste da bi dizali galamu“.

Jedan od mnogobrojnih članaka o ovoj temi je na stranici:
DODIK I "NAZAVISNO" PRAVOSUĐE
ZA SVAKU ODLUKU TUŽIOCA ILI SUDIJE POTREBNO JE TRAŽITI MIŠLJENJE I DOZVOLU MAFIJAŠKOG BOSA
E sad što se tiče galame, iz teksta se vidi ko je nervozan i diže viku, a to čini svaki put kad su ugroženi interesi mafije. Dovoljno je podsjetiti da je ustao u odbranu kuma Stanković Slobodana, uhvaćenog pri pokušaju da prenese skoro milion KM preko granice, rekavši da je to njegaova dividenda, (iako je isti osporavao da je bio na granici) te da može ako hoće spaliti taj novac. Potom je poslao 100 policajaca da otme zemljište porodicu Vulić i dodijeli ga njegovom drugom kumu Radišić Miletu, te odmah dok je istraga MUP-a bila u toku saopštio da je policija "postupala po zakonu"...
Tako je dakle javni interes RS oteti imovinu privatnih lica i dati je drugom privatnom licu, ako je to kum Milorada Dodika. Nebrojeni su takvi pritisci i prijetnje, građanima, medijima, državnim organima i prije ove prijetnje ukidanjem, a u slučaju sudske odluke koju je napao predsjednik RS nije se radilo o pukoj praznoj priči o ukidanju i premještanju, (vjerovatno u Laktaše) nego je to i direktna prijetanja sudiji. Kako je najavljena pritužba VSITV-u protiv sudije, ovakav nastup je jasan signal Dodikovom čovjeku Novković Miloradu, a i svim sudijama šta može da im se desi ako donesu odluku bez konsultacije sa njim. Ostalo je samo da neka "svjedokinja" podnese prijavu lično Kovačević Novaku u OT Bijeljina, usmeno na zapisnik...
Što se tiče same presude Okružnog privrednog suda, ne može se precizno komentarisati bez uvida u spis, no neke stvari su jasne iz intervjua Dodik Milorada. Tu se naime ne osporava zakonitost, niti pominje greška sudije ili krivično djelo. Naprotiv, kaže se da se poziva na zakon, dakle neki relevantni član, što naravno nije argument za predsjednika RS, nego treba on da se pita kakva je presuda "u interesu RS".
Ovde je u stvari u pitanju interes mafije, jer je razotkrivena još jedna pljačka kriminalnog klana iz Laktaša, a dosadašnji radnici (prisilni glasači na izborima) se sve više osipaju što nezadrživo vuče mafijaški režim na dno.
Bilo je ovakvih napada i ranije na šta sam odavno upozoravao, a jedan od njih je povodom dokaznog materijala koji sam dostavio Specijalnom tužilaštvu, vezano za ubistvo Ivone Bajo, prilikom krijumčarenja njegovog tajkuna Gavrila Bobara. Detalje o tome sam objavio na stranici:
NEDOSTATAK POLITICKE VOLJE
PODANICI BOGINJE PRAVDE "NE VIDE" KRIMINAL OKO SEBE...
U tom predmetu tužilac Mahmut Švraka, ne sprovodi istragu sa obrazloženjem da nisam dostavio nijedan dokaz da je torba presječena, i oprana, a kada sam to uradio uz pritužbu kao novi dokaz, samo 3 dana kasnije Dodik Milorad im prijeti ukidanjem. Sve se završilo tako što je Dodikov čovjek Miodrag Bajić odbacio pritužbu, bez komentara o dokazima, a kao nagradu g. Švraka Mahmut je unaprijeđen na položaj glavnog republičkog tužioca.
No krajem 2012-te isti gospodin je javno priznao da za procesuiranje "krupnih riba" nema političke volje, što nedvosmisleno znači da iz političkog vrha stižu nalozi, ko su nedodirljivi i koje se istrage ne smiju pokretati. Konkretno, tužilac nije otvorio istragu o ubistvu osmogodišnjeg djeteta jer je to naredio Milorad Dodik, kako njemu tako i tužiocima OT Bijeljina, još 2009-te. Moguće da niko od njih nije znao šta se stvarno prikriva, no poslije otkrića transakcija narko klana Šarić Darka preko Bobar Banke, vlasnika Gavrila Bobara, a suvlasnika RS, mogu da shvate u kakav su kriminal upetljani.
Nije to naravno jedini zločin koji se prikriva, a više puta sam upozoravao na likividaciju Vukelić Milana, koji je imao sličan tretman od strane mafijaškog režima kao i ja, ali nažalost sa tragičnim krajem. Bila je to poruka svima koji znaju nešto da zapuše usta ili će im biti zatvorena zauvjek, poruka da MUP i Tužilaštvo neće goniti ubice i nalogodavce, nego će ih zaštititi, a igrom slučaja Vukelić je ukazivao na kriminal sa građevinskim zemljištem u koje je upetljan zamislite još jedan Dodikov kum, Stanković Budimir. "Zaštitniku interesa RS" naravno nikada nije palo na pamet da osudi u javnosti tužilaštvo za nesposobnost u ovom slučaju...
Tako je u stilu bande drumskih razbojnika mafijaški režim zaveo teror i strah, kako među građanima, tako i u redovima državnih službenika, no nagomilana neriješena ubistva su postala prevelik teret za njih te se prešlo na druge metode. Srčani udari, predoziranja, infarkti su bili savršeni epilozi za trovanja, kakvo je pokušano i u mom slučaju, a "samopovređivanje padom na žicu" Ivone Bajo je poseban slučaj. Ne postoji sličan primjer ubistva i ovakvog gestapovskog prikrivanja koji je do detalja razotkriven i objavljen na internetu, kao što je ovaj, tako da krivci neće imati miran san za svo ovo vrijeme koliko će još biti na slobodi:
ZLOČIN SA POTPISOM REZIMA
Često su me pitali kako smijem da pišem o tome i upozoravali da mogu biti ubijen, no to me nije pokolebalo. U prvo vrijeme, banda nije imala pojma s kim ima posla, te su me potcijenili i nastupili bahato kao i u ranijim prilikama u stilu LAKO ĆEMO, te sam to iskoristio da prikupljam podatke, dokaze i snimam sve svoje razgovore, jer sam znao da će pritisniti dokazima kriminalci negirati sve što se dešavalo. Dobar primjer toga je slučaj sudskog policajca Maksimovića, koji je osim što mi je zabranio pristup i predaju dokumenta u OT Bijeljina isti zgužvao i htio baciti u otpatke, a onda to negirao, kada sam poslao pritužbu Inspektoratu sudske policije. Pošto su me obavjestili da je utvrđeno kako je sve bilo u skladu sa zakonom i naravno policajac nije uradio ništa od onoga što sam ja tvrdio, dostavio sam im disk sa audio snimkom. Što se tiče ostalih koji se pitaju da li su snimljeni njihovi razgovori, neka ne brinu. Sve komunikacije inspektora, tužilaca, političara i svih drugih građana su snimljene i nalaze se uskladištene u obavještajnim centrima nekoliko zemalja. Naravno da oni neće dati te snimke za potrebe nekog lokalnog procesa, nego im služe za nadzor i ucjenjivanje potencijalnih protivnika, ali postoji i kontrolisano "curenje" informacija koje je u javnosti poznato pod imenom Asanž, odnosno Snouden. Da toga nema ne bi se iznenada pojavila spremnost vlasti za obračune sa kriminalom, prvo u okolnim zemljama, pa onada i u BIH, kao da je u pitanju zarazna bolest...
Ne zanima me i nikada nisam pitao šta je preduzela komanda sudske policije, ali je isti policajac kasnije bio tih i neprimjetan, tako da nisam podnosio ni krivičnu prijavu. Cilj mi je bio da pokažem svima iz sudske policije koliko može biti opasno za njih svako kršenje zakona, laganje i terorisanja, vezano za prikrivanje ubistva.
No u drugom slučaju koji se desio skoro istovremeno, a prije nego sam razotkrio dokaze za prethodni, došlo je do smišljene razbojničke akcije u kojoj su učestvovali pojedini kriminalci iz OT Bijeljina, Sudske policija, CJB Bijeljina, Prekršajnog i Okružnog suda, te sam protiv svih aktera podneo krivične prijave. Radilo se o brutalnom otimanju garantovanih prava zbog fašističke naredbe Kovačević Novaka, čemu sam se suprotstavio shodno pravu iz člana 48 Ustava RS, a primjenom Nužne odbrane iz KZRS, tako što sam dokaz kriminala mafijaškog režima, fotografiju torbe oprane benzinom postavio na sebe.
Tada sam nezakonito uhapšen na trotoaru, a pomenuti dokaz mi je oduzet, što je bio sastavni dio mog plana, jer je sada taj dokaz postao dio spisa u kome sa meni sudilo, a biće jednog dana dokaz, šta su sve pojedini kriminalci bili spremni da urade kako bi prikrili ubistvo jednog djeteta. Potom sam takođe nezakonito zadržan u pritvoru, a umjesto da ako se to već desilo budem izveden pred sud najkasnije za 12 sati, to je učinjeno tek poslije 3 mjeseca.
U međuvremenu se uticalo na svjedoke da lažu, posebno Čavić Zoran, koji je u saradnji sa kriminalcima iz Mupa dogovorio da slaže kako sam vikao ispred zgrade, ono što je u stvari bilo napisano. Sitnice tipa da to nije navedeno u zahtjevu i ne postoji u zabilješcu koju su sačinili sudski policajci su prošle uz pomoć sudije Đurić Dragoljuba, no nisu računali da je glavni dio moje borbe protiv mafije tužba za utvrđenje diskriminacije, gdje ću dokazati sve to bezakonje uključujući i sakrivanje prvog svjedoka Mićić Zorana, koji se iako naveden nije pojavio na pretresu bez ikakvog obrazloženja podnosioca zahtjeva. Ja naravno znam da je isti sklonjen jer imam njegovu izjavu od ranije, kako bi drugi svjedok Čavić mogao da laže onako kako mu je naređeno.
Sudija Đurić iako je znao vrlo dobro kakav je tretman koji se primjenjuje prema meni, prihvatio je te laži i očigledna neslaganja, a na moje jasno upozorenje o obavezi zaštite prava iz člana 5 ZOS-a, te članovima 8 i 49 ZOP-a nije se osvrnuo nijednom riječju niko sve do kraja pravnih mogućnosti ovde, te sam zaštitu prava potražio pred Ustavnim sudom BIH, osim već pomenute tužbe za utvrđenje diskriminacije, koju je pokušala sabotirati sudija Vakičić Željka.
Još u maju 2013-te Okružni sud je naložio da se predmet vrati u postupak, no sve se i dalje odugovlači, iako se ti slučajevi moraju rješavati po hitnom postupku.
Strah od Dodika i njegove mafije je toliki da se sudije ne usuđuju postupati prema odredbama zakona, a kako se vidi čak ni zakazati pretres u kome Pravobranilaštvo treba dokazati da zabrana pristupa porodici ubijene djevojčice u OT Bijeljina bez pismenog rješenja o tome nije diskriminacija !!!
Tekstovi mojih prijava i tužbi su mnogo oštriji nego direktni razgovori sa državnim službenicima, jer su namjenjeni građanima koji to čitaju na internetu. Na taj način sam vremenom razbijao strah kojim su bili okovani i istovremeno otkrivajući sve detalje prikrivanja ubistva radio na rušenju mafijaškog režima. Rezultati toga su vidljivi, pa od 2011-te kada sam pokrenuo blog a niko nije smio ni da pomisli ono što sam pisao, sada se sve otvorenije čak i u medijima govori o kriminalu vrha vlasti.
Ko ima strpljenja i pročita ovaj tekst do kraja, a još ga zanima kako je to bilo u početku borbe sa mafijom, može pročitati članak nastao 2010-te, koji je bio jedan od poziva na otpor režimu:
ZASTO (NI)JE SLIJEPA BOGINJA PRAVDE?
Članak je takođe i jedan od priloga koje pominje g. Mahmut Švraka u svojoj naredbi iz 2011-te, ta je očigledno da sam još tada precizno opisao stanje u zemlji, što je potvrđeno priznjem da "NEMA POLITIČKE VOLJE" za procesuiranje "krupnih riba". To je naravno moguće samo ako su upravo ti čije volje nema, kriminalci, a kako tužilac zna da je nema ??? je li to pogađa odokativno ili mu je rečeno šta ne smije da dira, inače...
No i takve prijetnje nisu mogle vječito da zabranjuju istinu, koja je sve više isplivavala na površinu.
Jedan od najizrazitijih primjera je istupanje mog kolege Tihomira Gligorića, (ne poznajemo se i nikada nismo zajedno radili, ali smo iste struke). Takvih je mnogo koji mi se lično javljaju i "probuđeni" su upravo mojim tekstovima, što je i bila osnovna svrha bloga. Nisam naravno bio naivan da pomislim kako će VSITV-e koje je formirala mafija uraditi nešto kada im dostavim dokaze. Režim se morao rušiti sa svake strane pa i dostavama dokaza stranim istražnim organima.
Tak kada sam objavio neke dokaze na internetu, počev od slika torbe i nekih audio snimaka, mafija se ozbiljno zabrinula, te su poslije otimanja računara i nezakonitog praćenja, kada su evidentirali moje kretanje i navike, pokušali da me otruju. Srećom nisam htio u bolnicu jer se živ ne bih vratio kao ni Dijana Milić godinu dana kasnije, a nisu smjeli koristiti vatreno oružje jer bi to bilo očigledno i ne bi moglo biti predstavljeno kao prirodna smrt, a moglo se desiti i da preživim. Tada (period 2010-2013 sam "balansirao" na psihološkoj klackalici u kojoj je objava dokaza i što veća aktivnost na internetu predstavljala moju najbolju zaštitu od mafije.
Uzmite samo za analizu dvije moguće opcije:
1) IMAM DOKAZE PROTIV PRIPADNIKA MAFIJE I ONI TO ZNAJU, A NE ZNA VIŠE NIKO DRUGI OSIM MENE.
2) SVE DOKAZE KOJE IMAM ŠALJEM IZVAN ZEMLJE I VEĆI DIO OBJAVLJUJEM NA INTERNETU.
Uvjeren sam da bi u slučaju pod brojem jedan, čim su shvatili kolika im opasnost prijeti bila donesena odluka o likvidaciji, odnosno jedini razlog što nije korišten eksploziv ili metak, je to što bi osim nespornog ubistva ili pokušaja, sve što sam objavio na internetu postalo daleko "zanimljivije" za sve medije, koji trenutno ne smiju da objave ništa iako im redovno dostavljem sve tekstove, a naravno bilo bi povezano sa prikrivanjem zločina koje sam razotkrio.
Osim toga i Dodik i Bobar i Kovačević i Stjepanović i Marković ITD, su suviše velike kukavice da bi lično obavili taj posao, te bi morali angažovati nekog drugog kriminalca i obećati mu recimo "nestanak" dokaza protiv njega, u zamjenu za "uslugu". Uvjeran sam da je na taj način otrov sipan u pivo koje sam nakratko ostavio za stolom, a poslije toga ništa ne ostavljam ni sekunde izvan dometa pogleda...
Naravno da bi se građani ohrabrili bilo je potrebno kriminalce nazvati pravim imenom. Svi pomenuti iz OT Bijeljina, četvoročlana banda prije svega, te inspektor Marković su monstrumi koji smišljeno prikrivaju zločine i za njih i ne postoji prikladniji izraz. Pokušalo se u početku sa zastrašivanjem da je to uvredljivo te da bi me mogli tužiti pojedinci za klevetu, na šta sam odgovorio da to i hoću.
Neka me tuži kriminalka Stjepanović za nanošenje duševnog bola, a onda će pošto lako dokaže da sam to i napisao, doći u situaciju da ja dokazujem kako je sve što sam napisao istina, a ona bi morala dokazivati da sam sve izmislio. To je ono čega se plaše pripadnici mafije, a osim toga okružni tužioci koji i privatne mafijaške poslove hoće da proglase za službene radnje, ne mogu me kao privatna lica tužiti parnično, vezano za radnje iz nekog predmeta. Posebno ne ako su tada prali dokaze benzinom ili davali lažne izjave policiji.
To što se tiče mogućnosti tužbe, a sa aspekta KZRS, s obzirom da je ustavom garantovano pravo izražavanja mišljenja o radu državnih organa i pismeno i usmeno i javno, osim ako to nije krivično djelo, jedini član vezan za to je
Povreda ugleda suda (član 370)
Ko u postupku pred sudom izloži poruzi sud ili ko isto djelo izvrši pismenim podneskom sudu, kaznice se novcanom kaznom ili zatvorom do šest mjeseci.
Ovaj član ističem zbog drugih građana da ne bi sebe eventualno doveli u opasnost. Uvreda i poruga nisu isto. Razumijem da se neki častan službenik može uvrijediti ako organ u kome radim nazovem "Zločinačkom organizacijom", no to je zvaničan izraz iz zakona i ne može biti poruga. Mogla bi eventualno biti uvreda i to samo ako je podatak koji iznosim lažan, a ja imam dokaze za svaku svoju tvrdnju, no što je najbitnije "vrijeđanje" državnog organa nije krivično djelo.
Poruga bi bila ako bih nazvao tužilaštvo cirkusom, pijacom, lakrdijašima i slično, što oni nisu, jer se radi o podmuklim i monstruoznim kriminalcima. Mislim na one koje sam imenovao, a na na sve, jer uostalom većinu ne poznajem niti imam podatke o njihovom radu, no i jedan hipotetski savršeni profesionalac ne može izmjeniti generalni karakter OT Bijeljina kojom upravlja Kovačević Novak, kao zločinačke organizacije i jedino što može da uradi je da napusti tu monstruoznu organizaciju poput g. Gligorića, koji se suprotstavio mafiji i izneo u javnost podatke o tome.
Oni koji imaju čiste ruke ne moraju brinuti, ali svi koji su učestvovali u kriminalu, a ne napuste sada mafijaški brod, kao što su domobrani 44-te i 45-te prelazili u partizane, mogu računati da će završiti karijeru u "Nirnbergu".
Situacija je sada neuporedivo lakša nego prije 2-3 godine. Mafijaški režim se trese od afera i bukvalno se raspada svakim danom, no nije svejedno koliko će se ljudi sada suprotstaviti kriminalcima. Znam da bi mnogi najradije "zaledili" sve predmete, istrage, parnice... do izbora, a onda zavisno ko pobjedi, a do tada "krckati" 1000, 2000. 3000 KM ili više plate ne radeći ništa ili pomažući mafiji i čekati da vam ja i još nekoliko pojedinaca "srušimo" Dodika i njegovu bandu, kako ovde tako i u Federaciji.
Skloniti se u zavjetrinu ili hladovinu zavisno od slučaja i navući povez preko očiju kako ne bi vidjeli ništa od onoga što se dešava pred vama, mnogima izgleda kao idealno rješenje.
ZA TO VRIJEME GRAĐANI UMIRU OD GLADI. ODUZIMAJU SEBI ŽIVOTE ILI SE ZA OPSTANAK U ŽIVOTU, PRED KONTEJNERIMA BORE SA PSIMA
Zar neko smatra da je moralno raditi u zgradi na čijem je vrhu kriminalni tužilački klan o čijim sam zlodjelima prezentovao neoborive dokaze, ništa ne preduzimati i tješiti se time da nije lično učestvovao u krivičnim djelima i prikrivanjima?
Ili neki će da kažu, "pa morao sam lagati na sudu, jer bi me otpustili, a imam porodicu".
Pa to može i Danica Stjepanović. Otkud znamo da joj nisu prijetili, te bi da nije sabotirala istragu ubistva, završila kao tužiteljica Milić. Ili bilo koji drugi tužilac, policajac, sudija za koga imam dokaze o izvršenom kriminalu.
Gdje je onda granica izgovora i opravdanja i da li će te isprike uvažiti sud koji im bude sudio ?
Pa gospodo, mogao sam i ja biti tužilac ili inspektor i to neuporedivo efikasniji od sadašnjih, a i sudija ili policajac, ali nisam htio da radim po nalozima kriminalaca. Mnogi to nisu htjeli pa su napustili pravosudne organe i bave se advokaturom. Nisu ni oni svi časni, ali bar im nije dužnost da gone kriminalce nego da ih brane.
Milorad Dodik, koji je znanje stečeno na Fakultetu političkih nauka usmjerio na takav način da od države stvori mafijaški klan, Zločinačku organizaciju u pravom smislu te riječi, odnosi se prema narodu shodno ranije naučenom umjeću mesara iz srednje poljoprivredne škole, čije zemljište sada kasapi sa svojim kumovima, ostavljajući krvave tragove u cijeloj zemlji.
VAŠ JE LIČNI IZBOR HOĆETE LI I DALJE IZVRŠAVATI NALOGE MAFIJAŠKOG BOSA ILI GA NAPUSTITI, A PRIJE NEGO ŠTO ZAVRŠI "NA DNU" MNOGE ĆE JOŠ GURNUTI ISPOD I NA KRAJU POVUĆI SA SOBOM...

Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902

KRIMINAL U VLASTI
http://kriminaluvlasti.blogger.ba
13/11/2013 00:01